Izvještaj pučke pravobraniteljice: Građani se lani najviše žalili na diskriminaciju, sudove i na kršenje radnih prava

Prvi puta nakon niza godina najveći broj pritužbi građana zbog kršenja ljudskih prava upućenih pučkoj pravobraniteljici ne odnose se na pravosuđe, nego na slučajeve diskriminacije. Prema Izvještaju pučke pravobraniteljice za 2016. godinu, koji je danas poslan Saboru, diskriminacija građana po različitim osnovama gorući je problem u hrvatskom društvu. Žrtve diskriminacije su gotovo svi – pripadnici nacionalnih manjina, azilanti i izbjeglice, starije osobe, građani nižeg imovinskog statusa, bolesni...

„Stanje ljudskih prava lani su obilježili egzistencijalni problemi građana, ali i različta društvena kretanja koja su rezultirala izvanrednim parlamentarnim izborima. Nedostajalo je dijaloga u javnom prostoru, izražavana je netrpeljivost prema manjinama, dok su organizacije civilnog društva izložene financijskom, a neovisne institucije političkom pritisku“, stoji u općoj ocjeni pučke pravobraniteljice Lore Vidović o godini u kojoj je protrčala vlast Tomislava Karamarka, a njezine se posljedice i danas osjećaju.

Prošlu godinu obilježila je i stagnacija u razvoju javnih politika, ali i izostanak rada na strateškim dokumentima tako da, na primjer, još nisu doneseni Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije i Migracijska politika, kao ni politike socijalnog stanovanja te plana vezanog za beskućnike.

Ured pučke pravobraniteljice lani je postupao u 5.433 predmeta, što je 16 posto više nego u 2015. godini. Zaprimljeno je 3.705 novih predmeta, od čega je najviše vezano upravo za diskriminaciju (387 pritužbi), potom za pravosuđe (320), rad i službeničke odnose (294), zdravstvo (218) te za postupanje policije (203 pritužbe).

Diskriminacija po raznim osnovama

Građani su se najviše žalili na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, u javnom informiranju i medijima te u upravi i stanovanju.

Gotovo trećina pritužbi vezanih za diskriminaciju odnose sa na kršenja ljudskih prava zbog etničke ili rasne pripadnosti, boje kože ili nacionalnog opredjeljenja. Građani su imali problema i zbog vjere, dobi te političkog ili drugog uvjerenja.

Pučka pravobraniteljica upozorava na rezultate istraživanja koji pokazuju da građani u pravilu ne prijavljuju diskriminaciju, najčešće zbog toga što misle da se ništa ne bi promijenilo, odnosno zbog straha da im se još više ne pogorša osobna situacija. Zabrinjava i podatak da trećina građana ne bi prijavila ni diskriminaciju nekog drugog. Kao najveće krivce i one koji ih diskriminiraju navode državne institucije što, naglašava pučka pravobraniteljica, pokazuje potrebu za sustavnom edukacijom državnih službenika.

Ako je suditi po ishodu sudskih postupaka zbog diskriminacije, građani se teško mogu osloniti i na sudove.

Tako je lani, prema podacima Ministarstva pravosuđa, vođeno 200 postupaka u građanskim predmetima, većinom radnih sporova, od kojih je tek 44 pravomoćno riješeno, a samo je jedan slučaj presuđen u korist žrtve diskriminacije. U kaznenim postupcima, situacija je slična – vođeno ih je 14, od kojih je neriješenih ostalo 11, a samo su 3 slučaja riješena, istina sva tri s osuđujućim presudama za počinitelje diskriminacije. Kazneni postupci najčešće su vođeni temeljem prijave za diskriminaciju zbog jezika, spolne orijentacije i nacionalnosti.

U prekršajnim postupcima, stanje je nešto bolje. Od 206 postupaka, riješeno ih je 103, od čega 56 osuđujuće presude. Povećan je broj prekršajnih prijava zbog nacionalnog porijekla, prije svega zbog diskriminacije građana srpske nacionalnosti.  Pučka pravobraniteljica upozorava da su izrečene novčane kazne redovito ispod zakonskog minimuma.   

Najranjivije skupine Srbi i Romi

Pripadnici nacionalnih manjina još uvijek imaju najviše problema s upotrebom manjinskog jezika, zapošljavanjem i funkcioniranjem manjinskih vijeća te s otežanim pristupom medijima.

