Medicinski otpad - dobar posao za odabrane već više od 20 godina

Zagovarajući privatizaciju svega i svačega, sve dosadašnje vlade, uključujući i aktualnu, nastojale su uvjeriti javnost da se uštede u državnom proračunu mogu napraviti tek ako dobar dio poslova iz državnog i javnog sektora završi u privatnom poduzetništvu.

Ova nas je Vlada tako pokušala uvjeriti da se kroz outsourcing (izdvajanje administrativnih, tehničkih i pomoćnih poslova koji se obavljaju u državnim i javnim službama i njihovo povjeravanje privatnom sektoru) može znatno uštedjeti u proračunu, ali je nakon halabuke sindikata, koji traže da se o tom pitanju građani izjasne na referendumu, privremeno odustala od masovnog otpuštanja čistačica, domara, kuhara, portira…, koji su potom trebali postati zaposlenici nekih privatnih tvrtki.

U sveopćoj halabuci o kojoj će raspravljati i Ustavni sud (referendumsko pitanje sindikata saborski Odbor za Ustav poslao je na ocjenu ustavnosti) javnosti se „zaboravilo“ prezentirati kako se outsourcing u nekim djelatnostima provodi već više od 20 godina, a prema primjeru koji smo pronašli, za porezne obveznike znatno je skuplji nego što se to predstavlja. Riječ je o poslu odvoza medicinskog otpada iz bolnica i drugih zdravstvenih ustanova.  

Troškovi se mogu smanjiti za dvije trećine

Od 64 bolničke ustanove, koliko ih je u Hrvatskoj, samo njih nekoliko (Zabok, Čakovec, Koprivnica, Osijek, Varaždin) ima vlastiti sustav za preradu takvog otpada, koji se potom može znatno jeftinije (troškovi se smanjuju za otprilike dvije trećine) zbrinjavati kao obični komunalni otpad.

Sve druge bolnice i gotovo 700 ostalih javnih i privatnih ustanova registriranih za djelatnost zdravstvene zaštite plaćaju milijunske iznose za odvoz i zbrinjavanje tog potencijalno opasnog otpada, među kojim je najviše infektivnog (u bolnicama oko 95 posto).

Taj se otpad inače razvrstava u infektivni ili potencijalno infektivni, farmaceutski, citotoksični, patološki, kemijski i radioaktivni (na primjer, akceleratori s uređaja za zračenje), a osim ovog zadnjeg, sve se može pretvoriti u obični otpad ili se od njega može dobiti visokovrijedno gorivo.

Nekim bolnicama koje osim vlastitog, prerađuju i tuđi otpad, taj se posao sada izgleda pokušava potpuno zabraniti, a nekima, koje su već kupile opremu, nikako da se izda odobrenje za rad.

Kako nam je kazao zamjenik sanacijskog ravnatelja bolnice u Čakovcu Dragutin Kopasić, u toj su bolnici još 2006. godine investicijom od 900.000 kuna, koju su u međuvremenu potpuno otplatili (odvoz je na godinu, inače, stajao 700.000 kuna), uveli tehnologiju kojom su ne samo riješili problem vlastitog otpada, nego su na njemu, dok to nedavno nije zabranilo Ministarstvo zaštite okoliša, i nešto zarađivali, jer su zbrinjavali otpad iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova sa svog područja.

Reakcija Ministarstva zdravlja

Ministarstvo zaštite okoliša, čiju su redovitu kontrolu u bolnici čekali čak osam mjeseci, zabranilo je da bolnica prerađuje tuđi otpad pod opravdanjem da nema specijalizirana vozila za prijevoz takve vrste otpada. Istodobno, privatne tvrtke nemaju specijalizirana vozila, nego otpad prevoze u običnim kombijima.

Inspekcija Ministarstva dala je i sitne zamjerke na sastojke otpada koji se dobije preradom, pa se sada u bolnici pitaju hoće li uopće moći dalje sami prerađivati i zbrinjavati vlastiti otpad.

Sve im je poprilično sumnjivo, jer su im se u međuvremenu javile dvije privatne tvrtke s ponudom da otkupe bolničko postrojenje. Kopasić se pita od kuda uopće tim tvrtkama ideja da bi ga oni htjeli prodati, pogotovo što o zamjerkama inspekcije, koje je bolnica u međuvremenu otklonila, informaciju nisu mogli dobiti iz bolnice. Premda nam to Kopasić nije rekao, stječe se dojam da netko iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode ili čak iz Ministarstva zdravlja, pokušava uništiti rijetko dobar primjer zbrinjavanja otpada u ovoj bolnici i cijeli posao prepustiti privatnoj tvrtki, koja bi posao radila na potpuno isti način, ali, naravno, za znatno višu cijenu.

