Schengenski kod

Zbog neznanja i diletantizma izgubili 300 milijuna eura

Petak 07.Listopad 2011.

Birokratizacija i centralizacija mogle bi nam vrlo otežati povlačenje novca iz zajedničke bruxelleske blagajne, zbog čega bismo mogli ostati bez milijarda bespovratnih eura.

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Ako Hrvatska iskoristi sav novac koji joj Europska Unija stavi na raspolaganje kroz strukturne i kohezijski fond u prvih šest mjeseci članstva, 800 milijuna eura u drugoj polovici 2013., u toj bi se godini samo zahvaljujući europskome novcu bruto domaći proizvod - koji je lani iznosio 45,9 milijarda eura - uvećao za dva posto! A kako se novu članicu u korištenje europskih fondova uvodi postupno, tih je 800 milijuna tek 60 posto polugodišnje svote koju ćemo u potpunosti moći povlačiti u trećoj godini članstva. Za usporedbu, u proteklih se 15 godina, od kada Hrvatska koristi fondove EU, iz Bruxellesa u Zagreb prelilo 1,26 milijarda eura. Očito, europski će novac postati glavni pokretač razvoja zemlje.

No, neće ga Hrvatska moći grabiti kako vladi padne na pamet; stoji nam na raspolaganju, ali treba ga znati pokupiti kroz kvalitetne projekte s jasnim troškovnikom, te poslije opravdati doslovno svaki potrošeni cent. Predpristupni su fondovi bili svojevrsna škola. Prvi, Obnova, za liječenje ratnih rana, donio nam je 62,5 milijuna eura od 1996. do 2000. i iskorišten je u potpunosti. No, njime se upravljalo iz Bruxellesa. Potom nam je, od 2001. do 2006., kroz fondove CARDS, pa PHARE, IPA i SAPARD na raspolaganje stavljeno 514 milijuna eura, od kojih smo iskoristili 442 milijuna - 86 posto. Već je s CARDS-om započela postupna “decentralizacija”, prenošenje upravljanja tim novcem na hrvatske agencije. Koje se u početku nisu najbolje snalazile. Fondom IPA, iz kojega novac crpimo od 2007., posve upravljaju hrvatske agencije, no, projekte i troškovnike provjerava Europska komisija. Kod strukturnih i kohezijskoga fonda EK će provoditi nasumične naknadne provjere.

Privatnici teško do fondova
Kako je pravilo da se iz novca odobrena za pojedinu godinu projekte može ugovarati i u trima susljednima, podatak da smo od 418 milijuna eura za prve dvije godine IPA-e - za 2010.i 2011. na raspolaganju nam je još 332 milijuna - do sada iskoristili samo 45 posto ne govori mnogo, ali zabrinjava da je iz već završenoga SAPARD-a i iz njegova nasljednika IPA-e V, iskorišteno najmanje novca: 75, odnosno jedva 15 %! A riječ je o fondovima koje za sada jedine može koristiti i privatni sektor. K tome upravo se njima upravlja na način na koji će se upravljati i strukturnima: korisnik sam financira projekt, a tek mu se po njegovu završetku iz Bruxellesa vrati uloženo. Ivana Novoselec, koja već šest godina u savjetničkoj tvrtci Razbor piše projekte za europske fondove te upravlja njihovom provedbom, naglašava da se upravo iz SAPARD-a i IPA-e V mogu naslutiti buduće teškoće.

- Pokazalo se da postupci koji su kod nas razvijeni na nacionalnoj razini očito onemogućuju ili obeshrabruju dobar dio mogućih korisnika da se jave. Uz to, naša tijela koja provode projekte veći su katolici od Pape: izrazito birokratizirana, nadziru i ono što ne bi morala; zaprječuju uspješno korištenje fondova, umjesto da ga olakšaju. Namjere su im najbolje, da se ništa ne potroši nenamjenski, ali kontraproduktivna su u mjeri u kojoj to čine. Mislim da to čine iz neiskustva, iz opreza, jer nakon njih sve provjeravaju stručnjaci iz EK - kaže Novoselec. Ima, prema njoj, i čistoga diletantizma. Evo noviji primjer, kakav bi se možda na početku “decentralizacije” mogao opravdati kao dječja bolest, ali nikako ne i lani, kada se dogodio: - Pisala sam projekt za Zavod za mljekarstvo Agronomskoga fakulteta, za shemu koju je vodilo Ministarstvo znanosti, a natječaj je raspisala Središnja agencija za financiranje i ugovaranje. Čekalo se čak godinu dana od zaprimanja projekata da se krene s njihovom procjenom, da bi na kraju cijeli natječaj bio odbačen jer se doznalo da je netko dobio obavijest o izboru projekata prije no što ju je smio dobiti. Tragično je da je natječaj objavljen u zadnji čas i nije se stigao ponoviti, pa je novac propao. Nije bila riječ o korupciji, nego o čistoj nekompetenciji! - kaže Novoselec.

