70. godišnjica oslobođenja iz Auschwitza

Svijet danas obilježava 70 godina od oslobođenja oko 7500 zatočenika iz koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau u kojem su nacisti u Drugom svjetskom ratu ubili više od 1,1 milijun ljudi.

U plinskim komorama Auschwitza pobijeno je najviše Židova, ali i ratnih zarobljenika, Poljaka, Roma i pripadnika drugih manjina. Umirali su i od gladi, bolesti i prisilnog rada. Procjenjuje se da je u nacističkom genocidu u Drugom svjetskom ratu ubijeno oko 6 milijuna Židova, milijun Roma, 250 tisuća mentalno oboljelih i invalida te 9000 homoseksualaca. 

Dan sjećanja na holokaust i žrtve zločina protiv čovječnosti obilježava se na spomen-području nekadašnjeg logora, a prisustvovat će mu šefovi europskih država, među njima i hrvatski predsjednik Ivo Josipović. 

Na obilježavanje 70. godišnjice oslobođenja u Oswiecim u južnoj Poljskoj doputovat će i 300 bivših logoraša, koji će na Vratima smrti, platformi za istovar iz vagona na željezničkom ulazu u Birkneau, odati počast onima koji nacističku brutalnosti nisu uspjeli preživjeti.

Crvena Armija je 27. siječnja 1945. godine oslobodila 7500 logoraša. Nekoliko dana prije dolaska Sovjeta, nacisti su premjestili njih gotovo 60.000 prisiljavajući ih na marš do ostalih logora. Neki od njih kasnije su oslobođeni u drugim logorima, a samo ih je šačica uspjela pobjeći.

U Hrvatskoj se Međunarodni dan sjećanja na Holokaust i sprječavanje zločina protiv čovječnosti obilježava stručnim skupom "Poučavanje o holokaustu i sprječavanje zločina protiv čovječnosti", koji se održava u Varaždinu. Na skupu sudjeluju stručnjaci iz međunarodnih institucija koji se bave proučavanjem holokausta te hrvatski znanstvenici, koji će svoja znanja prenijeti na pedesetak učitelja i nastavnika iz Hrvatske.

Danas su članovi Antifašističke lige Republike Hrvatske odali počast žrtvama ustaškog režima podsjetivši da je u genocidu počinjenom nad Židovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine ubijeno između 75 i 80 posto članova židovske zajednice na području današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, tek je svaki peti Židov dočekao oslobođenje. Tako su Židovi koji su živjeli i koji su se zatekli na području NDH bili među prvim žrtvama "konačnoga rješenja" jer je tek u ljeto/jesen 1941. počelo masovno ubijanje na prostorima koje su okupirali nacisti.

U znak sjećanja na stradale položen je vijenac u Praškoj ulici u Zagrebu, na mjestu na kojem se od 1867. do 1942. godine nalazila sinagoga. Također, prisutni su se prisjetili pisma koje su roditelji 165 židovskih omladinaca iz Zagreba uputili ministru unutrašnjih poslova. U pismu roditelji mole da se njihova djeca puste iz koprivničkog logora Danica u koji su mjesecima ranije deportirana na "đačku radnu službu". U listopadu 1941., kada je datirano pismo, već je 107 djece ubijeno u koncentracijskom logorskom kompleksu Gospić-Jadovno-Pag.

Činom iskazivanja poštovanja za sve one čiji su životi nasilno prekinuti u vrijeme NDH također su željeli upozoriti javnost da se i danas u društvu mogu prepoznati procesi koji su jednom doveli do Holokausta. Zbog toga je pitanje naše kolektivne nesposobnosti da prepoznajemo i reagiramo na ugrožavanje Drugoga kao samoga sebe zapravo pitanje nepoznavanja povijesti nasilja i našeg autentičnog otpora istome.

 

Pismo roditelja 165 židovskih omladinaca

"Dne 31.svibnja o.g. odpremljeno je 165 židovskih omladinaca, glasom priloženog popisa, na đačku radnu službu u logor 'Danica', Koprivnica. Sva su djeca otišla sa veseljem, jer su saznala, da će raditi i da će se nakon 8 tjedana vratiti kući.

Radi toga obskrbila su se djeca samo sa ljetnim i najpotrebnijim stvarima. Nakon 8 tjedana logorovanja u Koprivnici nadala su se djeca, da će se vratiti kući, te da će ih drugi zamijeniti, ali umjesto kući odpremljena su u logor Jadovno na Velebitu; iz Jadovna na otok Pag i sada se nalaze u logoru kod Jasenovca.

Navedeni dječaci, između 17-25 godina, većinom su maturanti ili su pohađali sveučilište, a nekoji su bili zaposleni u zanatima u Zagrebu. Svi su ti dječaci odgojeni za cijelo vrijeme školovanja u hrvatskom duhu, te su dušom i tijelom osjećali sa Hrvatima. Bili su članovi samo hrvatskih i športskih društava, a družili su se samo sa svojim hrvatskim školskim drugovima. Bili su većinom dobri učenici i dobrog vladanja. Poznato je, da je veliki broj imućnih židovskih đaka stalno podupirao svoje siromašne kolege i podupirao sve hrvatske školske ustanove. To sve mogu posvjedočiti njihovi profesori.

Zima je pred vratima, a ta djeca nisu ni za hladnije vrijeme obskrbljena, a kamo li za zimu. Stvari, koje su sa sobom ponjela, sigurno su već poderane, budući da se već četvrti mjesec nalaze na radu, a naknadno nismo njima ništa mogli poslati.

Iz gore opravdanih razloga molimo, da se naša djeca, navedena u popisu, vrate svojim roditeljima iz sadašnjih logora u Jasenovcu. Do 30. rujna bit će upravo 4 mjeseca, što su ta djeca na radu u logorima. Tako bi djeci bilo omogućeno, da barem privatno nastave nauke i zanat.

Za besprikorno vladanje naše djece i da će učiti i marljivo raditi, jamčimo solidarno kao njihovi roditelji svojim životima. U našoj velikoj boli jedina je naša nada, da se naša djeca pred zimu povrate svojim roditeljima."