Skoči na glavni sadržaj

Izborno desnilo u Hrvata

Sandra Bartolović

<p>
Počinila novinarstvo s predumišljajem. Osuđena na doživotnu. Milosti ne traži, niti bi je dala.</p>

izborno-desnilo-u-hrvata-7151-9704.jpg

Posebno je zabavno čerupanje filoustaških strančica s liderima neizmjernih ega, čije čojstvo i junaštvo možeš kupiti za četiri tisuće eura. Ustaše na baterije iz Neovisnih za Hrvatsku ne mogu se domisliti ničega pametnijeg, efektnijeg i korisnijeg do mijenjanja nazivlja trgova i ulica i isticanja proustaških zastava
Foto: FaH

Desničari, radikali, klerikalci, iliberali, suverenisti, šovinisti, revizionisti, izolacionisti, filoustaše, populisti, domoljubi – svakakva se čeljad za statiranje u kukuruzu na euroizborima doklatarila na stranu političkog spektra punog modrica od busanja u junačka hrvatska prsa. Ne osobito intelektualno zaigran, zahtjevan, zainteresiran i otvoren mentalni sklop te ekipe možda najbolje ilustrira predizborni spot jedne od lista iz narečene grupacije: „Jesu li ovo naši? Jesu, sine! Jeee, Hrvatska, Hrvatska!“. I tu negdje iscrpljuju se sve njihove osobne, građanske, društvene i političke potrebe i identiteti, sve dok je zastave u koju se možeš zamotati. Malo tko pristojan dopustio bi sebi biti viđen s većinom kandidata s tih lista koji žive u nepokolebljivom uvjerenju da su ksenofobija, šovinizam, diskriminacija i zadrtost vrline.

Svašta se tu naguralo, a u populističku reprezentaciju plasirali su se Živi zid i Most s anketnim izgledima za osvajanje po jednog mandata. Živozidaši, kao izraziti euroskeptici i populisti, najavljuju sa srodnim dušama iz drugih zemalja redizajn Europske unije, a Bruxellesa se kane dočepati na krilima krajnje zabrinjavajućih i opasnih ideja. Za forte kampanje izabrali su prikupljanje potpisa za referendum kojima bi se strankama u potpunosti ukinulo budžetsko financiranje, uvjereni, iz samo njima znanim razlozima, da će se tako dokinuti korupcija. Upravo suprotno, proračunsko financiranje koliko-toliko jamac je da političke stranke neće potpasti pod utjecaj i raditi u interesu privatnog donatora nauštrb građana. No, previše je očekivati od sekte poput Živog zida da to razumiju jer sva se njihova aktivnost svodi na površne, prvoloptaške ideje kojima zavode svoju sljedbu, a koje uglavnom donose štetu građanima. Sjećate li se možda neke deložacije s kojih su ih odvodili u marice otkako su ušli u Sabor? A i bolje da nisu jer nijednu deložaciju nisu uspjeli spriječiti, samo su nesretnicima koje su navodno spašavali nabili dodatne troškove. Stranka je to koja permanentnim provociranjem incidenata nastoji privući naklonost javnosti. Raspisuju pozive na linč novinara čije im se pisanje ne sviđa, nazivaju ih korisnim idiotima, prijete smrću pripadnicima saborskog osiguranja i sve to uz lagodne saborske plaće protiv kojih se navodno bore. Štoviše, administrativnim manevrima, u svojim nerijetkim unutarstranačkim čerupanjima zbog novca, nepostojećoj stranci osigurali su milijun proračunskih kuna. Zagovornici iliberalne demokracije, po uzoru na Mađarsku i Poljsku, i navodno antisistemska stranka zapravo je vrlo proračunata ekipa koja se sjajno uklopila u sistem i sasvim solidno parazitira na beznađu i apatiji dobrog dijela javnosti.

I populistički Most uglavnom igra na dreku, galamu i provociranje incidenata, a najviše grme protiv HDZ-a kojemu su upravo oni dva puta osigurali vlast i omogućili opću regresiju društva od koje se još dugo nećemo oporaviti. Most je svoj zenit ipak prošao jer se brzo i lako razotkrilo da se iza navodne grupacije mladih, neovisnih, entuzijastičnih političara kriju tvrdolinijaški klerikalci.

Posebno je zabavno čerupanje filoustaških strančica s liderima neizmjernih ega, čije čojstvo i junaštvo možeš kupiti za četiri tisuće eura. Ustaše na baterije iz Neovisnih za Hrvatsku ne mogu se domisliti ničega pametnijeg, efektnijeg i korisnijeg do mijenjanja nazivlja trgova i ulica, isticanja proustaških zastava ne bi li ih uhapsilo pa da se mogu prikazivati žrtvama režima ili proglašenjem Dana oslobođenja Zagreba danom okupacije. Bruna Esih, zadojena idejama Marine Le Pen i Mattea Salvinija, najavljuje da će raditi na demontaži devijantne Europske unije. U skladu s vlastitim kapacitetima i potencijalima može očekivati i izborni rezultat.

U nešto su boljoj poziciji Suverenisti koji u svojim redovima imaju Ružu Tomašić (koja je otprilike 73 puta već najavila odlazak iz politike), ali aktivnost u Europskom parlamentu ne može joj se sporiti. Jedino što joj sada predstoji izmjeriti vrijedi li i dalje više od 100 tisuća glasova kada novi mandat ne lovi pod zastavom HDZ-a.

Isti test čeka i bivšu HSS-ovku Marijanu Petir koja je također s HDZ-ove liste došla do Bruxellesa, a sada se u utrku u zadnji trenutak uključila s nezavisnom listom. Biskup Vlado Košić imat će ovih dana puno posla.

Od bizarnosti za kraj izdvojili bismo još i nezavisnog Mislava Kolakušića - uvjerenog da jedini ima legitimitet nastupa na ovim izborima jer je skupio više od 20 tisuća potpisa - koji očekuje tri euromandata, poslije čega će, kaže, pobijediti na predsjedničkim izborima, a potom nakon parlamentarnih postati premijer, ministar unutarnjih poslova i pravosuđa.

Pa, braćo i sestre, bujrum.

(Tekst iste autorice o SDP-u možete pročitati ovdje, a o HDZ-a ovdje)

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu