Skoči na glavni sadržaj

Izbori u Srbiji: ukidanje demokracije demokratskim sredstvima

izbori-u-srbiji-ukidanje-demokracije-demokratskim-sredstvima-4428-5182.jpg

Vučić može sam formirati vladu. Napokon je uspio osvojiti apsolutnu vlast u Srbiji, što je bio jedini razlog za raspisivanje izbora dvije godine prije roka. Ako je bar malo politički pametan, trebao bi znati da baš sad, kad je na vrhu, ima najviše razloga za brigu. Narodski rečeno: 'ko ne zna da siđe, ne treba ni da se penje. Apsolutnu vlast dobio je isključivo na obećanjima. Ako je želi zadržati, morat će ih početi ispunjavati
Foto: FaH/Tanjug

U trenutku pisanja ovog teksta obrađeno je oko 65 odsto glasačkih listića na parlamentarnim izborima u Srbiji. Pokrajinske i lokalne rezultate još niko ne pominje. Politički analitičari šetaju s jedne televizije na drugu i ponavljaju kako nema nikakvih iznenađenja. A u stvari, sve je šokantno.

Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića, već je izvesno, osvojila je više od 50 odsto glasova. U zavisnosti od toga ko objavljuje rezultate, vrti se između 51 i 53 odsto. Ovako dobar rezultat nije očekivao ni sam Vučić, a generalne procene uoči izbora bile su da će njegova stranka svakako imati najviše poslanika u Skupštini, ali ipak manje nego do sada.

Ispostavilo se da većini glasača u Srbiji (izlaznost oko 55 odsto) pad standarda, smanjenje penzija, tajni ugovori između države i stranih privatnih kompanija ne smetaju, a da su im draga obećanja o boljoj budućnosti koja samo što nije, a ko je doživi, pričaće kakva je.

Izlaznost je tokom celog dana bila nešto veća nego 2014. godine, pa su sve procene išle u pravcu buđenja apstinenata i većeg broja glasača opozicije. Ispada, sada kad znamo rezultate, da je apstinente probudio niko drugo nego Vučić. Ovog puta, on ima apsolutnu većinu i neće mu trebati koaliciona vlada.

Apsolutna vlast jednoj opciji

Drugo iznenađenje jeste Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića, dosadašnji koalicioni partner Vučićeve SNS. Iako su u dosadašnjoj vladi bili potpuno marginalizovani, optuživani za korupciju, veze sa organizovanim kriminalom…, oni su tek malo slabiji nego do sada – imaju oko 12 odsto, za razliku od pređašnjih petnaestak odsto. Kad se sabere njihov i naprednjački rezultat, dosadašnju vlast u Srbiji podržava između 64 i 70 odsto birača.

Ovde već možemo da govorimo o ugrožavanju demokratije u Srbiji. Sociološkinja Vesna Pešić, razmatrajući ovakvu mogućnost, opisala je uoči izbora tu situaciju kao "ukidanje demokratije demokratskim sredstvima". Potpuno demokratski, voljom građana, apsolutna vlast predata je u ruke jednoj opciji.

U slučaju Srbije, nažalost, nema govora o dominantnoj političkoj opciji: reč je o jednom jedinom čoveku koji je u sebe usisao čitav sistem i institucije. Osim Aleksandra Vučića u političkom životu Srbije ne postoji ništa drugo. Uoči izbora, lider Demokratske stranke Bojan Pajtić izjavio je da je Srbija danas nalik na Severnu Koreju. Zaleteo se Pajtić, pre dva dana Srbija nije bila ni nalik toj najautoritarnijoj zemlji na svetu. Danas, sa ovako nadmoćnim rezultatom naprednjaka, takav scenario Srbiji zaista visi nad glavom.

Šešelj kao omiljeni opozicionar

Šok za sistem, to jest, potpuno ukidanje demokratskog sistema još je realnije kad vidimo ko je izbio na treće mesto po broju glasova. Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja sa svojih okvirnih sedam odsto, može komotno da pošalje pismo zahvalnosti Haškom tribunalu i sudiji Antonetiju, predsedavajućem na suđenju Šešelju. Da ga nisu oslobodili, ova stranka bi ostala na marginama političkog života, daleko od parlamenta. Do te presude, koalicija DSS-Dveri u procenama je "gurala" i do osam odsto. Ispostavlja se da najverovatnije nisu prešli cenzus.

Od kako je Šešelj oslobođen, sva istraživanja javnog mnjenja beležila su rast popularnosti radikala. Izvesno je da će oni imati dvadesetak poslanika. To znači da će srpska skupština opet ličiti na cirkus. Ludačka nacionalistička retorika, psovke, kletve, polivanje vodom, gađanje cipelama, vriska, dreka i ostalo iz standardnog radikalskog repertoara vraća se u velikom stilu u srpski politički život.

Da će radikali biti nekakva opozicija SNS-u može se nadati samo neko ko uopšte ne poznaje ovdašnje prilike. Od početka izborne kampanje jasno je da se Šešelj kandiduje kod Vučića za istu poziciju koju je imao u režimu Slobodana Miloševića - "omiljeni opozicionar". Taj će samo deklarativno biti protiv režima, a zapravo će mu glavna uloga biti denunciranje i diskreditacija svakoga ko se usudi da ozbiljno i argumentovano kritikuje vlast.