Bolnica u Dubrovniku, koja je željela raditi isto kao i čakovečka te ona u Zaboku (ova druga osim vlastitog, prerađuje i otpad iz specijalnih bolnica iz Krapinskih i Stubičkih Toplica te nekih drugih ustanova) od studenog 2012. godine muku muči s dozvolom Ministarstva zdravlja. Šef tehničke službe u toj bolnici Darko Katić opisao nam je kronologiju događaja koja je dovela do toga da već kupljena oprema, kojoj je sada istekao jamstveni rok, stoji neupotrijebljena.

«Već pri gradnji bolnice (od 1998. do 2003. godine) pripremljen je prostor za zbrinjavanje otpada, i to na način koji je uobičajen u razvijenim zemljama. Sedam godina kasnije (u međuvremenu je ravnatelj bio Andro Vlahušić, današnji gradonačelnik Dubrovnika, za vrijeme kojeg je takav otpad nerazvrstan završavao na gradskom odlagalištu, a on se opravdavao da je tako u 99 posto hrvatskih bolnica – op. a.), prostor je dodatno dotjeran, do spremnosti ugradnje opreme za zbrinjavanje otpada. Potom je izrađen potreban elaborat, koji je prihvatio Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, obavljena je i doregistracija djelatnosti bolnice te je zajedno sa županijskim Zavodom za javno zdravstvo kupljena oprema vrijedna 1,3 milijuna kuna. Veći dio iznosa (970.000) financirao je ZJZ, a manji (440.000 kuna) bolnica. Oprema je stigla u travnju 2012., a u studenom iste godine bolnica je dobila zaključak Ministarstva zdravlja kojim se nalaže brisanje djelatnosti skupljanja, prijevoza, skladištenja, termičke obrade i zbrinjavanje opasnog otpada, ispričao nam je, među ostalim, Katić.

Dodao je da je u međuvremenu promijenjen i statut bolnice u kojem stoji da ministar zdravlja može odobriti tu dodatnu registraciju. Iako je obavljeno niz razgovora na tu temu, odobrenje još nije stiglo, premda je bilo obećanja da će stići do studenoga ove godine. Zbog svega toga bolnica, uz skupu opremu koju ne smije koristiti, ima i dodatni trošak između 600.000 i 650.000 kuna na godinu za odvoz infektivnog otpada, koji plaća vanjskoj tvrtki, jednako kao što to rade i ostale zdravstvene i veterinarske ustanove s tog područja.

Opet pregovori o istome

U međuvremenu je ministra Rajka Ostojića zamijenio Siniša Varga, pa je za očekivati da će bolnica morati ponovo pregovarati o dozvoli. Vargin komentar nismo uspjeli dobiti, ali smo neslužbeno doznali da se i u Ministarstvu zdravlja čude zbog čega se te dozvole nisu izdavale, kao i zbog čega nabave odvoza otpada nisu uvrštene u objedinjenu nabavu, koju je uveo Ostojić s ciljem da smanji troškove poslovanja u bolnicama. Taj odgovor nismo uspjeli dobiti, ali se iz slučaja ovih bolnica jasno može vidjeti kako se pametnom politikom ravnatelja bolnica mogu znatno smanjiti troškovi poslovanja, a tamo gdje je to moguće – i zaraditi.

Gruba računica pokazuje da se za odvoz neprerađenog otpada iz ionako šupljih bolničkih proračuna na godinu potroši najmanje 60 milijuna kuna. Budući da odvoz takvog otpada nije uvršten u objedinjenu nabavu, vidljivo je također da se nije ni pokušala smanjiti cijena tog posla.

No, tu priča s tim otpadom nije gotova, što je nedavno pokazalo i slučajno otkriće građana u Derventi (BiH), koji su u dvorištu lokalne tvrtke koja se bavi proizvodnjom plastike otkrili da se među otpadom nalazi i opasni infektivni otpad iz zagrebačkih bolnica i drugih zdravstvenih ustanova. Šezdeset i sedam tona tog otpada je, prema nedavnom pisanju medija, dva mjeseca prvo kružilo po Hrvatskoj, onda po BiH, pa onda opet po Hrvatskoj, s tim da i dalje nije baš jasno gdje je taj opasni otpad završio.

Kada je to otkriveno, Državno odvjetništvo i Ministarstvo zaštite okoliša najavili su da će krenuti u ozbiljniju provjeru svih tvrtki koje se bave odvozom i zbrinjavanjem medicinskog otpada, jer, kako je rečeno, postoje ozbiljne indicije o kriminalnom postupanju nekih od njih.

Inače, indicije da se sporni otpad ne zbrinjava kako treba i da u cijelom tom poslu ima puno raznih propusta Ministarstvu zaštite okoliša poznate su već godinama. Na primjer, 2008. i 2009. inspekcije su obavile 644 nadzora i u čak njih 274 pronašle niz nepravilnosti – od toga da je u komunalnom otpadu bio i onaj opasni do nepropisnog prijevoza, skladištenja i uopće zbrinjavanja infektivnog otpada. To ih, međutim, nikad nije potaklo da dodatno istraže tko se sve i na koji način bavi tim poslom. Sve dok nije objavljeno da 67 tona opasnog otpada dva mjeseca kruži Hrvatskom.

 

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije