Skoči na glavni sadržaj

Antić: Masmediji i političke elite služe kapitalu kao dio plana zaglupljivanja građana

Saša Vejnović

<p>Uvjeren da svaki pravi novinar mora biti pošten prema sebi, iskren prema čitateljima, odan činjenicama, nepokolebljiv u otkrivanju istine. Društvo treba prave novinare, u to nema sumnje. Treba se nadati da će doći vrijeme kad će ih ponovno trebati i vlasnici medija</p>

antic-masmediji-i-politicke-elite-sluze-kapitalu-kao-dio-plana-zaglupljivanja-gradana-1716-1721.jpg antic-masmediji-i-politicke-elite-sluze-kapitalu-kao-dio-plana-zaglupljivanja-gradana-1716-1722.jpg

Kad vidim danas koliko je toga pokradeno i koliko još imamo, shvaćam koliko smo nekad bili bogati
Foto: Youtube.com

Siguran sam da bi svatko moralan i inteligentan u Drugom svjetskom ratu otišao u partizane ili im barem pomagao
Foto: Vimeo.com

Novi gost u Forumovoj rubrici Monoview je Aleksandar Saša Antić iz splitskog ping-pong banda TBF.

O estradi?

Ne pratim estradu, to bi kao trebao biti neki showbussines, ali je kod nas samo biznis, i to više neko šibicarenje, sviranje po eventima i pirevima. Vrhunac zabave je Zvijezde pjevaju šta može proć, i to je to. Uglavnom, lipo ko voli, ali nije moja šalica čaja.

O stihovima?

Lako je napisat pjesmu socijalne tematike, al je teško napisat dobru pjesmu socijalne tematike. Socijalna tematika u glazbi uvik i svugdi ima određenu dozu komercijalnosti, a bez doze komercijalnosti ne bi ni poznavali glazbu na koju se referiramo kad pričamo o glazbi. Danas se stavlja u prvi plan problem nezaposlenosti i pravo na rad mada bi ustvari trebali razmišljat obrnuto, o pravu na nerad, smanjivanju radnog vremena i automatizaciji i uvođenju robota. Tu priču forsira sustav koji želi doći do toga da ljudi postanu roboti, odnosno da rade k'o robovi i po 16 sati i da se osjećaju sretni jer uopće imaju posao.

Konstantno se radi na podjelama i svrstavanju ljudi u razne kolektive, plemena i čopore, priželjkuje se sukob jer uvik iste interesne grupe profitiraju i u ratu i u miru. Kao da su svi nezaposleni i svi radnici dobri i pošteni ljudi, kako da ne, daj nekima moć i bit će najgori. Ali ono šta želim reći je da su socijalne teme u glazbi i umjetnosti općenito u pravilu društveno puno efikasnije ako su umotane u metaforu i ako u suštini dolaze iz osobne frustracije zbog trauma nevezanih za stanje društva. Obiteljske, ljubavne, traume odrastanja itd. Npr. ako uđete ozbiljnije u analizu stihova Rage Against The Machine, otkrivate ozbiljnu obiteljsku traumu. Na taj način se poistovjetimo s autorom, jer većina ima obiteljske traume kako god okreneš, bio odgoj permisivan ili represivan. Čujemo što želimo čuti, ali prihvaćamo autorov fokus usmjeravanja agresije. Što je poruka inteligentnija i više umotana u metaforu, navodi na dublje razmišljanje, a to je početak promjene, prvo osobne pa onda i društvene. Ali razmišljanje je ono od čega nas sustav sustavno odvraća i što je predmet podsmijeha.

Evo nedavno sam tražio na internetu majicu s likom Tesle i pronašao sam je na jednom portalu u kategoriji Geek, podkategorija Nerd. Našem društvu i svijetu općenito nedostaje filozofskog promišljanja, ali bojim se da će društvo zauvijek biti jednako nepravedno jer nisu svi duhoviti, duhovni i nemaju svi osjećaj za lijepo i mnogi, kao npr. ja, misle da su pametniji nego šta jesu.  

O Splitu?

Split leži na brežuljcima ispod kojih je porozan kamenjar i to u priobalju bogatom vodama tako da ispod grada struji mreža podzemnih voda. Osamdesetih godina, kada se ta tema popularizirala u javnosti, u Splitu je bilo najviše radioesteziologa u Jugoslaviji. Podzemne vode mogu ozbiljno ometati san i tako poremetiti ljudsku psihu, okomita strujanja energija podzemnih voda imaju utjecaj i do desetak katova, a kako u Splitu ima puno visokih zgrada, zaključak se nameće sam. U Splitu su mnogi neispavani i neprisebni. O tome se kod nas slabo vodi računa zbog jakog lobija proizvođača madraca. U Sloveniji npr. zgrada ne može dobiti uporabnu dozvolu ako nisu provedena radioesteziološka mjerenja i ako nije pravilno tretirana po tom pitanju.           