Sotonizacija DS-a

Kad smo kod takozvane ozbiljne opozicije, za sad je jedino izvesno da je cenzus prešla Demokratska stranka, a i to jedva. Za prelazak cenzusa potrebno je pet odsto glasova, a DS se u trenutnom brojanju vrti između 5,2 i šest odsto.

Nikakvo čudo, s obzirom na to da su u poslednje četiri godine bili izloženi prvo finansijskom iscrpljivanju, potom medijskoj harangi, hapšenjima za privredni kriminal, nakon kojih ili nisu podignute optužnice ili su svedene na tužbe za smešne iznose od po 4000 do 5000 evra. Usledilo je cepanje stranke uoči izbora 2014, kada je Boris Tadić do poslednjeg trenutka mrcvario DS i na dnevnoj bazi prevodio na svoju stranu viđenije članove ove stranke.

Vučiću i njegovima za sve je kriva prethodna vlast oličena u Demokratskoj stranci, koja nije na vlasti već četiri godine. Ta satanizacija ne prestaje ni u momentima kad Vučić polaže venac ubijenom Zoranu Đinđiću i ističe kako je ovaj bio veliki reformator, ali opet, za sva zla u Srbiji krivi su "žuti".

Krivi su čak i sad kad su gotovo potpuno očišćeni od Tadićevih ljudi koji su ovu stranku zaista kompromitovali i odveli je na rub političkog opstanka. Naime, DS je do večeras držala pokrajinsku vlast u Vojvodini, te je, koliko god bila slaba u ostatku Srbije, morala da bude prikazana kao demon. Uspelo je. Prema prvim nezvaničnim vojvođanskim rezultatima, SNS ima oko 51 odsto, a DS jadnih 7,9.

Borba za opstanak 

Nekadašnji lider DS-a Boris Tadić i njegova Socijaldemokratska stranka na parlamentarne izbore su izašli u koaliciji sa Liberalnodemokratskom partijom Čede Jovanovića i Ligom socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka, pod sloganom "Čeda-Boris-Čanak". Evo ih, u 22:15, na 65 odsto prebrojanih glasova, klate se na ivici cenzusa. Da li će ga preći, ne zna se, jer još nisu obrađeni glasovi iz Vojvodine.

Od ostalih iznenađenja, bitno je istaći šok birača u urbanim sredinama, naročito u Beogradu, zbog činjenice da ljubimci srpskih proevropski, proliberalno nastrojenih birača, pokret "Dosta je bilo" nisu prešli cenzus. Koliko glasova imaju, neće biti poznato do objavljivanja konačnih rezultata.

Za sada "vise" između 2,5 i četiri odsto. Ruku na srce, ovaj rezultat može da šokira samo one koji žive u Srbiji, ali su potpuno izolovani od načina života koji živi ostatak Srbije. Primera radi, u ekskluzivnoj, jednoj od centralnih beogradskih opština, na Vračaru, gde živi bogatiji sloj građana, DJB je osvojio, prema nezvaničnim informacijama, 17 odsto glasova.

Najveće iznenađenje ovih izbora je što Centar za slobodne izbore i demokratiju (CeSid), organizacija koja od 2000. na ovamo ima najpouzdanije rezultate i to svega nekoliko sati po zatvaranju biračkih mesta, prvi put u svojoj istoriji saopštava da neće moći da da konačnu procenu rezultata. Razlog je rekordan broj lista, njih 17, veliki broj onih koji su na ivici cenzusa te odsustvo informacija o glasovima u Beogradu i Vojvodini. Vojvodina i Beograd ne mogu mnogo da promene ishod na vrhu tabele, ali u dnu, gde se bije bitka za cenzus, mogu da izazovu oscilacije između jedan i 1,5 odsto.

Čeka se krajnji rok

Za razliku od svih dosadašnjih izbora, ovog puta ćemo zaista morati da čekamo 28. april, krajnji rok da Republička izborna komisija izađe sa konačnim rezultatima, da bismo znali ko je sve ušao u parlament. S obzirom na "gužvu na cenzusu", moguće su ozbiljne promene.

Izvesno je, ipak da Vučić ovog puta može sam da formira vladu. Konačno je uspeo da osvoji apsolutnu vlast u Srbiji. Na kraju krajeva, to i jeste bio jedini razlog za raspisivanje parlamentarnih izbora dve godine pre roka.

No, ako je iole politički pametan, Vučić bi trebalo da zna da baš sad kad je na vrhu ima najviše razloga za brigu. Narodski rečeno: ko ne zna da siđe, ne treba ni da se penje. Apsolutnu vlast dobio je isključivo na obećanjima. Ako želi da je zadrži, moraće da počne da ih ispunjava. U tom smislu, možda su vajni politički analitičari u pravu, iznenađenja za sad nema. Ona tek dolaze, a znajući prirodu Vučićevog režima, ona neće biti prijatna. Ni za građane ni za Vučića.