Ivo Baldasar - dosljedno nedosljedan

Kad je početkom travnja Zoran Milanović pobijedio Zlatka Komadinu u utrci za predsjednika Socijaldemokratske partije, pobravši većinu stranačkih glasova i u Splitu, šef gradskog odbora i gradonačelnik Ivo Baldasar bio je očito razočaran. Dapače, bio je toliko tronut porazom kandidata kojem je bio najglasniji navijač da je jasno rekao da će sada "trebati preispitati svoje stavove".

Nešto kasnije stigli su novi udarci, pa Baldasar ni na konvenciji stranke nije prošao ni u jedno od nacionalnih tijela, a iz igre je ispao i njegov politički mentor Marin Jurjević. Razmišljajući naporno na koji će način "preispitati svoje stavove", Baldasar je neko vrijeme bio skoro nevidljiv stanovnicima grada kojim upravlja, a onda je u izjavi za Radio Dalmaciju obznanio da je već poslao kandidaturu za SDP-ovog igrača u sljedećoj gradonačelničkoj utrci.

Čovjek koji je svo svoje djelovanje zadnjih mjeseci sveo na traženje Milanovićeve ostavke zbog izgubljenih izbora sada je vlastite izborne poraze shvatio kao poticaj za opstanak u politici. Doduše, ne može se reći da na neki naopaki način nije dosljedan - ako je njegov mandat na čelu Splita ičim bio obilježen, od samog početka, onda su to promjene stavova.

Kad je izabran za gradonačelnika, Baldasar je bio dočekan kao rješenje kojim će se prevladati četverogodišnja kataklizma koju je gradu nanio Željko Kerum. U ove Baldasarove četiri godine, međutim, jedina promjena je to što se slogan "bilo tko, samo ne Kerum" promijenio u "ovaj je gori".

Naravno, teško je nadmašiti dane vladavine Brace i Seke, ali nije da se Baldasar nije svojski trudio. Osim pokojeg kozmetičkog asfaltiranja ulica i prekrivanja svake slobodne površine u centru grada stolovima i suncobranima, ničega u ove četiri godine nema za zabilježiti a da je bilo izravna zasluga današnje gradske administracije. Jest, otvoren je Mall of Split, ali s nedovršenim planiranim pristupnim cestama. Raste i poslovni kompleks Zapadna vrata, ali to je privatni projekt.

Da ne budemo sasvim oštri, nije mnogo više ni bilo moguće napraviti s obzirom na pustoš koju su iza sebe ostavili Kerumova i prije njega Kuretova administracija, od pijanomilijarderske Spaladium Arene, pa do Zapadne obale izgrađene krađom novca za sanaciju gradskog deponija. No da će se baš sve što dolazi iz zgrade Banovine pretvoriti u čistu blamažu, e to nitko nije očekivao.

Jedino čime je doveo Split na naslovnice bila je afera s vijencima na spomeniku HOS-u položenim 10. travnja, ali ima toga još: sramotna kandidatura za Europsku prijestolnicu kulture, potpuno nepoštivanje prostora u gradskoj jezgri, nevidljivost bilo kakve koristi za grad od mahnitog turističkog skoka, trgovina sa svim i svakim u gradskom vijeću, osnivanje cijele serije gradskih tvrtki, sve do simboličkog ali važnog izbjegavanja sudjelovanja u gradskim zbivanjima (osim onih koji mu u određenom trenutku trebaju).

I onda, šlag na kraju, ono što ga čini najbližim Kerumu: rijetko zapamćena poplave novozaposlenih u gradskoj upravi i pripadajućim tvrtkama. Vijećnik stranke Pametno Jakov Prkić je prije koji tjedan posložio nevjerojatnu križaljku, koja nalikuje onim rekonstrukcijama zločinačkih organizacija po zidovima policijskih stanica u krimi-serijama. Pritom, Prkićeva lista samo je vrh sante, ima tu još nespomenutog stranačkog zbrinutog "materijala".

I ova kratka inventura bila bi dovoljna da se Baldasar - umjesto pisanja nove kandidature - zapita nešto drugo: kako je Komadina i mogao dobiti s ovakvim navijačkim teretom?

I što sad Milanović može napraviti? Godinama je tolerirao Baldasara - uključujući i "slučaj HOS" - i pokušaj zavođenja reda sada bi doista izgledao kao osvetoljubivost, jer ako mu sve ove godine (bar prividno) Baldasar nije smetao, koji bi drugi razlog imao za njegovo rušenje?

A tu ga Baldasar čeka, jer će - u slučaju da ne prođe - uvijek moći reći "jesam vam rekao da je Milanović gebelsovski diktator", perući se od onoga što izgleda samo njemu nije jasno.

Jedna od najčešćih prognoza budućih poteza vrha SDP-a jest da će pustiti Baldasara (pa i Bernardića u Zagrebu) da se sami utope na sljedećim lokalnim izborima. U Splitu će SDP imati protiv sebe HDZ koji je dignuo glavu i uz pametnog kandidata može lako poraziti današnjeg gradonačelnika, ali i Pametno Marijane Puljak koja je baš SDP-u pokupila najviše simpatizera koje je Baldasar uspješno rastjerao.

No, bila bi to Milanovićeva Pirova pobjeda. Riješio bi se najtežih utega oko vrata, ali bi izgubio - uz Rijeku - jedini "svoj" veliki grad, uz oproštaj od ambicija povratka na vlast u Zagrebu. A to teško sebi može dozvoliti, ako je u njemu ostalo išta od stvarnog političkog talenta.

Na koncu, eto, Baldasarova sudbina najmanje ovisi o njemu. Nije da se ne trudi, jer vojska novozaposlenih činovnika u nekim situacijama može biti važan saveznik. Mnogo pouzdaniji od, recimo, bizarnog pokušaja da sitnijim i krupnijim uslugama na svoju stranu pridobije braniteljske udruge koje su ga svojedobno dočekale optužbama za dezerterstvo i nadimkom "manistra" zbog izjave da je iz Italije hrvatskim vojnicima slao tjesteninu. Misliti da će u datom trenutku oni okrenuti leđa svojim vječnim sponzorima i podržati njega govori možda najviše o Baldasarovim političarskim dosezima.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu 

ivo-baldasar-dosljedno-nedosljedan-4446-5209.jpg

Kad je izabran za gradonačelnika, Baldasar je bio dočekan kao rješenje kojim će se prevladati četverogodišnja kataklizma koju je gradu nanio Željko Kerum. U ove Baldasarove četiri godine, međutim, jedina promjena je to što se slogan "bilo tko, samo ne Kerum" promijenio u "ovaj je gori"
Kad je izabran za gradonačelnika, Baldasar je bio dočekan kao rješenje kojim će se prevladati četverogodišnja kataklizma koju je gradu nanio Željko Kerum. U ove Baldasarove četiri godine, međutim, jedina promjena je to što se slogan "bilo tko, samo ne Kerum" promijenio u "ovaj je gori"
Foto: 
FaH