Skoči na glavni sadržaj

Grad Glina ne priznaje srpske žrtve NDH

Sandra Bartolović

<p>
Počinila novinarstvo s predumišljajem. Osuđena na doživotnu. Milosti ne traži, niti bi je dala.</p>

grad-glina-ne-priznaje-srpske-zrtve-ndh-2441-2520.jpg

O odluci što se i gdje smije obilježavati i komemorirati Gradsko vijeće Gline obavijestilo je samo lokalne udruge proizašle iz Domovinskog rata, ali ne i antifašističke, nevladine ili udruge nacionalnih manjina

Gradsko vijeće Grada Gline na sjednici 21.listopada 2014.godine donijelo je Odluku o utvrđivanju mjesta polaganja vijenaca, cvijeća i paljenju svijeća na području naselja Gline. Njome se "utvrđuje jedinstveni prostor koji je predviđen i obvezatan kao mjesto polaganja vijenaca, cvijeća i paljenja svijeća", a to su, prema Odluci, područje ispred križa srušene crkve Sv. Ivana Nepomuka te groblja na prostoru naselja Glina. U delegaciji imaju biti gradonačelnik ili zamjenik te predsjednik, zamjenik i članovi Gradskog vijeća. Posebno zanimljiv je članak 3. Odluke u kojem stoji kako će se "o polaganju vijenaca, cvijeća i paljenju svijeća obavijestiti udruge proizašle iz Domovinskog rata Grada Gline". O udrugama antifašističke provenijencije, nacionalnih manjina ili nevladinim udrugama u Odluci koju potpisuje predsjednica Gradskog vijeća Grada Gline, HDZ-ova Sanja Štingl Vlašić ni slova.

Iz ove Odluke proizlazi kako njome nisu obuhvaćene žrtve pokolja u glinskoj pravoslavnoj crkvi, Srbi Banije i Korduna, koje je počinila Nezavisna Država Hrvatska u srpnju 1941. godine te kako Grad Glina ne nalazi razloga komemorirati žrtvama jednom od najtežih ratnih zločina iz Drugog svjetskog rata. Povjesničari navode kako su ustaše u srpskoj pravoslavnoj crkvi Presvete Bogorodice ubile preko tisuću Srba s toga područja, a crkva je potom u potpunosti srušena. Na tom je mjestu podignut Spomen-dom žrtvama fašizma u Glini, koji je 1995. godine, nakon vojno-redarstvene akcije Oluja preimenovan u Hrvatski dom.

"Mi tu Odluku čitamo kao zabranu komemoriranja srpskim žrtvama ustaškog režima u Glini", kazao nam je zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća Saša Milošević. Najavio je kako u SNV-u razmatraju podizanje tužbe jer je riječ o "nezakonitoj i duboko necivilizacijskoj odluci". Milošević pojašnjava kako su uvijek imali mlaku potporu gradskih vlasti za spomen na srpske žrtve NDH, iako to obilježavanje nikada nisu politizirali, a obilježavanje tog pokolja 29. srpnja uvijek je prolazilo tiho, uz mali broj ljudi, koji nikoga nisu ometali. "Naša je želja da Grad Glina obilježavanje tog stradanja uvrsti u svoj kalendar i službeni program i protokol. Molili smo da se vrati izvorno ime, Spomen-dom, da se u njemu uredi posebna soba za srpske žrtve ustaškog pokolja te da se vrati ploča s imenima ubijenih i reljefi, no, gradska se vlast na to uporno oglušuje", kazao je Milošević. Napominje da će srpske organizacije i Antifašistička liga sasvim sigurno nastaviti komemoriranja na mjestu ispred nekadašnje srpsko-pravoslavne crkve, mjestu najvećeg ustaškog masakra izvan sustava koncentracijskih logora, u nadi da će Grad Glina promijeniti svoju Odluku.

Pokušaj da kontaktiramo gradonačelnika Gline Milana Bakšića (HSLS/HSU/SDP) ili predsjednicu Gradskog vijeća Štingl Vlašić, kako bismo dobili pojašnjenje motivacije za donošenje ovakve odluke, unatoč ljubaznoj i susretljivoj tajnici, nije uspio.

S Odlukom kojom se praktički službeno onemogućuje da se na mjestu zločina oda počast pobijenim Srbima nije suglasan zamjenik gradonačelnika Đuro Stojić, iz redova SDSS-a, koji je za tjednik Novosti kazao kako "nekima smeta što se u Glini obilježava stradanje Srba ispred Spomen doma, odnosno komemoracija koju su zadnjih godina organizirali SNV, SDSS, gradsko Vijeće srpske nacionalne manjine, Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, Documenta i druge nevladine organizacije, a takvom se odlukom želi sakriti istina i ukloniti sjećanje na stradanje nevinog naroda".

Indikativna je i najava novog župana sisačko-moslavačkog, HDZ-ovca Ive Žinića koji je u ožujku najavio kako kani organizirati znanstveni skup s namjerom da se dokaže da se u pravoslavnoj crkvi Presvete Bogorodice 1941. godine nije dogodio nikakav zločin i da nije bilo nikakvog ustaškog pokolja Srba.