Ako se želite preko ljeta obogatiti, dovoljno je u Dubrovniku osnovati agenciju

Prvotna svrha ovog novinarskog projekta bila je ukazati na jednu čudnovatu kontradiktornost u fenomenu turističkog prometa u Dubrovniku: s jedne strane tisuće zadovoljnih gostiju, obaraju se svake godine rekordi u broju posjetitelja i deviznom priljevu, a s druge strane tu je masa potplaćenih radnika u turizmu i priličan broj poslodavaca koji su, među ostalim i varanjem tih radnika, u samo nekoliko godina uspjeli steći milijune, a da je država od njih na ime poreza uprihodila skromne tisuće kuna.

Međutim, tijekom rada na prikupljanju podataka, primijetili smo koliko država ili nema pojma, ili ne želi imati pojma o tome koliko je radnika potplaćeno i izvarano, koliko je novaca zakinuto od mirovinskih i zdravstvenih fondova, te poreza utajeno. Čak su i službenici u državnim ustanovama poprimili to šerifsko držanje bogatih dubrovačkih turističkih gazda, pa nisu uopće htjeli odgovoriti na naše upite. Država je upravo katastrofalno neučinkovita u Dubrovniku. A nije da se ne može bolje.

Računala kao pisaće mašine

Ured državne uprave u Dubrovniku zamolili smo da nam dostavi podatke o broju turističkih agencija koje su se osnivale unazad zadnjih 10 godina, kako bismo mogli vidjeti kakav je trend rasta, te broj novoregistriranih obrta koji obavljaju djelatnost pomorskog prijevoza putnika. Ured državne uprave ima najtočnije podatke, jer, po Zakonu o pružanju usluga u turizmu, svaka nova poslovnica turističke agencije mora se upisati u Upisnik turističkih agencija, koji vodi županijski ured državne uprave nadležan prema mjestu poslovnice. Turistička agencija ne može započeti rad bez rješenja nadležnog državnog ureda. Isto tako, obrt ne može započeti s radom prije nego se upiše u Obrtni registar pri Uredu državne uprave.

Tjedan dana smo strpljivo čekali na odgovor, a onda smo zvali telefonom. Voditeljice odjela za turizam Ane Knego nije bilo, pa smo upućeni da zovemo sutra. Doista, Ana  Knego javila se sutradan i rekla da se svi ti upisi još uvijek upisuju u knjigu. Na primjedbu da zasigurno postoji nekakav zapis i na računalu, naprosto je nemoguće da se u 21. stoljeću u uredima državne uprave ne radi na računalima, voditeljica je rekla da postoje i zapisi na računalima, ali da ih se ne može izvući van na jednostavan način. Prosto nevjerojatno!

Nema podataka

"Upisuje se na računalo, ali mi ne možemo izbaciti podatak koliko, recimo, ima upisanih ugostitelja ili brodara. Ta baza podataka nije pogodna za statističku obradu, ona služi samo kao evidencija na temelju koje izbacimo rješenje kojim obrtnik dalje regulira svoj status. Ne možete dobiti nikakve zbirne podatke iz obrtnog registra. Ne može se ukucati po šifri djelatnosti, pa izlistati sve subjekte. Onaj tko je napravio program koji koristimo, nije to predvidio. Računala u našem uredu su de facto pisaći strojevi, ništa više", objasnila je Ana Knego.

Ipak, na naše inzistiranje, s obzirom da se radi o relativno malom broju turističkih agencija, voditeljica odjela za turizam Ureda državne uprave u Dubrovniku obećala nam je dostaviti podatke iz Upisnika turističkih agencija, i to za grad Dubrovnik i općine Konavle i Župa dubrovačka. Međutim, prošla su dva tjedna, ali odgovora nije bilo, pa smo opet zvali telefonom. Gospođa Knego doimala se iznenađenom, još nije bila pogledala dopis, ali je obećala da će dostaviti podatke bar o turističkim agencijama. Već nekih 15 minuta poslije dobili smo e-mail od Stane Đivanović, voditeljice službe za gospodarstvo, koja je neposredno nadređena voditeljici odjela za turizam.

"Kako ste putem telefona obaviješteni ovaj Ured ne vodi podatke na način da bi se moglo udovoljiti Vašem traženju. Izdana rješenja za obavljanje navedenih djelatnosti se upisuju u propisane upisnike ručno - ne postoji računalni program", napisala je Stane Đivanović, misleći valjda na Upisnik turističkih agencija.

