Potpisnik ovog teksta prije četiri godine, radeći za jednu agenciju u Dubrovniku, prodao je tijekom četiri mjeseca sezone stotinjak izleta na Mljet i preko 400 autobusnih izleta i izleta brodom na Elafite. Nijedan od tih izleta nije bio prijavljen, odnosno, svi su plaćeni u gotovini, bez pravog računa Foto: Osobna arhiva
Podaci Državnog zavoda za statistiku razlikuju se od podataka Hrvatske gospodarske komore kad je riječ o broju brodara i turističkih agencija i njihovim prihodima na području grada Dubrovnika i općina Konavle i Župa dubrovačka. DZS, na žalost, ne raspolaže podacima o rashodima i plaćenim porezima tih poslovnih subjekata, ali ćemo prikazati dostavljene podatke jer govore o puno većim prihodima brodara koji su 2015. dosegli preko 18 milijuna kuna, dok HGK ima podatak o 8,2 milijuna kuna.
Činjenica da se podaci DZS i HGK tako jako razlikuju, kao i činjenica da Ured državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije, kao ni turističke zajednice s tog područja, a ni Porezna uprava, ne vode sustavne evidencije o poslovnim subjektima u turizmu, otkriva kako su naše javne ustanove neusklađene i neučinkovite. Nije onda čudo da svake godine milijuni kuna kod brodara, pa i stotine milijuna kuna kod turističkih agencija prođu "ispod radara" u privatne džepove pojedinaca, umjesto u državnu riznicu, kao i za pristojnije plaće zaposlenih u tim poslovnim subjektima.
Tako DZS u gradu Dubrovniku 2011. godine bilježi 102 turističke agencije sa 867 zaposlenih, a prihod tih agencija je 740 milijuna kuna. Trgovačkih društava koje obavljaju djelatnost pomorskog prijevoza je, prema DZS-u, 40, imaju 77 zaposlenih i ostvarila su 11,68 milijuna kuna prihoda, dok je HGK Županijska komora Dubrovnik registrirala 15 tvrtki za pomorski prijevoz, dakle i za brodske jednodnevne izlete, koje su imale 19 zaposlenih, a ostvarile su 4,89 milijuna kuna prihoda.
U 2012. DZS bilježi pad na 88 agencija u gradu Dubrovniku, sa 824 zaposlenih i 673 milijuna kuna prihoda. Brodara je te godine 42, imaju 82 zaposlenih i 12 milijuna kuna prihoda. Kod brodara je najveći raskorak između podataka DZS i HGK, jer je, prema podacima HGK, broj brodara u gradu Dubrovniku 2012. bio 21, sa stalno zaposlenih 11 ljudi, koji su ostvarili 2,78 milijuna kuna prihoda, pet puta manje nego što ima zabilježeno DZS.
Ipak, bez obzira na razlike u podacima, ponajviše u broju i prihodima brodara, za 2013. godinu primjetan je značajan rast prijavljenih prihoda i prema DZS i prema HGK. Zavod za statistiku ima podatak o 92 putničke agencije koje posluju u gradu Dubrovniku te godine, sa 917 zaposlenih i 767 milijuna kuna prihoda, gotovo 100 milijuna kuna više nego godinu prije. Brodara je, prema DZS, bilo 47, sa nepromijenjenim brojem zaposlenih u odnosu na 2012., međutim ostvarili su brodari 16,3 milijuna kuna prihoda, 35 posto više nego u godini prije. Rekli smo već da je 2013. uvedena fiskalizacija, odnosno obvezno izdavanje računa, pa je logično pretpostaviti da su povećani prihodi posljedica povećanog prijavljivanja i registriranja transakcija.
S tim zaključkom se slaže i profesor Mato Bartoluci, nekadašnji predstojnik Katedre za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
"Pravna država kod nas ne funkcionira i to traje već više od 25 godina. Banalno uvođenje fiskalizacije prije nekoliko godina pokazalo je koliko je u tom trenutku povećan prihod države i lokalne samouprave. A nije bio povećan promet, nego je samo još jedan dio prometa registriran i legaliziran, što znači da je manje otišlo u privatne džepove, a više državi i lokalnoj zajednici. Koji god problem načnete, on ima svoje zakonsko rješenje, ali je pitanje provođenja zakona, bolje rečeno bezakonja, koje još uvijek vlada u Hrvatskoj, ne samo u turizmu, da se razumijemo. Po mojoj procjeni, bar 20-30 posto prometa u turizmu pripada području sive ekonomije, osobito u Dubrovniku gdje je turizam vodeća poslovna aktivnost", kaže dr. Mato Bartoluci.