Nije to jedini razlog zašto ćemo, prema njoj, u prvih nekoliko godina članstva imati teškoća s povlačenjem novca iz strukturnih fondova. - Već bismo sada kao država trebali sasvim jasno znati koje projekte želimo financirati u 2013., ne bismo li mogli ulagati u njihovu pripremu. Jer riječ je o projektima za koje treba pripremiti zaista složenu i skupu tehničku dokumentaciju. No, država ni do danas nije odredila koji su njezini nacionalni sektorski prioriteti. Postupak za to trebao bi uključiti javna vijećanja s ljudima kojih se to tiče, ali takvo je načelo našoj vlasti posve strano. Nedostaje, uz to, usklađivanje između ministarstava zaduženih za pripremu operativnih programa i područne te mjesne razine koje bi projekte trebale predlagati i pripremati - upozorava Novoselec.

Vlada je lanjskoga listopada, doduše, donijela odluku o strateškim dokumentima za korištenje strukturnih fondova EU te o mjerodavnim tijelima, no, prioriteti ni do danas nisu određeni. U nacionalnoj Agenciji za regionalni razvoj (ARR) prigovaraju, pak, Agenciji za reviziju provedbe programa EU (ARPA) jer “u želji da pokaže da radi, odbija i one projekte koje nema objektivna razloga odbiti, umjesto da se svi upregnemo da iz fondova EU povučemo čim više novca”. Ni u ARR-u nije sve savršeno. Stjepan Ribić, ravnatelj Razvojne agencije Slavonije i Baranje, žali se na tamošnju veliku fluktuaciju radne snage, zbog niskih plaća, “pa često usred projekta čovjek koji je za njega u ARR-u bio zadužen ode, a zamijeni ga novi, neiskusan, te gubimo vrijeme dok se uvede u posao”. Ribić, čija je agencija s najboljim uspjehom završila “školu” predpristupnih fondova te je do sada završila ili završava 165 projekata vrijednih 47 milijuna eura - za 25 projekata i 10 milijuna eura pretekli su Slavonci donedavna najbolje Istrane - smatra da treba riješiti tri ključne teškoće.

Odustaju zbog predfinanciranja
- Prva je izrada samoga projekta. Morate imati obrazovane ljude koji poznaju metodologiju izrade i upravljanja projektnim ciklusom, koji znaju engleski i koji mogu projektnu zamisao pretvoriti u zdrav i gotov projekt, koji se može prijaviti na natječaj. Ako tražimo da se projekte financira većim iznosom, poput građevinskih radova, za to morate sami platiti svu tehničku dokumentaciju, a ona može koštati 10 pa i 20 tisuća eura. Druga je to što EU za projekte daje od 50 do 85 posto nepovratnoga novca. Što znači da od 15 do čak 50 posto morate sami sufinancirati. A to pak znači da vaš proračun mora biti dovoljno velik da si to možete priuštiti.

Treća, možda najveća, je predfinanciranje: morate imati dovoljno novca da prvu godinu sami platite sva djelovanja iz projekta, dok ne dobijete povrat novca od EU - upozorava Ribić, i daje konkretan primjer: - U manjoj općini u Baranji pitate načelnika želi li projekt od milijun eura. Svaki će reći: jasno da želim, pomozite da ga dobijem! Kada ga potom upitate ima li 10 do 20 tisuća eura da prikupimo svu dokumentaciju da možemo napisati i prijaviti projekt, tu se već javljaju teškoće jer nemaju sve općine taj novac. Onima koje imaju možemo postaviti novo pitanje: a imate li 150.000 eura za sufinanciranje?

Tu nastanu velike teškoće jer rijetke imaju toliko slobodna novca. A kada onima malo jačima, koje taj novac imaju, konačno postavite pitanje imaju li pola milijuna eura da predfinanciraju projekt, gotovo sve odustanu - opisuje Ribić, ali odmah nudi rješenje: - Nužno je da vlada oblikuje dva fonda: jedan za ishođenje dokumentacije i pripremu projekata, a drugi za prijavljene projekte koji budu prihvaćeni. Iz potonjega bi država u roku od 30 dana doznačila 15 posto od ukupne vrijednosti projekta, što bi se iskoristilo za predfinanciranje, a bilo bi dobro kada bi slabijim općinama premostila ukupan iznos. To je mađarski sustav, ne treba izmišljati toplu vodu - kaže Ribić. Predfinancirati se projekte danas može kroz banke. U HBOR-u kažu da su do sada iz SAPARD- a i IPA-e V kreditirali 56 projekata s 450 milijuna kuna uz kamatu od 2 do 4 posto. U Zagrebačkoj banci spominju kamatu “do dva posto”, ali ne žele ništa reći ni o broju projekata, ni o iznosu; u HPB-u skrivaju čak i podatak o kamati, a hvale se savjetničkim uslugama. - To stoga što banke, ako i imaju odjele za europske fondove, na tome zapravo gotovo ništa ne rade - tvrdi Novoselec.