Freud u knjizi Nelagodnost u kulturi obrazlaže teoriju kako se čovjek neminovno osjeća neobjašnjivo nelagodno u civilizaciji iz razloga što svaki napredak u kulturi podrazumijeva proporcionalno potiskivanje instinkata odnosno onog iracionalnog i animalnog koje živi u podsvijesti čovjeka i koje se zbog tog potiskivanja buni.

E sad, kad živiš u Splitu koji je uronjen u predivne prirodne ljepote koje su tako neposredno dane na uživanje, a istovremeno je u pitanju urbana sredina u kojoj postoje napori za održavanje elementarne kulture i civiliziranosti, taj osjećaj nelagode je izraženiji i manifestira se tako da ljudi imaju potrebu bit što prirodniji i neposredniji što bi neko nenaviknut na život u ovoj sredini mogao protumačiti kao nekulturu. Osim toga, taj osjećaj neposredne prirodnosti koja se opire daljnjem razvoju kulture i civilizacije kod dobrog dijela ljudi nosi i svijest o nemogućnosti promjene i prihvaćanje vječnih istina što se manifestira u fanatičnoj religioznosti i/ili ognjištarskoj brizi samo za sebe i svoje najbliže. Posljedica toga je palanačka sredina koja institucionalizira lake note, dosadni teatar, kupovinu plastičnog posuđa, kozmetike i robe svijetlih tonova i ispijanje kave.

To sve inspirira kontrakulturu koja je izrazito kreativna i prepoznata uglavnom izvan Splita. Također, taj zov i apel animalnog ima posljedicu da sve više ljudi ima pse kao kućne ljubimce, jer nesvjesno u psima projiciraju svoju iskonsku prirodnost. Ta prirodnost kod mnogih ide toliko daleko da iza svojih iskonskih ljubimaca ne skupljaju iskonska govna s ulica i zelenih površina. Na taj način nesvjesno šalju poruku da se seru na sve i ustvari pas sere umjesto njih. To je ustvari nesvjestan i neartikuliran bunt i subverzija sustava koji to baš i nije. Uglavnom, kako god okreneš, bija zasran ili ne, Split je najlipši grad na svitu i da ga nema ne bi bilo ni nas i ne bi ga ima 'ko izmislit.

O Mladenu u reklamama?

To smo već sto puta objašnjavali, čoviku je triba novac za kupit stan, uz veliki kredit koji otplaćuje i prihvatio je ponudu da odigra benignu ulogu u reklami za domaće pivo. Znači ne radi se o nekoj zloj korporaciji koja truje ljude, započinje ratove u Africi, iskorištava maloljetnu radnu snagu ili drastično uništava okoliš. Previše se priče diglo oko toga i čini mi se da su primjedbe bile uglavnom zlonamjerne, a Mladen nikad nije bio prema nikome zlonamjeran. Da li je to TBF-u pomoglo ili odmoglo ne znam, ne razmišljamo na taj način, nemamo dugoročnih planova ni ambicija. Ja se ne mogu stavit u njegov položaj, ali se ne bih osjećao ugodno glumiti u bilo kakvoj reklami, ali sigurno je da me nitko ne bi ni zvao da glumim u reklami jer nisam dovoljno poznat.  

O medijima?

Ne mogu sve medije stavit u isti koš, ali očito je da mainstream mediji, odnosno masmediji, danas služe kapitalu, isto kao i političke elite, i presudan su dio plana zaglupljivanja potrošača i odvlačenja pažnje od pravih problema i razmišljanja o boljim alternativama uređenja društva. Njihovo licemjerje, amoral i dvostruka mjerila otupljuju oštricu bilo kakvog kritičkog razmišljanja i sustav putem medija asimilira alternativu, marginalizira humanističke ideje i relativizira pobunu. Imam internet, pa ne kupujem novine, a i ranije sam ih rijetko kad kupovao. Prelistam ih tu i tamo u nekom kafiću i mislim da neće nestati jer ima sve više kafića. Društvo spektakla je napravilo taj salto u kojem je mainstream TV novinare prometnulo u celebritije i tu završava priča o ozbiljnom i principijelnom mainstream novinarstvu. Ima par odličnih neovisnih portala i to je to što se mene tiče. Jasno da podržavam napore novinara u novinama koji raskrinkavaju afere, brinu se za ugrožene i za ljudska prava ali je neprihvatljivo da postoji samocenzura koja štiti sponzore. Novine kod nas jednostavno nisu neovisan medij, nemaju ujednačenu uredničku politiku i u njima je previše trivijalnosti pod izlikom da je to ono što ljudi žele i da se novine moraju nekako prodati. 

O nostalgiji?

Nostalgija je prirođen osjećaj i svako se s dozom nostalgije prisjeća mladosti i dječaštva jer smo tad svijet promatrali nevinim i čistim očima i o tome pjesma Nostalgična ustvari i govori. Objektivno, što se tiče situacije u Hrvatskoj unutar Jugoslavije jasno je po svim ekonomskim kategorijama da su stvari tada bolje funkcionirale, a 80-ih čak i u kulturi. O sportu da ne govorim. Vjerujem da se to društvo moglo transformirati u naprednu državu i vjerovao sam da će se samostalna Hrvatska razvijati po uzoru na uspješne demokracije, ali govno. Vlast je bila tašta i nesposobna boriti se sa svjetskim igračima, tako da su nas stručno demolirali dok si reka' domovinski rat, a okoristili su se domaći lovaši i udbaši. Kad vidim danas koliko je toga pokradeno i koliko ustvari još imamo shvaćam koliko smo nekad bili bogati i gdje smo mogli danas biti da je 90-ih na vlasti bio neko mlad, zgodan, dobar i inteligentan. npr. neko kao pokojni Željko Malnar, ali nažalost takvi ljudi ne žele imati posla s politikom.

