Skoči na glavni sadržaj

Brojke i slova koje nikoga ne zanimaju: Sabor raspravlja o izvještajima iz 2012.

brojke-i-slova-koje-nikoga-ne-zanimaju-sabor-raspravlja-o-izvjestajima-iz-2012.1482-1401.jpg

Vijeće Europe već je glasalo o izvještaju o ljudskim pravima za 2013., a Hrvatski sabor još nije riješio ni 2012.
Foto: FaH/ Lana SLIVAR DOMINIĆ

Sabor je ovu godinu počeo s pozamašnim dnevnim redom – 111 točaka čeka da bude raspravljeno. Među njima je čak četvrtina različitih izvještaja koji se odnose na 2012. godinu. Dakle, tek ove, 2014. godine, zastupnici će raspravljati o tome kako su i na što potrošile novac mnoge državne institucije prije dvije godine, jesu li radile po zakonu i koliko su u tome bile uspješne.

Iako su mnogi od njih stigli na vrijeme u Sabor, izvještaji za 2012. mjesecima se prebacuju s aktualnog na sljedeći dnevni red, s jedne na drugu sjednicu. Padaju na listi prioriteta, na dnevnom redu sve su niže i niže. Nikako da počne rasprava o njima, premda su među izvještajima važni dokumenti koji se tiču ljudskih prava, medija, pravosuđa i znanosti. Mnogi su, osim sadržaja, važni i po količini novca koji se izdvaja za njihov rad.

Među rekorderima je Vladin izvještaj o Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava za potrebe nacionalnih manjina u 2012. godini. Svoj red čeka još od srpnja prošle godine. U njemu doista ima zanimljivih stvari koje se tiču vrlo aktualne teme – upotrebe manjinskih jezika, gdje i kako se provodi to manjinsko pravo, koliko ima problema na terenu, što je s manjinskim školama ili školskim programima, manjinskim udrugama, kulturnom autonomijom, manjinskom zastupljenošću u lokalnoj i državnoj vlasti... Dio je posvećen stambenom zbrinjavanju i povratku. Ima i podataka o kaznenim djelima vezanim uz diskriminaciju i etnički motiviranom nasilju. Poseban dio vezan je uz Rome. Sve su to teme koje se u javnosti svako malo aktualiziraju, s visokim emotivnim nabojem i često s paušalnim ocjenama. Zato je još čudnije zbog čega se odugovlači sa saborskom raspravom. Ili se to čini upravo zbog toga?

Mjesecima za raspravu čeka i Izvještaj o radu Agencije za zaštitu osobnih podataka u 2012. godini. U Sabor je stigao prije sedam mjeseci. Vlada se o njemu očitovala u srpnju, a saborski Odbor za ljudska prava u studenom. Riječ je o vrlo važnoj državnoj agenciji koja brine o zaštiti privatnosti građana i provodi nadzor nad svim tijelima koja prikupljaju, obrađuju i prenose osobne podatke građana.

Od listopada se premješta Izvještaj zastupnice Vlade pred Europskim sudom za ljudska prava za 2012. godinu. Vrlo brzo je raspravljen na nadležnim saborskim odborima – za ljudska prava i za pravosuđe, ali nikako da dođe i na plenarnu sjednicu. Apsurdno je da je već i Sud u Strasbourgu ovih dana objavio izvještaj za 2013. godinu o 47 država članica Vijeća Europe, među njima i dio o Hrvatskoj, o broju i vrsti tužbi koje su stigle i koje su lani presuđene ili odbačene, a naš parlament još nije glasao ni o 2012. godini. Saborske zastupnike kao da ne zanima zbog čega se hrvatski građani najviše tuže Sudu u Strasbourgu, koja prava građana Hrvatska najviše krši i koliko to – na kraju – državu košta. I novaca i ugleda.

Među tridesetak izvještaja "na čekanju" nekoliko je onih koji se tiču medija, poput Izvještaja o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije te Izvještaj o radu Upravnog vijeća Hine.

Ni znanost ne prolazi dobro. Izvještaj o radu Nacionalnog vijeća za znanost u 2012. godini čeka od srpnja, a onaj o Hrvatskoj zakladi za znanost od listopada. Nejasno je i kada će doći na red izvještaji o provedbi strategije suzbijanja zloupotrebe droga te onaj o humanitarnom razminiravanju u 2012. godini.

Ni izvještaj glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića o radu DORH-a u 2012. godini već četiri mjeseca nije došao na red. Sabor nikako da raspravi ni Izvještaj Hrvatskog olimpijskog odbora za 2012. godinu, koji je već izazvao veliku buru u javnosti. Po saborskom dnevnom redu vuče se od kolovoza.

Među financijski 'težim' izvještajima su oni o pomoći koju Hrvatska daje drugim državama, o reviziji učinkovitosti naplate prihoda općina, gradova i županija, o državnim potporama, o robnim zalihama te o radu HZMO-a za 2012. 

Dnevni red sjednica predlaže predsjednik Sabora, a u pravilu se on utvrđuje na sastancima Predsjedništva Sabora. Uz predsjednika – SDP-ovca Josipa Leku - članovi Predjedništva su i svi potpredsjednici Sabora, dvoje iz SDP-a, jedan iz HNS-a i dvojca iz HDZ-a. Dakle, i u utvrđivanju dnevnog reda presudan je glas saborske većine. Primjedbe na dnevni red, pa time i na redoslijed tema o kojima Sabor raspravlja, može uputiti i svaki zastupnik, o čemu se onda glasa. No, ni u tome nije bilo značajnijih pomaka, pa dnevni red u pravilu ostaje netaknut. Kako krene iz Ureda predsjednika Sabora, tako se uz manje korekcije i provede.

Predsjednik Sabora Josip Leko nedavno je pokušao opravdati zašto se odgađaju rasprave o mnogobrojnim izvještajima. Prema njegovim riječima, izvještaji se gomilaju jer je previše zakona koji trebaju biti raspravljeni po hitnom postupku, "ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ima puno posla, treba puno puta mijenjati i nadopunjavati zakone, pratiti izmjene iz EU-a".

Pitanje je čemu onda služe silni izvještaji, koga će od zastupnika i od javnosti zanimati u proljeće ove godine što je neka državna agencija radila, na primjer, u jesen 2012. godine. Hoće li riječ zastupnika imati neku važnost ako je već prošla cijela nova godina, a da se Sabor nije osvrnuo na dobre i loše strane aktivnosti nekog državnog tijela u godini ranije. Kako se kontrolira utrošak državnog novca ili eventualno planiraju nove aktivnosti... Izvještaji na ovaj način postaju sami sebi svrha. Hrpa papira, brojki i slova. I što je najvažnije, Sabor takvim zakašnjelim i nikom zanimljivim raspravama gubi pravu svrhu, prestaje biti važan kontrolni mehanizam rada državnih tijela, sam sebe eutanazira i stavlja na marginu odlučivanja.