"Izuzetak je Obrtni registar koji je javan i dostupan svima. Stoga Vas upućujemo na dostupne obrađene statističke podatke", poručila nam je gospođa Đivanović, odbivši nas po kratkom postupku, nakon gotovo mjesec dana šutnje.

"Ne radim, pa ne griješim"

"U Hrvatskoj se, na žalost, još uvijek puno službenika u tijelima javne vlasti drži načela "ako ništa ne radim, onda ne mogu ni pogriješiti". Zato dolazimo u situacije da ne žele dati nikakve informacije usprkos zakonu, a sad kad smo ušli u EU više ne postoji nikakav interes kod političara da se zakon provodi, jer nema pritiska izvana", kaže nam Zorislav Antun Petrović, najpoznatiji hrvatski stručnjak za korupciju i dugogodišnji predsjednik Transparency Internationala Hrvatska.

No, Ured državne uprave u Dubrovniku bio je tek posljednji u nizu javnih tijela od kojih smo tražili podatke važne za ovu temu. Najprije smo, naravno, poslali upit Ministarstvu turizma. Prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave širok je popis poslova koje bi trebalo obavljati Ministarstvo turizma. Među ostalim, prema zakonu, obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: turističku politiku Republike Hrvatske, strategiju razvitka hrvatskog turizma; razvoj i investicije u turizmu; turističku informatiku, turističku i ugostiteljsku statistiku; stanje i pojave na području turističkih i ugostiteljskih usluga; praćenje i analiziranje kvalitete turističke ponude, turističkih i ugostiteljskih usluga; unaprjeđivanje turističke i ugostiteljske djelatnosti.

A nemaju ni podatak o broju turističkih agencija u Dubrovniku.

"Što se tiče turističkih agencija, nažalost mi Vam nemamo te podatke te bi Vam sugerirali da se obratite Uredu državne uprave zaduženom za područje koje Vas interesira, odnosno Dubrovačko-neretvansku županiju s obzirom da je izdavanje rješenja o poslovanju turističkih agencija u njihovoj nadležnosti. Također se možete i obratiti Udruzi hrvatskih putničkih agencija (UHPA)", odgovorili su nam iz press službe Ministarstva turizma.

Brodski izleti

Zorislav Petrović na to kaže kako se još od devedesetih godina vidi manjak u planiranju i provođenju strategija u Hrvatskoj. "Vrlo često su kod nas institucije same sebi svrha i nema nikakvog interesa da se organiziranim naporom prikupljaju podaci, koji bi se onda koristili za unaprjeđivanje određenog sektora, poput turizma. Mnoge institucije, pa i ministarstva, brinu samo o tome kako izvući maksimalna sredstva od poreznih obveznika, a rijetke imaju ambiciju nešto pomaknuti naprijed, kad je riječ o njihovom sektoru", smatra Petrović.

Obratili smo se i lokalnim turističkim zajednicama u gradu Dubrovniku, općini Konavle i općini Župa dubrovačka, ali nijedna od tih zajednica nije imala podatke o točnom broju turističkih agencija i brodara registriranih na njihovu području. To je također nevjerojatno, jer članarina koju poslovni subjekti u turizmu moraju plaćati na području određene turističke zajednice jedan je od temeljnih prihoda za financiranje tih zajednica, uz boravišnu pristojbu koju plaćaju turisti. Slikovita usporedba bi bila ako zamislimo da imamo deset stanova za iznajmljivanje, ali nemamo pojma koliko ih je iznajmljeno i tko plaća, a tko ne plaća najamninu. Očito u turističkim zajednicama na dubrovačkom području ionako imaju dobar priljev sredstava, pa se ne uzbuđuju oko broja obveznika plaćanja članarine.

Štoviše, turističke zajednice zamišljene su izvorno kao destinacijski menadžment, kao tijelo koje će usmjeravati i poticati razvoj određene destinacije, a, kako vidimo, nisu u stanju niti pobrojati turističke agencije i organizatore brodskih izleta na svom području, a kamoli osmisliti program razvoja destinacije i unaprijediti ga.

Elitni turizam

Profesor Mato Bartoluci s katedre za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu misli da turističke zajednice ne mogu kvalitetno organizirati upravljanje destinacijom.

