Erdogan ne odustaje od vlasti ni pod cijenu građanskog rata

Turski premijer otvoreno poziva na linč prosvjednika, pa su se s njima, osim policije, otvoreno počeli sukobljavati i njegovi pristaše. Erdogan i policija očito ne shvaćaju da na ulicama nije "rulja“ nego stanovnici Turske - i stari i mladi, i studenti i radnici. O stanju u Turskoj za forum.tm ponovno piše hrvatska studentica u Istanbulu koja je proteklih dana boravila i u Ankari. Zbog opasnosti kojima su prosvjednici izloženi ne želi da joj objavimo ime

Prosvjedi u Turskoj ne jenjavaju i sada već poprimaju obilježja građanskog rata, jer su se s prosvjednicima, osim policije, počeli otvoreno sukobljavati i pristaše premijera Tayyipa Erdogana.

Turski premijer održao je dva skupa u Istanbulu i Ankari na kojima je njegova retorika prema prosvjednicima preuzela zastrašujuća obilježja. Erdogan praktički otvoreno poziva na linč prosvjednika koje i dalje smatra teroristima koje je očito odlučio eliminirati. Policiji - koju naziva "moja policija“ - takve upute nije trebalo davati dvaput. U svojim okršajima sve je surovija, pa se ne obrušava samo na okupljene ljude na ulici, nego i na odvjetnike i liječnike koji se, eto, usuđuju pružiti pomoć prosvjednicima.

U subotu oko 20.15 sati policija je počela "upozoravati“ prosvjednike da napuste trg Taksim. Nekih pola sata kasnije počeli su napadi okupljene takvom silinom da je to premašilo i onu brutalnost koju su prakticirali otkad su prosvjedi počeli. Ljudima je krvario nos zbog velike upotrebe suzavca, a policija je suzavcem napadala i bolnice (na primjer, Njemačku bolnicu u blizini Taksima) i hotele koji su omogućavali ljudima da se sklone.

Policijsko je nasilje utoliko gore što su policajci prekrili identifikacijske brojeve na kacigama pa nema straha da će odgovarati za svoje ponašanje. Očito se park Gezi i Taksim trebalo "očistiti“ kako bi Erdogan u miru održao svoj skup. Premijer i njegova policija ne shvaćaju da se na ulicama ne nalazi "rulja" nego stanovnici Turske.

Od starih do mladih, od akademskih građana i studenata do radnika. A kako bi to, uostalom, i znali kad je kompletna medijska mašinerija na njihovoj strani. Ovaj su vikend mediji spremno emitirali da je prosvjed završio, da su se prosvjednici povukli te da je Taksim sada siguran.

Prosvjednici su se jučer pokušali vratiti na Taksim, no policija ih je dočekala već standardnom procedurom. Budući da su aktivni prosvjedi u Istanbulu bili onemogućeni, nedjeljni "pasivni" prosvjedi bili su glasniji nego prije. U svim gradskim četvrtima palila su se i gasila svjetla, ljudi su izašli na ulice i balkone, lupali loncima i bubnjevima te uzvikivali: "Tayyip istifa!“, što bi u slobodnom prijevodu značilo: "Tayyipe, daj ostavku!“.

Zahvaljujući stranim medijima koji su se uglavnom utaborili u Istanbulu, prosvjedi u Ankari ostali su u drugom planu, ali potpuno nezasluženo. Ankara je neprestano u prosvjedima, a jučer je to bilo posebno vidljivo. Ankarski gradonačelnik objavio je kako se zabranjuju sva okupljanja u središtu grada, počevši od nedjelje. Svi koji se budu našli na trgu Kizilay završit će, kazao je, na sudu. Ta je objava vjerojatno bila isprovocirana nedjeljnom pogrebnom povorkom.

Početkom lipnja jedan od prosvjednika pod nerazjašnjenim je okolnostima ubijen metkom u glavu, pa je u nedjelju održana povorka u njegov spomen, no policija nije dopustila da prođe kroz središte grada. Tada je došlo do otvorenog sukoba u kojem je policija opet koristila pretjeranu silu, te je vodenim topovima i suzavcima nastojala rastjerati okupljene. Vjerojatno baš zbog toga, kao i zbog gradonačelnikove objave, u nedjelju navečer u Ankari je bio kaos. Ljudi su se okupili na ulicama, a oni koji su ostali doma palili su i gasili svijetla te lupali loncima, te se potom velik dio njih uputio prema trgu Kizilay. U nedjelju popodne se javnim prijevozom tom trgu nije moglo prići.

Turski politički sustav teško se može nazvati demokracijom. Prije bi se moglo reći da je riječ o diktaturi. Očito je sva moć odlučivanja u Erdoganovim rukama, a on ovih dana tu vedri i oblači.

Manipulira se medijima i brojkom poginulih i ozlijeđenih, a ljude koji sudjeluju u prosvjedima nastoji se diskreditirati.

U nedjelju sam otišla u bolnicu u posjet poznaniku. U sobi do njega ležao je taksist kojeg je policija pogodila u glavu. Ima oštećenje mozga i sada ne može samostalno hodati.

Za to vjerojatno neće nitko odgovarati, kao, uostalom, ni za sve ostale žrtve.