Ivo Josipović/Čvrsto na braniku drugog mandata

cvrsto-na-braniku-drugog-mandata-1175.jpg

Još u veljači Josipović je, govoreći o pravima manjina, jasno poručio: "Ako ne postoji želja da se Ustavni zakon poštuje, onda zakon treba mijenjati"
Još u veljači Josipović je, govoreći o pravima manjina, jasno poručio: "Ako ne postoji želja da se Ustavni zakon poštuje, onda zakon treba mijenjati"
Foto: 
FaH/Damir SENČAR

Naš predsjednik svjetovne države na kardinalsku zapovijed da vjera intervenira u postulate države ni uhom da strizne. Po crkvama i župama ipak se valja ocean glasova Božjih ovčica koji će zatrebati već za godinu dana, pa se ni tu, eto, baš ne bi štel mešat baš kao što nije htio kritizirati nikoga tko je na maksimirskom stadionu urlao "Za dom/Spremni". Sve za mandat, mandat za ništa

Profesor kazneno-procesnog prava Ivo Josipović ustaški ispad tjerača lopte Josipa Šimunića lakonski je popratio riječima: "Je li gospodin Šimunić ušao u kažnjivu zonu, jer znamo da je izražavanje ili propagiranje totalitarnih režima i zločinačkih režima kažnjivo, ja o tome ne mogu reći."

Njegov poštovani kolega i dragi prijatelj, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović bio je jednako odlučan, jasan i rezolutan u borbi protiv simbola fašističkog režima, pa stamen kano klisurina u mikrofon prometiljao: "Da je riječ o potpuno neprimjerenom potezu, to je točno." 

I tako je naš profesor Josipović zapao u tešku hamletovsku dilemu je li kažnjivo ono što je po zakonu kažnjivo jer mu je pajdaš predsjednik u intenzivnoj kampanji za drugi mandat, a nazivanje svinjarija njihovim pravim imenom nikad nije dobro u tim osjetljivim stvarima.

Kojim slučajem, da je u izbornoj kampanji u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća u kojima su pod pokličem "Za dom! Spremni!" deseci tisuća ostali bez glave jer nisu udovoljavali kriterijima ustaških rasnih zakona, i to bi vjerojatno popratio njegov nezainteresirani komentar kako je riječ o potpuno neprimjerenom potezu.

Svatko elementarno pristojan i normalan morao se užasnuti, duboko zgroziti nad fašističkim skandalom sirotog fudbalera i zgađeno ga žestoko osuditi, ali ne i naš predsjednik, jer je s nesretnikom ustašovao i pun stadion, a ipak je to 30 tisuća glasova na izborima, koje Josipović nipošto nije htio izgubiti.

Oni koji znaju sva slova bez većih će problema pročitati i shvatiti članak 41. Ustava u kojem nedvosmisleno piše kako su "sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države".

Ali, avaj, upeo baš naš nadbiskup Josip Bozanić kreirati temeljni akt države, a da misli ozbiljno, pokazuje i pismo svećenicima kojim diže njihovu i vjerničku borbenu gotovost pred referendum o braku. Gubici u ljudstvu i tehnici na dolazećem izjašnjavanju za Bozanića nisu opcija, pa svećenicima izdaje Poziv koji se ima čitati na svim misama da vjernici na referendumu glasaju "za", a vjernicima naređuje večernja okupljanja u župama 28. studenoga da se mole za prolaz referenduma. Posebno se to ima činiti na svim misama na dan referenduma.

Naš predsjednik svjetovne države na kardinalsku zapovijed da vjera intervenira u postulate države ni uhom da strizne. Po crkvama i župama ipak se valja ocean glasova Božjih ovčica koji će zatrebati već za godinu dana, pa se ni tu, eto, baš ne bi štel mešat.

Snebivao se naš predsjednik i čudio kao pura dreku što ga je snašlo u ponedjeljak u Vukovaru, kao da nije osobno nalijevao galone ulja na vatru antićirilične histerije, jer se i na toj vatri kani dobro izborno ogrijati, a nije i da je te bratije malo.

Još je početkom veljače taj navodno vrhunski pravnik sasvim mirno i staloženo povampirenim antićiriličarima i zgranutoj demokratskoj i civiliziranoj javnosti nakon prosvjeda u Vukovaru lijepo objasnio: "Ako ne postoji želja da se Ustavni zakon poštuje, onda zakon treba mijenjati."

I s predsjedničkim snažnim vjetrom u jedrima stožeraši nas odvedoše ravno u rane devedesete i lako moguće do još jednog skandaloznog referenduma kojim se traži upravo ono što im je državni poglavar javno odobrio – sužavanje prava nacionalnih manjina.

Izolacija državnog vrha u Povorci sjećanja u Vukovaru izravna je posljedica hrpetine grešaka i odlučnosti u nečinjenju kako Josipovića, tako i Milanovićeve Vlade. Sve što im se dogodilo, zbog čega sada u iznenadnom napadu domoljubnog patosa ne prestaju cmizdriti, direktan je proizvod njihove nedoraslosti, nezrelosti i pogubljenosti u kombinaciji s manipulacijom i kalkulacijom s isključivim interesom zadržavanja fotelja. Bolje od "provoda" u Vukovaru nisu ni zaslužili.

Pa se tako onomad predsjednik, sada punih usta prava manjina, nije libio huškati Srbe jedne na druge i "pustiti" Veljka Džakulu i Milana Rodića na Milorada Pupovca, a sve samo zato jer su Novosti nakladnika SNV-a koje vodi krenule istraživati njegovu nerazjašnjenu ulogu i partnerstva u financijski problematičnim pričama o Emporionu i ZAMP-u. Do te se mjere Josipović uspaničio u toj epizodi da je prvi dan po povratku s godišnjeg odmora u ljeto 2012., tijekom kojeg je s Pupovcem javno razmjenjivao nesmiljene udarce ispod pojasa, službeno, na velika zvona primio Džakulu i Rodića ne bi li im svojom funkcijom dao na važnosti nasuprot izbornom legitimitetu Pupovčeva SDSS-a.

O još jednom predsjedničkom mandatu za Ivu Josipovića ovdje je riječ. I uvijek je isključivo o tome riječ, tako da ne postoji načelo koje nije spreman besramno pogaziti za još pet godina funkcije.

I za kraj ekskluziva. Saborska radna skupina za promjenu Ustava pustila je u javnu raspravu nacrt promjene Ustava, među kojima je, uz brojne amandmane raznih predlagatelja, i jedan na članak 94. Ustava. Prema prijedlogu aktualne postave Pantovčaka, pristigao je amandman: "Članak 94. stavak 2. Ustava dopunjuje se i glasi: 'Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, osim ako to ne ugrožava šanse Ive Josipovića za osvajanje drugog mandata'".