Europski izbori: odavno zvoni, ali pitanje je ima li tko čuti

europski-izbori-odavno-zvoni-ali-pitanje-je-ima-li-tko-cuti-7164.jpg

Nitko se u HDZ-u protiv Plenkovića nije usudio pobuniti, mada je osobno sastavio bezličnu listu političkih anonimaca
Nitko se u HDZ-u protiv Plenkovića nije usudio pobuniti, mada je osobno sastavio bezličnu listu političkih anonimaca

Nije više za pitati kome zvono zvoni jer savršeno dobro znamo da nama zvoni. Zato je više nego ikada važnije da brojni lideri i liderčići shvate ozbiljnost trenutka i situacije, pogotovo oni građanski orijentirani, zatome sujete i pokušaju pronaći odgovor koji trenutak zahtijeva. Ili će ponovno pasti na testu generacije

„Kako sam se nadala, dobro sam se udala“.

Tako bi mogao glasiti zaključak nakon što najveća oporbena stranka SDP provede analizu rezultata izbora za Europski parlament, koji su za njih okončani neplanirano i neočekivano dobro. Pa je tako SDP od bezidejne letargično-apatične stranke u rasulu u fotofinišu izborne noći postao 'nepoderiv' i 'jači i od sudbine', osvojivši četiri mandata taman kao i vladajući HDZ. SDP prebacio, HDZ podbacio – sukus je nedjeljne odluke građana u Hrvatskoj.

To je istodobno i dobra i loša vijest za Davora Bernardića, od samog izbora osporavanog predsjednika SDP-a. Kratkoročno je dobra jer se SDP-ovci neće odmah pohvatati za gučak zbog podbačaja od zacrtana tri mandata i početi tražiti novog šefa, čime bi samo produžili nakratko zatomljenu agoniju, a birače koji traže socijaldemokraciju barem u naznakama ostavili na suhom. Dugoročno je loša jer su sada nakon ovog s neba palog trijumfa očekivanja od Bernardića naglo povišena i više nema pravo na kikseve poput 'di su pare', 'Zagreb je lijep po kiši' ili prijetnji medijima dematijima putem odvjetničkih društava.

Nije, naravno, Bernardić u jednoj noći izrastao u karizmatičnog lidera za kojim će se povesti mase, niti će to ikada biti, ali od njega se od sada očekuje solidno menadžeriranje i otvorenost za sva razmišljanja unutar stranke i prihvaćanje onih razumnih i korisnih jer su mu prvu izbornu pobjedu ponajviše izvojevali upravo oni koje se teško može uvrstiti u red njegovih gorljivih pobornika. Oslanjanje isključivo na savjete 'kitchen cabineta' više nije opcija.

Dakle, do dobrog rezultata SDP-a ponajprije su dovukli u vjetar nebačeni dosadašnji euromandati Biljane Borzan i Tonina Picule na kojima se šlepala cijela kampanja, a ponešto imaju zahvaliti i blagotvornom djelovanju D'Hondta.

Bernardić bi kao znak dobre volje i potvrde iskrenosti svog govora o zajedništvu i jedinstvu u SDP-u trebao osobno, neovisno o tome što je Klub zastupnika SDP-a to učinio još prije nekoliko mjeseci, predložiti ukidanje dvogodišnje suspenzije četvorici članova Predsjedništva zbog javnih kritika na svoj račun, koji su, unatoč tome, vrlo aktivni na svojim zastupničkim dužnostima za račun SDP-a. Tek tada bi bio uvjerljiv u svojim istupima o potrebi okupljanja i zajedništva u SDP-u i na ljevici. Mirela Holy i Ivo Josipović nisu dovoljni argumenti, od Bernardića se očekuje više dobre volje. Mladi šef SDP-a je na potezu i samo o njemu ovisi hoće li uspjeti kapitalizirati dobar politički momentum u kojem se nenadano našao. Kairosov čuperak možeš uhvatiti samo jednom u životu.