Razlika u prihodima
Sljedeće, 2014. godine, prema DZS-u u Dubrovniku je poslovalo 95 turističkih agencija, sa 903 zaposlenih, a ostvarile su 750 milijuna kuna prihoda, okruglo 100 milijuna eura. Broj tvrtki registriranih za pomorski prijevoz pao je na 42, sa 74 zaposlenih i 15,1 milijun kuna prihoda.
Za 2015. godinu DZS ima podatke o 104 turističke agencije u Dubrovniku, devet više u odnosu na godinu prije, no one broje 831 zaposlenu osobu, što znači da je devet novootvorenih agencija donijelo gubitak 72 radna mjesta u odnosu na godinu prije. Te agencije prijavile su prihod u iznosu od 803,5 milijuna kuna. Prosječno, dakle, jedan zaposleni u turističkim agencijama generira gotovo milijun kuna prihoda i teško je razumjeti da nadležne državne ustanove, poput Porezne uprave ili ministarstva turizma, nemaju potrebu baviti se tim fenomenom. Prema DZS, broj brodara nije se 2015. mijenjao u odnosu na 2014. godinu, ima ih 42, ali je pao broj zaposlenih na 70 ljudi. No, isti broj brodara s nešto manje zaposlenih ostvario je 18,25 milijuna kuna prihoda, što je preko tri milijuna kuna, ili preko 20 posto više nego godinu prije.
Još je uočljivija razlika u podacima DZS i HGK za općine Konavle i Župa dubrovačka. Za te općine tražili smo podatke jer u, primjerice, Cavtatu, sjedištu općine Konavle i u Mlinima u Župi dubrovačkoj također posluju vrlo jaki brodari i mnoge turističke agencije koje generiraju milijune kuna prometa godišnje.
Za općinu Konavle HGK ima samo podatke o brodarima od 2013. do 2015. godine, bilježi samo jednog, koji je ostvarivao oko 600 tisuća kuna godišnjeg prometa. DZS, pak, bilježi tri do četiri brodara u općini Konavle između 2011. i 2015. godine, koji su 2011. ostvarivali 1,1 milijun kuna prihoda, 2012. 1,4 milijuna i 2013. 2,3 milijuna kuna prihoda, a nema podataka za 2014. i 2015. godinu. Svejedno vidimo kako su, prema DZS, tri brodara ostvarivala milijunske prihode, dok HGK to ne registrira.
Što se tiče turističkih agencija u Cavtatu i Konavlima, HGK ima podatak o 13 agencija 2011. godine, koje su ostvarile 9,12 milijuna kuna prihoda, zatim 12 agencija 2012. godine, s ostvarenih 5,7 milijuna kuna prihoda. Za 2013. HGK ima podatak o 10 agencija koje su ostvarile čak 12,35 milijuna kuna prihoda, točno dvostruko nego godinu prije. U 2014. u općini Konavle je, prema HGK, 12 agencija, koje su ostvarile 14,7 milijuna kuna prihoda, a 2015. taj prihod je prepolovljen na 7,7 milijuna kuna. Zanimljivo je kako DZS ne bilježi takve skokove u prometu turističkih agencija u općini Konavle, nego se, gledajući od 2011. do 2015. bilježi pad sa 16 na 11 agencija, kao i pad prihoda sa 7,6 milijuna na 6,5 milijuna kuna. Ni to nije mali novac, a ostvarilo ga je svega 20-30 zaposlenih u tim agencijama.
Za Župu dubrovačku za 2011. godinu HGK ima podatke o tri brodarske tvrtke, koje su ostvarile 2,4 milijuna kuna prihoda, dok se sljedećih godina taj prihod stalno kretao oko 400 tisuća kuna godišnje. Prema DZS, brodara je 2011. u Župi dubrovačkoj šest, a ostvarili su 2,6 milijuna kuna prihoda. U 2012. DZS bilježi četiri brodara, za koje je registriran upola manji prihod nego prethodne godine, točno 1,3 milijuna kuna. U 2013. i 2014. pet brodara ima, prema DZS, oko 1,5 milijuna kuna prihoda, dok 2015. četiri brodarske tvrtke prijavljuju svega 711 tisuća kuna prihoda, ponovno upola manje nego godinu prije.
