Kad bi mlijeko iz Srbije dolazilo u Hrvatsku na preradu, te kada bi tom preradom bile ostvarene minimalne radnje navedene u EU pravilnicima, kao na primjer pasteriziranje, to bi mlijeko moglo biti izvezeno u Bosnu kao mlijeko EU podrijetla, s preferencijalnim carinskim tarifama Foto: Tv1.ba
Banane dolaze iz Ekvadora, kava je iz Brazila. Svijet je bio jasnije posložen u udžbeniku iz geografije za srednje škole, pa kada bi nas profesor izveo pred kartu da objasnimo koja se zemlja kojim proizvodom diči, imalo je smisla prstom iscrtavati trgovinske tokove i i pokazivati kako čaj putuje iz Azije u Europu, te kamo Kolumbija i Brazil izvoze kavu.
No kada se egzotično voće uzgaja na manje od sat vremena vožnje od Zagreba, a francusku modu šiju ruke radnica istočne Europe i Maroka, stečena znanja iz geografije malo vrijede.
Danas informacije o tome odakle što dolazi čitamo na etiketama i deklaracijama. No, jamči li mi da su moje cipele stvarno nastale u potpunosti unutar granica «Lijepe Naše» - jesu li tu skrojene, lijepljene, odakle dolazi materijal za njih?
Hrvatski kaput od svjetskih materijala
Zagonetka: Ako je tkanina kaputa iz Turske, podstava iz Srbije, gumbi imaju EU podrijetlo, a krojenje i šivanje su obavljeni u Hrvatskoj, odakle je kaput?
“Kaput može dobiti oznaku hrvatskog preferencijalog podrijetla jer su u Hrvatskoj izvršeni dostatni postupci obrade i prerade”, objašnjava Vlatko Ciganek iz Carinske uprave. Iza lakonskog odgovora stoji proučavanje carinskih uredbi biblijske debljine kojima se propisuje koji se postupci obrade i prerade smatraju dostatnima za stjecanje podrijetla i među kojim zemljama postoji “kumulacija podrijetla”. “Primjerice, ako se uveze sirova krava i preprži kod nas, može se dobiti hrvatsko preferencijalno podrijetlo. Inače se kao osnovno pravilo postavlja pitanje radi li se o dostatnoj izmjeni proizvoda. Igračke uvezene iz Kine i prebojane u Hrvatskoj primjerice ne predstavljaju dodatnu izmjenu proizvoda”, kazao je Vlatko Ciganek.
Iza mističnog pojma preferencijalnog podrijetla kojega dodjeljuje Carinska uprava krije se niz kriterija koje proizvod treba zadovoljiti kako bi mu se dokazalo podrijetlo neke zemlje te kako bi mogao ostvariti povlaštenu stopu carine pri uvozu/izvozu u zemlje s kojima Hrvatska, tj. EU ima sklopljene sporazume o povlaštenim carinskim tarifama.
Postoji i drugo, nepreferencijalno podrijetlo koje predstavlja “ekonomsku nacionalnost robe”, pa služi za određivanje uvoznih i izvoznih kvota za određene države, embarga i drugih zabrana ili ograničenja kojima su pogođene pojedine države, određenih izvoznih poticaja, označavanje „Made in..“, javnu nabavu, a dodjeljuje ga Hrvatska gospodarska komora.
Osim spomenutog primjera s kaputom, u kojemu se podrijetlo odredilo na temelju liste postupaka obrade i prerade, postoje još dva načina stjecanja podrijetla. “Školski primjer je proizvod u cijelosti dobiven u jednoj zemlji”, objašnjava Vlatko Ciganek. Ovakva je situacija danas prilično rijetka, te uglavnom vrijedi za sirovine ili prehrambene proizvode. Mlijeko u cijelosti dobiveno u Hrvatskoj, moći će se izvesti u BIH kao hrvatski ili europski proizvod i na taj način ostvariti preferencijalne stope carine. Međutim, mlijeko nekada može biti hrvatsko i kada dolazi iz Srbije, objašnjava Ciganek: “Radi se o procesu kumulacije: kad bi mlijeko iz Srbije ovdje dolazilo na preradu, te kada bi tom preradom bile ostvarene minimalne radnje navedene u EU pravilnicima, kao na primjer pasteriziranje, to bi mlijeko moglo biti izvezeno u Bosnu kao mlijeko EU podrijetla, s preferencijalnim carinskim tarifama”.