O ljevici i desnici?

Ako pođemo od toga da je sam termin ljevica nastao u francuskom parlamentu nakon revolucije jer su lijevo sjedili republikanci, a desno rojalisti može se reći da živimo u društvenom uređenju koje je po definiciji proizvod lijevo orijentirane inteligencije. Kasnije se lijevo i desno određivalo i razilazilo po pitanju ekonomskog uređenja, 90-ih se na zapadu kapitalizam unisono prihvaćao kao najbolja moguća ekonomska varijanta i ta podjela nije imala previše smisla, ali danas kad već živimo u budućnosti sve te podjele nemaju smisla jer je jasno da nam treba jedinstvo u čovječnosti i uz ovakav tehnološki potencijal čovječanstvo može ostvariti humanistički ideal.

Kod nas je situacija specifična jer desnica ima previše izražen nacionalni i religiozni nerv tako da poslovični politički klijentelizam naginje ka nepotizmu i plemenskom servisiranju što se može doživit kao nešto necivilizirano. To je ono u stilu, bolje da nas kradu naši nego njihovi. Na kraju to dođe na isto bio to rođak, kum, ljubavnica ili školski drug, ovako postavljena igra je jednostavno takva i važno da se tuđa para vrti.

Ustvari politika kod nas danas postaje ring u kojem se bore stranački ljudi za stranačke interese i svatko tko želi sudjelovati u političkom životu se mora po defaultu učlaniti u neku stranku, čak i glasači, jer će tako bar imati osjećaj da nisu uludo potrošili glas. To sve baš i nema smisla jer obzirom da političari samo znaju trošiti tuđi novac bez odgovornosti ne bi bilo nikoga tko bi taj novac proizvodio, a nismo u poziciji da kao SAD započinjemo krize i ratove po svijetu. Ali smo im se dobro prikrpali i po uzoru na SAD, jer smo ipak po svemu najviše nalik nekoj maloj američkoj državi, profilirale su se dvije stranke, mainstream mediji su govno i stvara se privid demokracije kroz nadmetanje tih dviju stranaka.

Naše društvo se nalazi u zečjoj rupi i u fazi infantilne negacije i pravljenja blesavim, nema jasne svijesti o supstancijalnoj razlici između vlastitog sepstva i pojavnog svijeta, zatočeni smo u nekoj izmišljenoj dimenziji lažnog katoličanstva i robovi smo iskonstruiranih paranoja. Povijest i znanost se tumače proizvoljno, tako da se homoseksualizam smatra bolešću,  a poklič 'za dom spremni' nema veze sa ustašama. Jasno, i svastika je indijski simbol ljubavi od pamtivijeka, kao i križ, a i pod jednim i drugim simbolom su se radila nezamisliva zvjerstva.

Siguran sam da bi svako moralan i inteligentan kod nas u Drugom svjetskom ratu otišao u partizane ili pomagao partizanima, to je jednostavno bila stvar civiliziranosti i svako moralan i svjestan situacije se stavio u službu borbe protiv zvijeri fašizma, a ta zvijer je bila i NDH. Jasno, ni tada kao ni danas nisu svi bili svjesni situacije ili su se pravili blesavi iz konformizma, ali taj  trenutak je bio bez presedana u povijesti i borba protiv fašizma i nacizma je temelj zapadne civilizacije i tu nema diskusije. Ne govorim o Jugoslaviji kasnije, mislim da bi u njoj svako moralan, inteligentan i svjestan situacije bio ili ubijen ili zatvoren ili deportiran ili životario bez radosti. Mislim da je Šimunić jedan od onih koji nije svjestan situacije jer je s drugog kontinenta i vjerujem da bi do sad već trebao biti svjestan. Također ne mogu nikako pomiriti to da neki koji se klanjaju Kristu istovremeno podržavaju ustaše i NDH. To mi je nezamislivo i neobjašnjivo. 

O Europskoj uniji?

Ja zaista gledam na Europsku uniju kao ostvarenje Kantove ideje i faze na putu ka svjetskom miru. Moj ideal je jedna svjetska vlada i to kao vijeće staraca mudraca i mislim da je to najviši humanistički princip do kojeg možemo doći uz pravilnu primjenu tehnologije i Teslinih izuma uz momentalno razoružavanje. Postoje mnoge prepreke na tom putu i mislim da su najveće egzistencijalni strahovi koji su temelj konformizma, praznovjerja i pohlepe i loša prehrana sa puno šećera, industrijskog mesa, dodataka i prerađenih ugljikohidrata. I naravno, treba spavati na slami.