Turističkih agencija u Župi Dubrovačkoj bilo je 2011. godine tri, prema HGK, a ostvarile su 2,8 milijuna kuna prihoda. U 2012. u Župi je pet agencija, s tri milijuna kuna prihoda. U 2013. broj agencija je narastao na osam, ali imaju manje prihoda, oko 2,5 milijuna kuna. Zanimljivo je kako u 2014. isti broj agencija ima više nego dvostruko prihoda, oko 5,5 milijuna kuna. U 2015. HGK bilježi devet turističkih agencija, koje imaju 4,1 milijun kuna prihoda. Podaci DZS o turističkim agencijama u Župi dubrovačkoj nisu toliko puno različiti od onih HGK: u 2012., prema DZS, ima ih šest, s ostvarenih 3,5 milijuna kuna prihoda, a u 2013. ima ih devet, s ostvarenih 4,5 milijuna kuna prihoda. U 2014. DZS bilježi osam agencija i rekordnih 6,1 milijun kuna prihoda, a u 2015. isti broj agencija iskazao je 4,7 milijuna kuna prihoda.
Iz ovih podataka teško je izvući ijedan zaključak osim da se radi o milijunskim iznosima, dobrim dijelom uprihođenim od organizacije jednodnevnih izleta, o kojima, pak, nitko ne vodi bilo kakvu evidenciju. Uočljive su također pojave velikog smanjenja prihoda agencija i brodara u godinama kad ih je bilo registrirano više, uz svake godine sve veći broj turista, za što je također teško odgonetnuti razloge, osim da se radi o velikim količinama neprijavljenog prometa.
Istraživanje Instituta
Srećom, postoji istraživanje Instituta za turizam pod nazivom TOMAS, u kojemu se na velikom uzorku ispitanika, mahom inozemnih gostiju, pokušava utvrditi njihova potrošnja i zadovoljstvo konzumiranim uslugama i boravkom u Hrvatskoj.
Tako smo odmah uočili da je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji dnevna potrošnja prosječnog turista u 2014. iznosila 93 eura, za tri eura više nego 2010. godine, od čega 72 posto otpada na smještaj i prehranu, 13 posto na kupovinu, i 15 posto na svu ostalu potrošnju.
U samom gradu Dubrovniku dnevna potrošnja turista je 143 eura, 50 eura više od prosjeka županije, a u obližnjem Cavtatu dnevna potrošnja turista je 112 eura. Prema anketi na uzorku od 305 turista u gradu Dubrovniku, utvrđeno je da su prosječno dnevno trošili 2,6 eura ili 20 kuna na izlete, a u Cavtatu 3,9 eura, ili 40 kuna dnevno.
Na primjedbu autora da je iznos potrošnje za izlete najvjerojatnije iskazan u premalom iznosu, s obzirom da i najjeftiniji panoramski razgled Dubrovnika košta 180 kuna, ili 25 eura, voditeljica TOMAS istraživanja Zrinka Marušić odgovorila je kako se radi o iznosu podijeljenom po svakom gostu, ne samo onima koji su išli na izlete. Također, u anketu su ušli samo iznosi potrošnje gostiju koji su kupili izlet preko agencije, a takvih je bilo tek 28 posto. Čak 60 posto anketiranih koji su bili na izletima išli su na njih samostalno, bez posredstva agencije, a u "samostalno" se ubraja i kupnja brodskih, panoramskih i drugih izleta na mnogobrojnim uličnim štandovima u Dubrovniku.
Čak i ako uzmemo potrošnju od 20 kuna dnevno po gostu za izlete kao točnu, to bi značilo da je 2016. godine samo na izletničkom turizmu u gradu Dubrovniku okrenuto 70 milijuna kuna! Računica je jednostavna: milijun gostiju ostvarilo je 2016. godine 3,5 milijuna noćenja, i to pomnožimo s 20 kuna.
Voditeljica Marušić složila se da je potrebno u anketi bolje obraditi potrošnju turista na izlete, jer iz istraživanja se ne vidi koliko je turista ukupno bilo na izletima i kakvim.