Europska unija - više prilika, više pravila i više birokracije
Hrvatski ulazak u Europsku uniju znači i da Europska komisija propisuje s kojim državama imamo ugovore o preferencijalnoj suradnji, te koja pravila proizvod treba zadovoljiti da bi dobio pravo zvati se hrvatskim ili europskim. Ulazak znači, carinski gledano, i šire tržište - “Hrvatska je ranije imala četiri takva sporazuma no sada, nakon ulaska u EU, ima ih 180”, kazao je Ciganek iz Carinske uprave, ne ulazeći u to koliko Hrvatska može iskoristiti potencijal tog novog tržišta i čini li to.
Pravilnici Europske unije posebno su važni za označavanje prehrambenih proizvoda.
Zemlja podrijetla se zasada tako treba navoditi “ako bi izostavljanje tog podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane, a posebno ako bi informacije koje prate hranu ili čitava etiketa ukazivale na to da hrana potječe iz druge zemlje ili mjesta podrijetla. Takav slučaj može biti kada proizvodi nose slikovne oznake, kao na primjer zastavu ili kartu druge zemlje u kojoj taj proizvod nije proizveden ili kada, bilo u nazivu ili na drugom mjestu na ambalaži, određeni podatak upućuje na specifičnu zemlju ili mjesto podrijetla u kojem proizvod nije proizveden”, objašnjava Marija Batinić Sermek iz Ministarstva poljoprivrede za Forum.tm.
Zemlju podrijetla je osim toga potrebno navoditi i za sljedeću hranu: med, voće i povrće, ribu, goveđe meso i proizvode od goveđeg mesa i maslinovo ulje, svježe, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi. Kao zemlja podrijetla može se navesti i jednostavno “Europska unija”, zbog pretpostavke da su u Uniji svi pravilnici o sigurnosti hrane harmonizirali i da bi svi trebali imati jednake standarde kvalitete i sigurnosti.
Prehrambeni proizvod smatrat će se hrvatskim (ili europskim) ukoliko je u cijelosti dobiven ili proizveden u nas - u Hrvatskoj ubrani ili požnjeveni biljne proizvodi; tu okoćene i uzgojene žive životinje; proizvodi dobivene od živih, u nas uzgojenih životinja; proizvodi dobiveni lovom ili ribarstvom u Hrvatskoj; proizvodi iz više zemalja koji su u nas prošli posljednju gospodarski opravdanu preradu. I ne, pakiranje hrane ne smatra se procesom koji dovodi do proizvodnje novog proizvoda ili predstavlja važnu fazu proizvodnje!
“Raspravlja se o novim uredbama o informiranju potrošača kojima bi se navodilo i podrijetlo glavnih sastojaka za neke proizvode - mlijeko, mlijeko kao glavni sastojak u mliječnim proizvodima, proizvode od jednog sastojka. Primjerice na soku od naranče može biti navedena Hrvatska kao zemlja podrijetla, no naranče dolaze iz Španjolske. Ta uredba je doduše tek na razmatranju”, kažu u Ministarstvu poljoprivrede.
Do ovakve inicijative došlo je, kažu u Ministarstvu poljoprivrede, jer je Komisija uvidjela da podrijetlo proizvoda predstavlja jednu od glavnih preokupacija potrošača. Ono o čemu se manje govori je kontrola. Naime, Carinska uprava ne vrši sistematske kontrole proizvoda, osim “ukoliko postoji opravdana sumnja o prevari” iako nasumične kontrole postoje, uvjeravaju nas. A iako se “svatko može obratiti Hrvatskoj agenciji za hranu ukoliko sumnja na postojanje nepravilnosti”, koliko nas to uopće zna i koliko nas to čini?.
Tekst je nastao u okviru nezavisnog novinarskog projekta "Tko još kupuje hrvatsko?" kojeg financijski podupire Ministarstvo kulture, no, članak ne izražava stavove i mišljenje spomenutog Ministarstva