Istaknut je primjer općine Plaški koja još uvijek nije uskladila statut vezano za upotrebu jezika, a nema ni zakonskih sankcija ako se ta obaveza ne izvrši. U Izvještaju se navodi i da se dvojezičnost u Vukovaru i dalje politizira.

I dalje je problem podzastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave i pravosuđu. Udio nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu je 7,67 posto, a zaposleno ih je u upravi 3,4 posto s tendencijom smanjivanja, dok ih je u pravosudnim tijelima oko 4 posto. Za razliku kod zapošljavanja osoba s invaliditetom i branitelja, kod kršenja 'manjinskog' zapošljavanja nema prekršajnih sankcija, upozorava Pučka pravobraniteljica.

Građani su se žalili da osjaćaju nelagodu i strah kod nacionalnog izjašnjavanja, posebno Romi, ali i Srbi, Talijani, Česi i Slovaci.

Najranjivije skupine izložene gotovo sustavnoj diskriminaciju po nacionalnoj osnovi su Srbi i Romi.

Pučka pravobraniteljica upozorava da se Srbima često nameće kolektivna krivnja zbog rata te da su izloženi siromaštvu u povratničkim sredinama u kojima je u pravilu loša infrastruktura. Tako još 500 domaćinstava još nema struju, a 126 sela tek treba spojiti na električnu energiju. Posljedica toga je da je oko 50 posto obnovljenih kuća u takvim  mjestima i dalje prazno.

Problem je i sporo stambeno zbrinjavanje, u nekim slučajevima čeka se i po 10 godina. Tijekom 2016. godine od 3.023 zahtjeva bivših nositelja stanarskog prava riješeno je 665, ali samo 105 pozitivno, a 560 negativno, dok je čak 2.358 zahtjeva još uvijek neriješeno.

O kakvom se teškom problemu radi svjedoči i citat jedne građanke koji se navodi u izvještaju: “Išla sam i u regionalni ured u Kninu, tamo su mi rekli kako se zbrinjava po nekoj ranjivosti, pa i ja bih se ranila ako je to jedini način da ja i moja kćerka dobijemo stan“.

Problem je i neriješen status djece izbjeglica, posebno zdravstveno osiguranje i reguliranje boravka. Pučka pravobraniteljica upozorava i na protumanjinsku retoriku prema Srbima te učestale incidente.

Romi su i dalje u vrlo teškom položaju i to ne samo zbog predrasuda prema njima, nego i zbog socijalnih i ekonomskih uvjeta u kojima žive, a koje država sporo riješava. Posebno se ističu siromaštvo, nedostatak obrazovanja, nezaposlenost i uvijeti stanovanja.

Lani je 566 Roma (privremeno) zaposleno, od čega 97,7 posto njih u javnim radovima što, naglašava pučka pravobraiteljica, pokazuje njihovu lošu obrazovnu strukturu, ali i moguću diskriminaciju na tržištu rada.

Najteže je na području Delnica gdje Romi žive daleko od drugih stanovnika i javnih ustanova. U naselju Brod na Kupi, Romi žive u šumi, bez pitke vode, u kontejnerima, a donedavno nisu imali ni struju.

Romi imaju problema i s reguliranjem državljanskog statusa. Više stotina njih je bez državljanstva ili  neregistrirano, de facto su apatridi iako su mnogi od njih, upozorava pučka pravobraniteljica, nedvojbeno dio hrvatskog društva, rođeni su i oduvijek žive u Hrvatskoj. Zbog različitih životnih okolnosti na koje nisu mogli utjecati, zbog krivnje drugih ili grešaka u radu državnih tijela, potrebno im je omogućiti primitak u državljanstvo uz propisivanje uvjeta koje mogu ispuniti, primjerenih njihovoj životnoj situaciji, preporuka je pučke pravobraniteljice.

Azilanti i izbjeglice

Pučka pravobraniteljica upozorava da je otežana integracija azilanata i izbjeglica, posebno u obrazovni sustav i na tržište rada. Problem su i predsrasude prema njima te nedostatak sveobuhvatne integracijske politike i međusektorske suradnje.

U Izvještaju se navodi kako je Ministarstvo obrazovanja zaključilo sporazume o učenju hrvatskog jezika za azilante i osobe pod supsidijarnom zaštitom u Puli, Poreču, Kutini, Splitu, Zagrebu i Velikoj Gorici, a postojao je interes i u Rijeci, Sisku i Zaprešiću, ali da je nakon jednog tečaja od 70 sati, iako je bilo predviđeno da traje 200, tečaj obustavljen do daljnjega jer nije osiguran novac.

Posao uspijevaju pronaći samo azilanti koji imaju osobna poznanstva ili društvenu mrežu kontakata, a mnogi i to samo sezonski ili povremeno. Krajem 2015. godine na Zavodu za zapošljavanje evidentirana su 92 nezaposlena azilanta, od čega čak 81 u Zagrebu, a samo su dva u toj godini našli posao.

Tražitelja azila u prihvatilištu u Zagrebu žale se da ih policijski službenici zaustavljaju na javnim mjestima bez jasnog povoda, pitaju ih koliko imaju novaca, vraćaju ih u prihvatilište uz obrazloženje da se ne smiju kretati gradom.

Pritužbe na pravosuđe

Od 320 pritužbi na rad pravosuđa pristiglih lani, nešto manje nego 2015. godine, građani su se najviše žalili na rad sudova, dugotrajnost postupka, ponašanje sudaca i njihovu zloupotrebu položaja, a nezavodoljni su bili i kvalitetom sudskih odluka.

„Iako sam sve svoje obaveze izvršio, te 15 puta dolazio na sva ročišta i promijenio 8 sudaca, Općinski građanski sud u Zagrebu već me drugi puta nakon 14 godina poziva na sud kao tuženika i od mene traži potvrde da sam taj iznos platio!“, navodi u pritužbi jedan građanin i nastavlja „Najnovija sutkinja, potpuno nepripremljena, bezvoljno i drsko zahtijevala je od mene da šutim, čak zaprijetila da će mi izreći sudsku kaznu kad sam je pitao zašto sam uopće pozvan na sud. Zar je moguće da sutkinja zahtijeva angažman mog odvjetnika za 360,42 kune, a da uopće nije zavirila u spis kojeg je ispratilo 8 sudaca, a proces sudovanja je trajao 14 godina 3 mjeseca i 4 dana?... Imam 72 godine i na takav sud moram dolaziti s dvije svježe operacije, a da nemam pravo pitati zašto sam uopće još na to obavezan. Pa zašto se sud naslađuje sa životima ljudi?“.

Pučka pravobraniteljica bilježi porast broja pritužbi i na rad državnog odvjetništva te na njihovu slabu komunikaciju s građanima. DORH ni ove godine pučkoj pravobraniteljici nije dostavio podatke o broju zaprimljenih pritužbi.

Besplatna pravna pomoć još uvijek nije sustavna. Ministarstvo pravosuđa lani je kasnilo s natječajem, pa su financijska sredstva isplaćena tek u studenom i to u prepolovljenom iznosu, samo 700 tisuća kuna. Odvjetnici stoga odbijaju pružati besplatnu pravnu pomoć u složenijim slučajevima, jer im se ne plaćaju putni troškovi. Ni podrška žrtvama i svjedocima još uvijek nije na primjerenoj razini.

Pravo na rad i zdravstvenu zaštitu

Pučka pravobraniteljica lani je zaprimila 46 pritužbi na diskriminaciju pri zapošljavanju i 70 iz područja rada i radnih uvjeta.

Među problemima na radnom mjestu posebno je obradila priziv savjesti liječnika kojeg, smatra, treba bolje pravno urediti radi zaštite pacijenata, ali i zaštite zdravstvenih djelatnika. Pučka pravobraniteljica predlaže formiranje 'registra prizivača' i kontinuirani nadzor primjene tog prava.

Zabilježena je diskriminacija temeljem političkog uvjerenja kod zapošljavanja, kada se 'političkim oponentima' onemogućava zapošljavanje. Državni službenici žalili su se na politički motivirana rješenja o rasporedu na niža radna mjesta neovisno o rezultatima rada i ocjenama. Zaprimljene su i pritužbe radi diskriminacije temeljem etničke pripadnosti, dobi i zdravstvenog stanja, pri čemu su žrtve diskriminacije bili Romi, stariji radnici te oni narušenog zdravlja.