"U anketi nije postavljeno pitanje o drugim izletima jer nije bilo relevantnog interesa za to područje. Radimo ovo istraživanje da bismo zadovoljili naše turističko gospodarstvo i ako nikog ne interesiraju određeni podaci, onda ni mi ne pitamo. Mi svaki put pokušavamo unaprijediti to istraživanje, pa smo zadnji put dodali i tablicu u kojoj su podaci o tome što smeta turiste. Tu se Dubrovnik negativno ističe u županiji, za razliku od Korčule. U svakom slučaju, ovakve informacije koje mi dobivamo, bilo od novinara, bilo od gospodarstva potiču nas da sljedeći put istražimo i nešto dodatno. Što se tiče, primjerice, brodskih izleta, uopće ne znamo broj brodova uključenih u to, a kamoli broj prevezenih putnika", kaže Marušić.
"Stvar je u državi koja ne uvodi reda. Nisu posrijedi samo brodski izleti, nego i cijeli jedan segment koji je zasigurno i veći, a to su domaća brodska višednevna kružna putovanja. Noćenja tih turista na tim putovanjima nigdje nisu evidentirana. Postoje nekakvi popisi brodara na stranicama HGK, ali to ništa nije službeno, pa ne znamo s koliko tih turističkih brodova Hrvatska raspolaže danas i koliko putovanja naprave. Možete biti sigurni da ćemo segment izleta u sljedećem istraživanju pokušati malo detaljnije obraditi, primjerice koliko brodom, a koliko autobusom, na koji način je turist kupio kartu i slično", rekla nam je ing. Marušić u razgovoru.
Izleti u nacionalne parkove
Među 25 pitanja o aktivnostima turista, koja sežu od pitanja o kupanju, do pitanja o golfu i jahanju, samo se jedno pitanje odnosi izričito na izlete, a to je pitanje o posjetu nacionalnim parkovima. Svaki treći gost u Dubrovniku, ili njih 33 posto, išao je na izlet u nacionalni park. U blizini Dubrovnika to je Mljet, no ing. Marušić napominje kako se ne mora nužno raditi o Mljetu, nego tu ima i onih gostiju koji su možda prije Dubrovnika bili na Plitvicama ili u nekom drugom nacionalnom parku.
Ovdje se možemo pomoći iskustvom nekoliko anketiranih prodavača izleta u Dubrovniku, među kojima je i autor teksta, a to iskustvo govori kako tek manji dio gostiju kupuje izlet na Mljet, a najtraženiji su brodski izleti na Elafitsko otočje (Koločep, Lopud, Šišan) i izleti autobusom u Mostar, Crnu Goru i na Korčulu, koji su, u pravilu, upola jeftiniji od izleta u Nacionalni park Mljet, a taj košta oko 500 kuna po osobi. Autobusni izleti i izleti brodom na Elafite čine zasigurno preko dvije trećine prodanih izleta na dubrovačkom području, a to nam je potvrdio i vlasnik jedne manje agencije, koji kaže kako ti izleti čine preko 90 posto prometa njegove agencije. Potpisnik ovog teksta prije četiri godine, radeći za jednu agenciju u Dubrovniku, prodao je tijekom četiri mjeseca sezone stotinjak izleta na Mljet i preko 400 autobusnih izleta i izleta brodom na Elafite. Nijedan od tih izleta nije bio prijavljen, odnosno, svi su plaćeni u gotovini, bez pravog računa.
No, među 25 pitanja o aktivnostima turista u TOMAS istraživanju ima i onih koja nam posredno govore o potražnji za izletima, primjerice čak 75 posto gostiju u Dubrovniku odlazi na "razgledavanje znamenitosti", u što mogu biti uključeni panoramski izleti, ali i izleti u Crnu Goru, a s tim zaključkom se slaže i voditeljica Zrinka Marušić. Možemo stoga reći kako preko dvije trećine turista u Dubrovniku kupuje raznorazne jednodnevne izlete.
Istraživanje TOMAS 2014 daje nam ipak dragocjen uvid u stupanj zadovoljstva turista ponudom općenito, pa tako i ponudom izleta. Tako vidimo kako je 88 posto Amerikanaca i čak 91 posto Iraca zadovoljno ponudom izleta, dok je tek 55 posto Hrvata i samo 48 posto Slovenaca zadovoljno tim izletima.