A neobična je nezainteresiranost bankara jer riječ je o kratkoročnim kreditima za koje povrat jamči EU. Centralizacija upravljanja fondovima na državnoj razini također je jedna od teškoća. Oriano Otočan, pročelnik za međunarodnu suradnju i europske integracije u Poglavarstvu Istarske županije, upozorava da su “zemlje koje uspješno koriste strukturne fondove, poput Poljske, schengenski kod koja ih je u ovome proračunskome sedmogodištu iskoristila u iznosu od 80 milijarda eura, decentralizirale upravljanje fondovima”. - U Hrvatskoj su županije premale pa nisu sve ni osposobljene pojedinačno upravljati vlastitim područnim razvojem.

Postoje, međutim, tri statističke regije, pa bi bilo puno bolje da se na razini svake od njih oblikuje operativni program za područni razvoj. Nacionalni operativni programi trebali bi ostati za ljudske potencijale, prometnu infrastrukturu i sl., dok bi se ostalime upravljalo na razini statističke regije - predlaže Otočan. Osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo napominje da “sve češće kao gradonačelnik moram odbijati projekte jer ih nemam snage pomagati”. - Fiskalna sposobnost jedinica mjesne samouprave na razini je od osam posto, od čega polovica otpada na Zagreb, dok 92 posto pripada državi. S države se ona mora prenositi na jedinice mjesne samouprave, a Hrvatska se mora regionalizirati - upozorava Bubalo.

Zagreb se zadnji uključio
U nekim dijelovima Hrvatske još nema ni dovoljno obrazovanih kadrova za pisanje projekata. Grad Zagreb, koji se jedan od posljednjih priključio na europsku slavinu - zlobnici će reći da je to zbog prevelike transparentnosti takvih projekata - tek ih školuje, pa je iz predpristupnih fondova završeno samo devet projekata za koje je povučeno tek 3,26 milijuna eura. Sedam projekata iz IPA-e trenutačno se provodi, a kako uključuju mnoštvo gradova partnera, iz tablice koju nam je nakon višednevna uporna traženja dostavilo gradsko poglavarstvo ne može se izračunati koliko će novca završiti u Zagrebu. Za usporedbu, u susjednoj Varaždinskoj županiji iz predpristupnih se fondova financira 30 projekata vrijednih 11,35 milijuna eura, od kojih je njih 16 već dovršeno.

Istrani su s pripremama za korištenje različitih fondova EU počeli još prije desetak godina. - Povoljna je okolnost bila što je 2001. županom postao dotadašnji ministar za europske integracije Ivan Jakovčić, kojemu je tematika bila poznata pa s političke razine vlasti nismo imali teškoća, dok se u nekim županijama vlast dugo opirala međunarodnoj suradnji. Uz to, još smo 1994. unutar različitih međunarodnih organizacija započeli suradnju s regijama koje su već bile u EU. Od njih smo učili kako koristiti europske fondove, uz pomoć europskih programa Centurio i Eurodysee slali smo u njih naše stažiste, a temeljem partnerstva s njima počeli smo sudjelovati u europskim projektima. U početku skromno, učeći kako se projekti pišu, kandidiraju i provode, dok danas drugima predlažemo projekte koji Istri donose dodanu vrijednost - ističe Otočan. Uz to, dodaje, Istarska županija kroz konferencije i radionice te županijsku mrežnu stranicu mogućim korisnicima predstavlja iole ozbiljniji europski program ili natječaj. Agencija za ruralni razvoj Istre zadužena je, k tome, pomoći napisati i ostvariti projekt svakome tko joj se za pomoć obrati.

