Mladi iz zadarskog ogranka Matice Hrvatske organizirali su tribinu na kojoj su zaključili da su subvencije nedopustive, pa smo Maticu, koja je samo od Ministarstva kulture u posljednjih 12 godina dobila 70 milijuna kuna, pitali misli li vratiti taj novac Foto: Matica Hrvatska
Najava je garantirala zabavu: omladinski pogon Matice hrvatske - koja svake godina dobiva veliki novac iz državnog i gradskih budžeta - pod punim imenom Mladež Ogranka Matice hrvatske u Zadru, u goste je pozvao omladinski pogon vladajuće neoliberalne paradigme pod punim imenima Ivan Bertović i Branimir Perković koji su iz prve ruke trebali pojasniti nadmoć svetog tržišta i prljave trikove socijalista koji ga kvare preko poreza, regulacija, subvencija, socijalne države i svakojakog korištenja proračuna.
Naziv predavanje je jednako obećavao: „Hrvatski kapitalizam na jugoslavenski način“.
Krenulo je predvidljivo i dosadno: Ivan Bertović, po zanimanju student koji se u slobodno vrijeme bavi prevođenjem (ili je obrnuto?), smjernim i sigurnim glasom sipao je uobičajene fraze iz arsenala neoliberalne biblije kojeg ionako svaki dan slušate, gledate i čitate u većini medija pa da ne gnjavimo sad s tim. Reći ćemo samo da su porezi fuj!, subvencije jednako fuj! Nejednakosti će, naravno, uvijek biti i tu možemo malo što napraviti osim što će to tržište riješiti svojim u kamenu zapisanim zakonitostima, a poduzetnici su cvijeće ovog naroda koje svojim regulacijama i porezima guši država i ne dopušta im da se razmašu svojom neograničenom kreativnošću. Država je posebno fuj!
Da ne bude zabune, jer se ipak nalazi na časnom mjestu gdje se čuva nacionalni i kulturni identitet u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života te na kojem se skrbi za društveni razvitak, Bertović će spomenuti da je on domoljub i da kad svaki put krene đonom na državu misli na birokraciju koja se previše petlja u tržište.
Sad kad smo razriješili da među nama ipak nema izdajnika Domovine, mogli smo krenuti dalje, prema još više tržišta tražeći u njemu socijaliste i jugoslavene, a Bertović je glasom proroka sa Silicijske gore uvjeravao tridesetak mladih smjernih hrvatskih duša da su subvencije uvod u katastrofu, koristeći se potpuno krivim uzročno-posljedičnim vezama, ali kao da je religijsku dogmu ikad zanimala istina pa smo neometani nastavili dalje, prema blaženicima svetog tržišta i nesigurnog rada koji čekaju na beatifikaciju.
Nije trebalo, dakle, dugo čekati da nam podvali Nenada Bakića. Saznali smo tako da su tekstilne tvornice propadale zbog subvencija, što je trebalo zadesiti i Varteks da ga nije preuzeo revolucionar STEM-a. Doduše, novinari mu se već zahvaljuju na sakoima, što onda ne bi i Bertović?
Pa nam je Perković po starom dobrom običaju ovog ideološkog ispiranja pružio na uvid pregršt grafova kojima je cilj bio pokazati kako je jugoslavenska ekonomija bila prazna puška. Kao da je prisutne trebali uvjeravati da je Jugoslavija bila tamnica hrvatskog naroda i tržišta!
Ali i on je naglasio kako su subvencije potpuno nedopustive pa se samo čekao brzi odgovor domaćina, čija je centrala samo od Ministarstva kulture u posljednjih 12 godina dobila 70 milijuna kuna – vrtoglave subvencije od kojih se svakom poštenom neoliberalu diže kosa na tržišnoj glavi. Ogranak u Zadru, recimo, dobiva novac s državne i gradske razine.
Ispostavilo se, međutim, da mladost čuvara hrvatskog identiteta i kulture živi u istom skučenom svijetu u kojem živi i neoliberalna mladost. U njemu prevladavaju socijalisti koji šire vrlo opasnu zarazu i dok si rekao „sindikat“ - već je ugrožen cijeli jedan narod. Sve je u ovom jednostavnom svijetu socijalizam: javno školstvo, zdravstvo, minimalna plaća...
Uostalom, evo što je Matičina omladina rekla: „Apsolutno sve ukazuje na to da su Hrvati velikim dijelom politički i mentalno još uvijek u socijalizmu: visoka javna potrošnja, visoki porezi, mnoštvo parafiskalnih nameta, minimalna plaća, troma i nepotrebna birokracija, državni udjeli u pojedinim poduzećima, javno zdravstvo i školstvo, poticaji itd. Sve navedeno su socijalističke politike, a socijalističkiji od tih politika su jedino političari“.
Stoga smo pitali seniore zadarske Matice hoće li poslušati vlastitu mladost i zatražiti prestanak državnog i lokalnog doniranja Matice, ali nam nisu odgovorili. Pa smo pitanja poslali i centrali u Zagrebu, usput ih upitavši znači li da je Matica svih ovih godina, uzimajući državni i lokalni novac, širila socijalistički mentalitet među narodom čiji identitet čuva, ali ni od njih nije bilo odgovora.
Smionu želju Matičine omladine da hrvatsku kulturu i identitet pokuša čuvati preko tržišnih mehanizama, odbacujući donacije Ministarstva kulture i gradova, bez sumnje će pozdraviti ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, osvjedočena ljubiteljica tržišta i privatne inicijative u kulturi i medijima.
Ako na mladima svijet ostaje, nema nam druge nego u skoroj budućnosti očekivati Matičin zaključak da su javno zdravstvo, obrazovanje i minimalna plaća dio identiteta nekog drugog naroda, a ne hrvatskog. Možda jugoslavenskog?
Što, dakle, dobijemo spajanjem neoliberalne i državotvorne mladosti?
Imamo Hrvatsku!
Imamo vic.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu