Široka javna debata o opstojnosti izvorne definicije braka kao zajednice muža i žene, ili još preciznije, dviju osoba različitog spola, nipošto nije specifična samo za Hrvatsku. Baš kao ni duboke podjele koje posljednjih dana u prvi plan guraju suprotstavljene svjetonazore dviju strana, poprimajući obrise pravog križarskog rata, za sada, srećom, samo unutar okvira verbalnog sraza.
Rasprave o tom pitanju izazvale su duboke podjele i u razvijenim zemljama zapada, a visoka razina autonomije federalnih jedinica već ih godinama čini jednim od najosjetljivijih pitanja na duboko podijeljenoj američkoj političkoj sceni.
I dok republikanci u "crvenim" državama na sve načine pokušavaju suzbiti "liberalnu pošast", odbijajući se povesti za praksom plavih država na istočnoj i zapadnoj obali, sve upućuje na to da je bitka zapravo već - izgubljena. I to nakon što se spustila na, uvjetno rečeno, nižu, operativnu razinu, daleko od uobičajenog političkog folklora i demagogije.
Naime, tri mjeseca nakon što je američki Ustavni sud famozni treći članak Zakona o obiteljskim odnosima (slobodan prijevod službenog naziva Defense of Marriage Act) proglasio neustavnim, novi udarac konzervativcima stigao je iz Porezne uprave (Internal Revenue Service).
Povod je bilo upravo dokidanje spornog trećeg članka spomenutog zakona, kojim se, na inicijativu republikanaca, brak definira isključivo kao pravna zajednica osoba suprotnog spola. Takav je ishod označen velikim uspjehom republikanaca, a cijelu je priču dodatno začinio tadašnji predsjednik Bill Clinton, potpuno zaobišavši uobičajeni protokol koji podrazumijeva javnu ceremoniju potpisivanja i stupanja na snagu zakona (nije bilo ni fotografa koji bi ovjekovječili taj djelić povijesti).
Međutim, kako se sada čini, bila je to Pirova pobjeda, jer je najprije Ustavni sud odluku o pravnoj definiciji braka prepustio saveznim državama, a njihove je ovlasti Porezna uprava dodatno derogirala, donijevši pravilnik koji izjednačava status istospolnih bračnih zajednica s tradicionalnom bračnom unijom osoba suprotnog spola.
I što je još važnije, temeljem tog pravilnika istospolne bračne zajednice od sada će uživati ista prava i, naravno, olakšice kada je u pitanju tretman poreznih vlasti, bez obzira na mjesto prebivališta.
To u praksi znači da će osobe istog spola u bračnoj zajednici imati pravo na jednake porezne olakšice bez obzira žive li u državama poput New Yorka, gdje su gay-brakovi legalizirani, ili pak u državama biblijskog pojasa poput Alabame, gdje vjerojatno još dugo neće biti.
Pravilnik se odnosi samo na olakšice implementirane na federalnoj razini (one na državnoj razini još uvijek ovise o pravnom statusu gay brakova), ali i predstavlja iznimno krupan i vrlo konkretan zaokret u kontekstu prava istospolnih bračnih zajednica. Za početak, bračni parovi (u slučaju da podnose zajedničku poreznu prijavu) imaju pravo na nešto viši prag neoporezivog dijela dohotka, a značajnije olakšice podrazumijeva i povoljniji tretman uplata u sustav dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, kao i beneficije prilikom transfera i nasljeđivanja polica mirovinskog osiguranja.
Budući da je u Hrvatskoj definicija braka nalik onoj koju su progurali republikanci davne 1996. godine sasvim izgledan ishod predstojećeg referenduma (barem prema objavljenim anketama), čini se da za trendovima liberalne demokracije kaskamo svega dvadesetak godina, posebno nakon ovotjedne zabrane diskriminacije homoseksualaca na radnom mjestu, koji je prošao u Senatu. Doduše, na Kongres će se još pričekati…