U HDZ-u, pak, labuđe jezero. Izborni strateg i analitičar stranke Robert Kopal za njih šokantni izborni egal sa SDP-om popratio je komentarom: „Nismo pogriješili, dogodio nam se crni labud. Možda se dogodilo nešto što ne znamo da ne znamo, a poslije analize doći ćemo do zaključka da znamo što znamo“. Pa se ti misli, druže moj, čija majka crnu vunu prede. Kao fusnotu ovdje ćemo notirati da je jedan od rijetkih dobro raspoloženih u stožeru HDZ-a u izbornoj noći bio zamjenik predsjednika stranke Milijan Brkić, pri čemu, gluho bilo, ne želimo ništa sugerirati ni prejudicirati.

Šef stranke Andrej Plenković, koji je osobno sastavio potpuno bezličnu listu uglavnom političkih anonimaca, a nitko se protiv toga na stranačkim tijelima nije usudio ni zucnuti (iako je terenska sabotaža zbog izostanka predstavnika desnijeg krila evidentno uspjela jer je za HDZ-ovu listu glasalo jedva nešto više od broja članova stranke) nakon izbornog debakla u kojem nisu uhvatili planiranih pet nego samo četiri euromandata, požalio se novinarima na veliki broj lista i disperziju glasova. Jer je to, kako je poznato, vrlo neobično za izbore u, barem nominalno, demokratskoj državi.

I nakon što je na završnom predizbornom skupu u Ciboni, shvaćajući opasnost koja mu prijeti i sluteći po njega opasnu demobilizaciju terena, prigodno desničario, tuđmanizirao i tompsonovao, poslije izbora ponovno dipli o važnosti dolaska Angele Merkel i Manfreda Webera i utjecaju HDZ-a koji ih je uspio dovući u Zagreb. Dragi Andrej, „nobody cares“. Pogotovo nakon što su izborni rezultati diljem Europske unije pokazali da ni Manfred nije što je nekad bio, barem prije izbora, i bit će potrebna prilična alkemija da postane predsjednikom Europske komisije. A draga Angela svoju je dionicu ionako završila.

Situacija za Plenkovića je rovita. Nije još dramatična i fatalna, ali svjestan je i sam da ga čekaju iza prvog ćoška. Njegovi, naravno. Jer, tako vam je to u braku. I HDZ-u.

Nisu ovi izbori bili od vitalne važnosti za Hrvatsku. Definitivno, međutim, jesu pokazna vježba i generalna proba za iduća dva hoda građana do izbornih kutija kako bi izabrali novog šefa/icu države i deseti sastav parlamenta, što su u nas puni strastveniji izbori.

Razloga za brigu ima, ako europske izbore postavimo kao obrazac i uzorak koji će birači pratiti i na idućim izborima. Ovonedjeljni izbori u postotku su pokazali da je lijevih, liberalnih i slobodnomisleće raspoloženih u Hrvatskoj 42, a onih populističkijih, zadrtijih, nacionalističkijih, klerikalnijih 58 posto. Činjenica da su tvrda desničarka Ruža Tomašić i somnambulni populist zastrašujućeg viđenja ustroja vlasti Mislav Kolakušić osvojili najviše preferiranih glasova birača alarm je za uzbunu.

Nije više za pitati kome zvono zvoni jer savršeno dobro znamo da nama zvoni. Zato je više nego ikada važnije da brojni lideri i liderčići shvate ozbiljnost trenutka i situacije, pogotovo oni građanski orijentirani, zatome sujete i pokušaju pronaći odgovor koji trenutak zahtijeva. Ili će ponovno pasti na testu generacije. Ne one fejkane 'Hrvatske za generacije' nego generacije stvarnih ljudi koji još uvijek (mada sad već pomalo i naivno) vjeruju da je rad vrijednost od koje mogu pristojno živjeti i biti zbog toga poštovani članovi ovoga društva, a da su drugi, drugačiji i različiti isti nama.

Odgovornost za to podjednako snose i oni koji su se trenutačno dobro udali kao i oni koji nervozno pretražuju labuđe jezero. No, jednako tako, bez izuzetka, i oni koji su uvjereni da su bolji, sposobniji i drugačiji od njih i da će biti u kvalitetnijoj službi građana i društva, a u ponudi imaju samo svoje mesijanstvo i taštinu bez pokrića.

(Tekstove Sandre Bartolović povodom izbora za Europski parlament o HDZ-u možete pročitati ovdje, o SDP-u ovdje, o desnici ovdje, a o ljevici ovdje)