Cijena je oko 50.000 kuna, a polovica se toga iznosa pokrije iz samoga projekta. Komercijalni savjetnici, pak, naplaćuju od 2 do 4 posto vrijednosti projekta. - Stoga vrlo rijetko koristimo pomoć vanjskih savjetnika, opredijelili smo se osposobiti vlastite kadrove - kaže Otočan. I za to osposobljavanje Istra koristi novac iz europskih izvora. U veljači je završio petomjesečni projekt “Istra se priprema za strukturne fondove”, priređen u suradnji s talijanskom regijom Veneto, a s 40.000 eura platila ga je Austrijska razvojna agencija. - Tim smo nevelikim novcem za pisanje, kandidiranje i upravljanje projektima iz strukturnih fondova obrazovali 36 zaposlenika istarskih gradova i općina. Uz to, držimo se načela da u svakome projektu zapošljavamo jednoga ili više koordinatora koji će iz europskoga novca za taj projekt biti plaćeni. Na taj smo način u županijskim ustanovama već zaposlili više od 20 ljudi koji su stekli iskustvo rada na europskim projektima, te smo proširili “sposobnost upijanja” i za buduće strukturne fondove - naglašava Otočan.

Dok će se iz strukturnih fondova plaćati i vrlo skupi razvojni projekti poput izgradnje željezničke mreže, i malim se projektima kroz predpristupne fondove može učiniti razlika. Dobar je primjer pretvaranje 123 km duge trase bivše uskotračne pruge Parenzane u turističku rekreacijsku stazu. Za prvu mijenu, 60 km od slovenske granice do Vižinade, plaćeno je 153 tisuće eura iz CARDS-a i 17 tisuća iz županijskoga proračuna. Ostatak trase do Poreča uredit će se do ožujka 2012., za što je iz IPA-e odobrena 521 tisuća eura, Svoj su interes našli i privatnici, pa su uz Parenzanu već niknula tri “bike & bed” prenoćišta i boutique hotel. Koliku korist Hrvatska može izvući iz europskih fondova dobro zna Rino Duniš, načelnik istarske općine Grožnjan. Dok se, na primjer, u Zagrebu i za tako skupe komunalne zahvate kao što je izgradnja kolektora i pročistača otpadnih voda zavlači ruka u džepove građana, Duniš svaki prikladni komunalni zahvat, poput izgradnje kanalizacijske mreže ili asfaltiranja nerazvrstanih cesta, kandidira za europske fondove.

Grožnjan je već spreman za prvi projekt iz strukturnih fondova: osam milijuna eura skupu obnovu Završja, ruševnoga srednjovjekovnoga gradića 240 metara nad sjevernom obalom rijeke Mirne, u “raspršeni hotel”. Sva je papirologija već je prikupljena, a studija razvoja plaćena je 80.000 eura iz programa SEENET. - Osim novih radnih mjesta, mještani Završja i okolnih sela dobit će priliku za izravnu prodaju svojih proizvoda, pa će, im uz komunalni porasti i životni standard - ističe Emanuela Štokovac, koja vodi taj projekt. A dok se čeka strukturne fondove, s 384 tisuće eura iz programa INTERREG već je obnovljena nekadašnja škola u polivalentno središte, “glavnu recepciju” Završja. I Osječani su već obrazovali kadrove za pisanje i upravljanje projektima. - U svakome uredu gradske uprave i u svim javnim poduzećima postoji dvoje ljudi koji rade na pripremi projekata - napominje Bubalo.

Ribić se posebno ponosi što su se iz IPA-e, uz pomoć Mađara, izborili za 3,5 milijuna eura za razminiranje područja uz Dunav i Dravu, te za nešto manje od pola milijuna eura vrijednu obnove osječke osnovne škole “Ljudevita Gaja” u niskoenergetsku zgradu koja će poslužiti i za obrazovne radionice o energetskoj učinkovitosti. Vrlo je uspješan milijun i pol eura vrijedan projekt osječkoga poduzetničkoga inkubatora BIOS. U njemu poduzetnici početnici mogu raditi do pet godina uz subvencionirani najam prostora, te uz pomoć u poslovanju i u natjecanju za novac iz europskih fondova.

- Naše je iskustvo da će svatko tko ima dobar projekt i jasan cilj koji njime želi ostvariti povući novac iz bruxelleske blagajne - tvrdi ravnatelj BIOS-a Tomislav Šerić. Osječani za strukturne fondove kandidiraju kolektor s pročistačem otpadnih voda koji stoji 80 milijuna eura, te 100 milijuna eura vrijedan razvoj znanstveno inkubacijskoga poslovnoga središta Tera Technopolis. Istarski popis sadrži, osim Završja, još 39 projekata. Varaždinci su za strukturne fondove popisali 732 moguća projekta vrijedna ukupno 475 milijuna eura. I Grad Zagreb kao da se konačno probudio. Na popisu kandidata za strukturne fondove navodi 57 projekata vrijednih više od milijarde eura, te još 35 projekata Zagrebačkoga holdinga vrijednih 600 milijuna eura.