Skoči na glavni sadržaj

Hrvatska nakon "mrkve i batine"

hrvatska-nakon-mrkve-i-batine-3270-728.jpg

Unatoč relativno dobrom zakonodavnom i institucionalnom okviru, provedba propisa i javnih politika "šteka"
Foto: FaH

Gdje je naša zemlja danas u odnosu na vrijeme prije ulaska u Europsku uniju, s obzirom na vladavinu prava, kvalitetu demokracije, zaštitu ljudskih te građanskih prava i javnih dobara, suočavanje s prošlošću, borbu protiv korupcije? Unatoč relativno dobrom zakonodavnom i institucionalnom okviru, provedba propisa i javnih politika "šteka". Je li problem u tome što više nema ni mrkve ni batine, ili su samo stari problemi izmilili ispod tepiha? Za H-Alter govore Gordan Bosanac, Srđan Dvornik i Berto Šalaj.

Hrvatska će uskoro napuniti (prve) dvije godine u Europskoj uniji, a čini se da je baš u tom razdoblju došlo do jačanja isključivosti i diskriminacije, koji rastu gotovo iz tjedna u tjedan dok se standardi zaštite ljudskih prava strmoglavljuju uz istovremeno smanjenje kapaciteta javnih servisa i institucija. Unatoč relativno dobrom zakonodavnom i institucionalnom okviru, provedba propisa i javnih politika, najblaže rečeno, "šteka". No, je li problem u tome što više nema ni batine, ni mrkve i/li su samo stari problemi izmilili ispod tepiha pod koji su pospremljeni prije ulaska Hrvatske u, kako se tepa(lo), 'novu obitelj'?

Nakon što se Hrvatska po pitanju Poglavlja 23 - Pravosuđe i temeljna prava provukla gotovo kroz ušicu igle, očekivalo se da će doći do podizanja standarda na području reformskih ciljeva i mjerila u područjima zaštite ljudskih prava, no dogodilo se upravo suprotno. Isključivost prema manjinama, kako nacionalnim tako i seksualnim, prema "drugačijima" koji ne smatraju da svi moramo misliti i govoriti isto izvan svoja" četiri zida" - dovoljno je sjetiti se referenduma za brak i protiv ćirilice i sličnih primjera demokracije u "šatoru" - zatim tu je kazneno djelo sramoćenja, govor mržnje pojačan prenošenjem bez kritičkog stava u medijima, novinarstvo koje je u sve gorem stanju, dugotrajno iščekivanje medijske strategije i transparentnog vlasništva nad medijima, problemi u pravosuđu i zastalo rješavanje ratnih zločina te povratka i stambenog zbrinjavanja izbjeglica, labava borba protiv korupcije, "slučaj" imovinskih kartica, nestabilna pozicija jedne od ključnih institucija - Povjerenice za informiranje neosiguravanjem dovoljno sredstava za njezin rad te najnoviji pokušaj ograničavanja ustavnog prava na pristup informacijama, odustajanje od građanskog odgoja i obrazovanja kao zasebnog predmeta, dugotrajno čekanje na reformu javne uprave koja je odavno trebala biti započeta … samo su neki u nizu problema.

S obzirom na to da nekako koincidiraju s ulaskom u EU, često se može čuti kako se iza svega skriva ili upravo pokazuje to da Hrvatska nije ušla spremna u Uniju, a kako sada više nema tog vanjskog pritiska, razularili su se stari demoni. S druge strane, nije da EU baš može sloviti kao primjer dobre prakse jer dovoljno je sjetiti se, primjerice svega što se događa u Mađarskoj. No, ipak gdje je Hrvatska danas u odnosu na vrijeme prije ulaska u Europsku uniju s obzirom na vladavinu prava, kvalitetu demokracije, zaštitu ljudskih te građanskih prava i javnih dobara, suočavanje s prošlošću, borbu protiv korupcije?

Više pročitajte u tekstu Andreje Žapčić na portalu H-alter