"Trešnjevka, uz Trnje i Peščenicu, ulazi u južni polukrug nekadašnjih predgrađa koja su se posljednjih desetljeća naglo razvila i upravo je ta kombinacija ugođaja predgrađa s građevinama modernog doba nešto što je čini zanimljivom", priča Vanja Radovanović, jedan od autora projekta "Mapiranje Trešnjevke" Foto: Foto: mapiranjetresnjevke.com
Nema puno zagrebačkih kvartova koji su odigrali tako značajnu ulogu u industrijskoj i političkoj povijesti Zagreba kao što je Trešnjevka. Nekad ruralni dio grada počeo se razvijati nakon gradnje željezničke pruge sredinom 19.stoljeća a paralelno s industrijalizacijom rastao je i otpor radnika pa su tako tvornice na Trešnjevci postale mjesto prvih većih štrajkova u Zagrebu.
Većine nekadašnjih tvornica danas više nema - dio njih se preselio, dio zatvorio a kvart je postao poznat po nekim drugim karakteristikama.
To što na Trešnjevci više nema tvornica, reći će Vanja Radovanović, dobra je stvar. Koautor projekta „Mapiranje Trešnjevke“ ovih se dana bavi rekonstrukcijom industrijske povijesti kvarta. Koristeći monografiju „Crvena Trešnjevka“, planove grada, reklame iz starih časopisa i prisjećanja prijatelja , skupio je informacije o bivšim tvornicama i obrtima koji su radili na Trešnjevci pa te podatke objavio na internetskoj stranici projekta.
„Tranzicija je učinila svoje. Neke su se tvornice ugasile zato što je njih i njihove proizvode pregazila moderna tržišna privreda, konkurencija iz inozemstva i nestajanje nekadašnjeg jugoslavenskog tržišta, ali su definitivno za određeni dio tog nestajanja odgovorne malverzacije i kriminal . Kako god bilo, nemojmo zaboraviti da se industrija uvijek nalazi na rubu grada, njoj nije mjesto usred stambenih zgrada“, kaže Radovanović pa dodaje da je loše to što na Trešnjevci nema dovoljno poduzeća drugih profila koja bi zapošljavali njene stanovnike te činjenica da bivši industrijski objekti koji su zapušteni nisu preuređeni za neke druge namjene.
Pritom ističe slučaj „Bubare“, nekadašnje Kraljevske tvornice svile čija je zgrada ostala zjapiti prazna nakon požara koji ju je zahvatio početkom 80-ih. Zbog neraščišćenih vlasničkih listova, kako kaže Radovanović, prostor na dobroj lokaciji već desetljećima stoji u stanju rasula dok bi se mogao preurediti za javne službe ili kulturne sadržaje.
Priča o „Bubari“ samo je jedna od mnogih o kojima su pisali na internetskoj stranici na kojoj se nalazi više od 250 tekstova o sadržajima i događajima koji su obilježili Trešnjevku. Cilj projekta "Mapiranje Trešnjevke", čiji je pokretač Centar za kulturu Trešnjevka, je pružiti čitateljima pregled svih karakteristika koje ju čine posebnom – od nekadašnjih tvornica i radničkog identiteta po kojem je bila poznata pa sve do novijih sadržaja po kojima je pamte mlađe generacije.
„ Tu je Jarun, razni sportski prostori i priredbe, ali i neke nove stare ikone trešnjevačkog života kao što je , na primjer, Samoborček koji s protokom vremena dobiva sve više poštovatelja. Trešnjevka, uz Trnje i Peščenicu, ulazi u južni polukrug nekadašnjih predgrađa koja su se posljednjih desetljeća naglo razvila i , po mojem sudu, upravo je ta kombinacija ugođaja predgrađa sa građevinama modernog doba nešto što je čini zanimljivom. Ona plijeni pozornost svojom arhitekturom, kako starijom koju čine socijalni stanovi te naselja građena između dva rata, tako i novijom koju predstavljaju poslovni tornjevi te zgrade oko Jaruna“ , priča Radovanović.
Osim što uređuju portal, autori projekta pokrenuli su šetnje kroz kvart u sklopu kojih posjetiteljima prepričavaju povijest Trešnjevke. Od 2013. godine, kada se krenulo s projektom, organizirali su skoro 20 šetnji na kojima u prosjeku okupi oko 40 ljudi. Budući da inače radi u poduzeću koje surađuje s inozemnim klijentima, Radovanoviću je uspjelo kroz Trešnjevku provesti velik broj stranaca – od Brazilaca i Grka do Kineza i Nijemaca.
„Opipali su stvarni život grada. To je nešto što se ne može doživjeti šetnjom između zagrebačke katedrale, Glavnog kolodvora i HNK. Treba i to vidjeti, ali dobro je da ljude privlači i običan život grada. U tome cilju i mi iz "Mapiranja Trešnjevke" želimo ponuditi posjetiocima grada mogućnost upoznavanja njegovog drugog lica koje nije tako ispeglano kao ono centra grada, ali je 100 posto prirodno i zanimljivo kada ga se predoči na pravi način i uz zanimljive podatke i priče“
Uz šetnje kroz kvart, autori projekta surađuju s osnovnim školama te sa studentima koji se u sklopu svog akademskog rada bave pitanjima vezanima za Trešnjevku. Isto tako, organiziraju i manje akcije kojima je cilj poboljšati život u lokalnoj zajednici, poput one kada su pobrojali 70 previsokih rubnjaka te popis dostavili vijećima gradskih četvrti Trešnjevka jug i Trešnjevka sjever .
Kako kaže , iako projekt „mapiranja“ nije direktno usmjeren na kontakte s mjesnom zajednicom već na terenski rad, skupljanje podataka i razgovore s građanima, bilo bi im draže kada bi u svemu tome imali potporu vijeća gradskih četvrti.
Ili barem nekakvu povratnu informaciju. Naime, nakon što su onda tajnici u Vijeću predali popis previsokih rubnjaka, nitko im se više nije javio. Dio rubnjaka spušten je tijekom prošle ali barem polovina je još previsoka.
„Na žalost, kontakt grada i građana općenito, u cijelome gradu, nije na zadovoljavajućoj razini i tako je i na Trešnjevci. Niti su gradske službe dovoljno otvorene prema građanima koliko bi trebale biti niti građani inzistiraju na tom kontaktu koliko bi trebali i naša je želja upravo poticanje obostrane suradnje“, zaključuje Radovanović.