Knjige

Život koji nije stigao ispisati svoj roman

Četvrtak 15.Ožujak 2012.

U vrijeme kada svaka šuša ne piše samo autobiografije, nego i self-help literaturu, BP je bio puno autoritativniji i osposobljeniji sugovornik na tu temu, a itekako se znao dobro sprdati i s blagodatima trivijale u svim segmentima današnjeg svijeta.

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Boško Petrović dugo je odbijao, barem deklarativno rad na (auto)biografiji pod obrazloženjem da više nema puno ljudi koje bi ona zanimala, a u svom duhovitom tonu komentirao je i da pušta ove mlađe (Modne mačke, Nives Celzijus i slične likove) da ukoriče svoje živote jer će kod njih to trajati kraće. Kada je napokon počeo razgovarati s novinarom Davorom Hrvojem i pripremati materijale za tu samo-po-sebi-podrazumijevajuću knjigu - isprva razgovarati, a kasnije i sam stavljati rečenice na papir - najveća jazz legenda s ovih prostora iznenada je umrla nedovršena posla. Hrvoj se našao u nezavidnoj poziciji da nedovršene materijale zaokruži u cjelovito djelo i nakon što se knjiga “Život kao jam session” pojavila ovih dana, jasno je da mu nije bilo nimalo lako.

Previše toga, naime, nedostaje da bi se knjiga mogla nazivati baš službenom autobiografijom, posebno od čovjeka BP-jeva formata, pa su autor i izdavač možda mogli napraviti određeni odmak podnaslovom “nedovršena autobiografija” ili “nesretno prekinuta autobiografija” koji bi odražavao i dozu objektivne drame u kojoj je knjiga nastala. Nikada nećemo saznati kakva bi knjiga bila da su BP i Hrvoj obavili posao do kraja, ali iz raspoloživog materijala i spoznaja da su Hrvojevi interesi primarno iz uže sfere jazza očito je, pa i logično da stranicama dominiraju imena svjetskih i domaćih jazzera s kojima je BP surađivao tijekom svoje karijere.

Taj dio je mjestimice obrađen do detalja kakvi se očekuju od ozbiljnih knjiga, mjestimice ostaje na razini crtica iz malo opširnijih novinskih intervjua. Međutim, najviše je šteta što ostajemo prikraćeni za neke od jednako važnih ljudskih, da ne kažemo filozofskih osobina BP-ja. On je svakako čovjek koji bi imao što za reći o hedonizmu, čovjek osebujne i originalne životne vizure. U vrijeme kada svaka šuša ne piše samo autobiografije, nego i self-help literaturu, BP je bio puno autoritativniji i osposobljeniji sugovornik na tu temu, a itekako se znao dobro sprdati i s blagodatima trivijale u svim segmentima današnjeg svijeta. Sve je to otišlo nezabilježeno, ali s ovom smo vrijednom knjigom sačuvali svakako više nego nešto.