"Njihova funkcija svodi se na koordinaciju između ključnih aktera. U Dubrovniku imate nekoliko velikih kompanija u stranom vlasništvu koje imaju više hotela s pet zvjezdica. Oni svi vode svoju neovisnu turističku i poslovnu politiku. S druge strane, imate turističke agencije, privatne iznajmljivače, brojne restorane i čitav niz drugih poslovnih subjekata, tu su radnici u kulturi i čitav niz drugih negospodarskih subjekata, svi oni sudjeluju u turističkom proizvodu Dubrovnika. Svi oni žele pružiti najbolju uslugu i ostvariti najveću moguću dobit i svi imaju svoje interese. Često su ti njihovi parcijalni interesi iznad svakog zajedničkog interesa. Prema tome, teško je postaviti turističku politiku da je vodi turistička zajednica, koja nema ni zakonske ovlasti da može nekome nametnuti željeno ponašanje. Kako organizirati sezonu da svi dođu, da svi ostvare svoje želje i interese tijekom boravka u Dubrovniku, da svi turisti potroše novac koji svi očekuju, a da ne dođe do međusobnih sukoba i nesporazuma svih tih različitih subjekata u turizmu? Upravljanje destinacijom kako ga radi turistička zajednica ne može riješiti probleme turizma, a pogotovu ne elitnog turizma o kakvom se govori u Dubrovniku", kaže profesor Bartoluci.

A Dubrovnik ljeti buja, ruše se rekordi, evo 2016. zabilježio je milijun gostiju i 3,5 milijuna noćenja, pretekao je po broju noćenja zadnjih godina vodeći Rovinj, Dubrovnik je proglašen šampionom hrvatskog turizma 2016. godine na Danima hrvatskog turizma. No, to su brojke koje ništa ne govore o novcima, osobito ne o sivoj ekonomiji, koja u Dubrovniku također cvjeta.

Kako je moguće da bilo koje poduzeće, a osobito turistička agencija u Dubrovniku, prijavljuje ili skromnu godišnju dobit od desetak tisuća kuna, ili nekakav gubitak u poslovanju, a vlasnici iz godine u godinu povećavaju broj vlastitih nekretnina i automobila?

Obalni Eldorado

Gotovina. Puno je gotovine u turističkom optjecaju na cijeloj jadranskoj obali, koja naprosto nigdje ne bude registrirana, osim u imovini vlasnika lukrativnih turističkih biznisa u našim obalnim Eldoradima. No, to bogaćenje pojedinaca brzinom svjetlosti, ne samo u Dubrovniku, nego i u mnogim drugim atraktivnim mjestima na cijelom hrvatskom Jadranu, ne bi bilo samo po sebi ni toliko odvratno, kada ti najednom obogaćeni pojedinci ne bi tretirali kao stoku radnike koji im stvaraju to bogatstvo.

Primjerice, nakon što ste gazdi kroz sezonu, do sredine listopada na prodaji njegovih izleta donijeli u njegov džep čistih 100 tisuća kuna, kad se odbiju svi troškovi, on vam ne kaže ni hvala, nego vas optužuje da ste ga oštetili što ne ostajete raditi za njega još dokle je njemu volja. A vi ste na proviziji, bez plaće, a turista sredinom listopada više nema dovoljno, dakle ni provizije. K tome, iscrpljeni ste i bolesni ste od stajanja po 12-13 sati dnevno bez jednog slobodnog dana u šest mjeseci. Gazda bi da mu i dalje stojite na štandu ili u poslovnici, jer njega to ne košta ništa... 

Tekst je objavljen uz potporu Ministarstva kulture koje je financiralo Program ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima

ako-se-zelite-preko-ljeta-obogatiti-dovoljno-je-u-dubrovniku-osnovati-agenciju-4982-5921.jpg

„Upravljanje destinacijom kako ga radi turistička zajednica ne može riješiti probleme turizma, a pogotovu ne elitnog turizma o kakvom se govori u Dubrovniku", kaže profesor Mato Bartoluci
„Upravljanje destinacijom kako ga radi turistička zajednica ne može riješiti probleme turizma, a pogotovu ne elitnog turizma o kakvom se govori u Dubrovniku", kaže profesor Mato Bartoluci
Foto: 
Novska.hr