Pučka pravobraniteljica posebno je izdvojila i diskriminaciju po etničkoj osnovi u velikim trgovačkim društvima koju ne provodi rukovodeći kadar, nego zaposlenici na nižim razinama koji iskazuju animozitet prema „određenim nacionalnim manjinama“.

Kao poseban slučaj koji se može dovesti u vezu s diskriminacijom, izdvojena je i suspenzija prodekanice za znanost i međunarodnu suradnju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu nakon što se ona usprotivila ugovoru o suradnji FFZ-a i Katoličkog bogoslovnog fakulteta.

Zanimljiva su i zapažanja pučke pravobraniteljice o diskriminaciji u području zdravlja. Tako upozorava na povlašteni položaj liječnika u obavljanju dopunskog posla, a što nije dozvoljeno u drugim javnim službama (policiji, sucima, državnim službenicima).

'Dvojni angažman' liječnika – u javnoj i u privatnoj praksi – pučka pravobraniteljica povezuje i sa sve dužim listama čekanja u javnim bolnicama. S aspekta zaštite prava na zdravlje upitna je i praksa propisivanja stope bolovanja te ograničavanje broja uputnica za specijalističke preglede, što je zadiranje u prava pacijenata.

U dijelu koji se odnosi na zatvore, psihijatrijske ustanove i druge institucije gdje je ograničena sloboda kretanja, a što pokriva Nacionalni preventivni mehanizam, u izvještaju se navodi da nije bilo sustavnih pomaka na bolje.

„Nisu uočena postupanja koja mogu predstavljati mučenja, ali jesu ona koja mogu predstavljati neljudska ili ponižavajuća postupanja, kao i kršenja prava zatvorenika i istražnih zatvorenika, uhićenih i zadržanih osoba, smještenih u psihijatrijskim ustanovama, odjelima bolnica i domovima za starije i nemoćne, kao i u tranzitnom centru te prihvatilištima za strance i tražitelje međunarodne zaštite“, navodi se u Izvještaju.

HDZ lani rušio izvještaj

Pučka pravobraniteljica Izvještaj za 2016. godinu na više od 200 stranica temelji ne samo na zaprimljenim pritužbama, nego i na radu terenskih ureda u Osijeku, Rijeci i Splitu te podacima i istraživanjima tijela javne vlasti, nevladinih organizacija, sveučilišta, sindikata i drugih. Uz uočene probleme, donosi i rekordnih 220 preporuka za uklanjanje nedostataka i nepravilnosti.

Podsjetimo, lani u svibnju Sabor je odbacio izvještaj Lore Vidović za 2015. godinu nako dva dana saborske rasprave, uglavnom ideološke obojene. Izvještaj je srušila HDZ-ova većina čime je otvorila put njezinoj smjeni, ali to se do danas ipak nije dogodilo.

Bilo je to prvi puta da jedan izvještaj ombudsmana nije prošao. Istina, u 1990-ima je pao izvještaj prvog pučkog pravobranitelja Branka Babca, ali on nije dobio crveno svjetlo Sabora zbog svog rada nego – zbog nerada, i ubrzo je nakon toga razriješen.

S novom političkom garniturom na čelu s Andrejem Plenkovićem, Lora Vidović još nije imala okršaj. Nedavno je izjavila da je još prije nekoliko mjeseci tražila sastanak s premijerom, ali da nije dobila nikakav odgovor. S druge strane, prilikom rasprave o njezinoj novoj zamjenici Maji Kević ovoga tjedna u Saboru, sve je prošlo  – rutinski.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu

izvjestaj-pucke-pravobraniteljice-gradani-se-lani-najvise-zalili-na-diskriminaciju-sudove-i-na.jpg

Gotovo trećina pritužbi zbog diskriminacije odnose sa na kršenja ljudskih prava zbog etničke i rasne pripadnosti, boje kože i nacionalnog opredjeljenja, a građani su imali problema i zbog vjere, dobi te političkog ili drugog uvjerenja
Gotovo trećina pritužbi zbog diskriminacije odnose sa na kršenja ljudskih prava zbog etničke i rasne pripadnosti, boje kože i nacionalnog opredjeljenja, a građani su imali problema i zbog vjere, dobi te političkog ili drugog uvjerenja
Foto: 
Ured pučke pravobraniteljice