"Pretpostavljam da je dio razloga u mentalitetu gostiju iz različitih zemalja, koji se zbilja oduševe kad prvi puta vide te ljepote Dubrovnika i okolice, ali ne možemo biti sigurni. Značajno niži postotak zadovoljstva Hrvata i Slovenaca vjerojatno leži u činjenici da su bolje upoznati s ponudom i bolje vide nedostatke. No, kao znanstvena ustanova moramo temeljiti zaključke na konkretnim podacima. Mi bismo jako rado napravili istraživanje da vidimo što je to što oduševljava Amerikance u tolikoj mjeri u Dubrovniku i zašto oni ne vide neke negativnosti", komentira voditeljica istraživanja TOMAS 2014 Instituta za turizam u Zagrebu.
Istraživanje pokazuje i kako je stupanj zadovoljstva gostiju izletima puno veći u predsezoni i posezoni, nego u vrhuncu sezone. Tako je 76 posto gostiju zadovoljno izletima u lipnju i rujnu, dakle svaki četvrti je nezadovoljan, dok je u špici sezone u srpnju i kolovozu zadovoljno tek 64 posto gostiju, svaki treći je, dakle, nezadovoljan. Te brojke se poklapaju s neposrednim opažanjem radnika u turizmu, koji dobivaju značajno veći broj pritužbi u srpnju i kolovozu, kad su svi hoteli i privatni smještaj puni, a u Dubrovniku vlada nesnosna gužva, ne samo na Stradunu, nego i na prometnicama. Tada su i brodovi i autobusi za izlete pretrpani putnicima, velika su kašnjenja u polascima, a kvaliteta usluge pada, dobrim dijelom i zbog prenapregnutosti radnika u tim mjesecima.
Plati manje, da imaš više
Istraživanje TOMAS 2014. pokazuje kako je od ukupnog broja gostiju u Dubrovniku čak 66 posto parova, a tek 23 posto obitelji, dok je u Cavtatu upravo obratno – 61 posto obitelji i 31 posto parova. To se odražava i na motive dolaska: dok je u Cavtatu čak 97 posto gostiju tamo zbog pasivnog odmora i opuštanja, a samo 2,4 posto zbog upoznavanja kulturnih znamenitosti, u Dubrovniku je 69 posto gostiju prvenstveno zbog opuštanja, a čak 23 posto gostiju u Dubrovnik je došlo zbog upoznavanja kulturnih znamenitosti. U Dubrovnik je 68 posto gostiju došlo prvi put, a u Cavtat još i više, 78 posto, dok je, za usporedbu, u Korčuli samo 39 posto turista koji su tamo prvi put, ostalo su povratnici.
Sve to utječe na potražnju određenih turističkih proizvoda, ali, na žalost, takva istraživanja ne zanimaju dubrovačke turističke gazde, koji brinu samo kako što manje platiti radniku i državi. Rekli smo, većina tih radnika je bez plaće, na proviziji od 10 ili 20 posto od cijene prodanog proizvoda, a ta provizija teoretski može biti neograničena, ali je u praksi najčešće nedovoljna za preživjeti do Nove godine, a kamoli do sljedeće sezone.
"Visoka stopa nezaposlenih dovodi do toga da brojni nezaposleni iz cijele Hrvatske dolaze u sezoni raditi u Dubrovniku. Poslodavcima je to najjeftiniji oblik radne snage, jer, kako nisu stalno zaposleni, ne plaćaju im cijele godine, niti imaju trošak za doprinose, potplaćuju ih. Primanja tih radnika su preniska, osobito kad se uzme u obzir po koliko sati dnevno rade i u kakvim uvjetima, i blagdanima, bez slobodnog dana. Ljudi koji su nezaposleni ne mogu puno birati, sretni su da dođu i rade i ipak nešto zarade, ali nema nikakve dvojbe da je ta raspodjela između radnika i poslodavaca nepravična, na štetu radnika. Jasno je da tu ima puno neplaćenog rada, rada "na crno" i puno prisvajanja poreza. Javni sektor je ipak nešto uređeniji dio sustava", komentira dr. Mato Bartoluci s Katedre za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Tekst je objavljen uz potporu Ministarstva kulture koje je financiralo Program ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima