Miloš Đurđević za ovaj petak odabrao pjesme Stjepana Gulina

CVIJET

tvoj susret sa cvijetom

kaktusi metalni šiljci

listovi platine ploče

cvijet metal u peći

raketa u zraku odzvonjava

tali se u cvijetu

tale tale taliju

siv srebrn talij

 

avion-kukac metalnim žalcem

svrdla njegovo nebo

kukac se hrani i pušta bombe

na njegovo sivo srebrno nebo

(cvijet širok osmjeh

ljubav samo jedan cvijet)

dođe kukac i baci bombu

bomba žarki bombon

uništava ljubav cvijeta

sivim srebrnim šrapnelima

 

cvijet-merzer

pišti visoko u nebo

 

19. 12. 69.

po plavom snijegu pravo u smrt

po bistrom kristalu kucanju sata

smrt na minute na gram na poljubac

spiralna smrt vretenasto nebo

ljubeći život u potiljak u srž

ljubeći ga staklasto tik-tak

 

neka se zapali bijeli grad

 

GRAZ

vijugast grad limena rijeka: m a č

prizma ideja u rathaus-u granitni

grob uspinjača i tone urina p i v a

gracioznost graz-a mutne oči bazena

bad gleichenberg-a zure u maglenu

ploču neba dvije štajerke s m i j e h

naplaćuju kajzerice ljuti šumski med

graz – bad gleichenberg i dvije

štajerke 30. 2. 70.

 

PUTOVANJE

a stihovi se množe otoku prevrnutog trbuha

gromadama valova mnogo smo vidjeli od patnje

vertikalno ulazeći u ledeni svijet žileta

svijetlećih ikara: kometa od sapuna mnoge

smo vidjeli okrenute površini u blatnoj prašini

zinute ko zvijeri pijavice su pile a mi smo

gledali u naše oči šireć more dubinu plime

poluživ ili mrtav plesao sam od boli ne sjećajuć

se da sam se ikada sjećao mahao sam vremenom

ko prutom pločice praznine što me osipala

krikovi glazbe ostali su visoko gore poderanih

tonova slušali smo platinastu tišinu nijeme iskre

riba udisali morsku pljuvačku silazili smo

trzajuć se niz komade slova mora: abcd-k

opr-k usž-k silazili smo ne sjećajuć se da smo ikada

g o r e silazili u prazne stupove ništa

 

IZLOŽBA

na izložbi

"pisana riječ u hrvatskoj"

najdeblja je knjiga

o jednoj parnici.

 

OBNOVA

kažem vam predsjednik je nasmiješeni policajac prometni

znak što najeo se morskih jaja remorker je što šlepa

potopljeni brod a mi se plašimo svjetla čeznemo za

slobodom duše socijalizmom kao pokretom religije za mladež

je plaća za sve zlo zatucanih tradicija promičemo

antiintelektualistički orijentiranu duševnost sugestija

sugeratora sugeriranom ne sugerira da ubija započeo sam

aktivni svetački život raskomadao sam ga za početak priče

nisu boljele kad prestane vulgarnost počinje poezija i

kričim mrtvački psalam i ubijam ubijam dok oko mene

rastu rasni politički urlatori sve je torzo gospodo uzmite u

ruke uzde vlasti vi ste ruševina europa je ruševina ne dam

ostavku jer on je boljševik podignut ću tužbu zbog klevete

na internetu budući je muž predsjednice odbora za

zakonodavstvo zašao u pomorsko dobro dobro je vreća

tužio bana načelo šestorke tko što zgrabi zgrabio je glas

koncila napao predsjednika uvodi se radno mjesto stalni

sezonac i sm i pm su dva patuljka s glavama diva a pisci su

obrtnici riječi i slova jer u švercu cigaretama sudjeluju

policajci i carinici osnovat će udrugu udružene snage

iznajmljivači ugošćuju lažne prijatelje oni će na zapovijed

lajati kaže mi djevojka vruće linije mali princ je knjiga o

nevjeri i samoubojstvu pripadnice plemena numizmatičara

za sve su krivi celuliti politički pigmejci al nije me briga

glavno je da nema straha od obnove jugoslavije

 

TKO SAM

počinio sam suicid

i ostao živ prodao

antikvarijatu kućnu

knjižnicu za kuna 100

 

benn celan nova

europska kritika

jebo te poe pa la paz

u rano proljetno jutro

 

ma kakvo pomirenje

hrvata ko ostane ostane

pušim popušio sam

pustinju importanne

 

bez mjere ranjavam se

ko zvijer u kavezu

ustrijele me lažima

emaniram balončiće

koji ubrzo puknu

 

moraš biti igrač

član klanske ekipe

iskobeljati se iz mutne

kože u jasan interes

 

bit će veselo kad

vide da nisam ono

što jesam il gdje sam

 

il tko sam ja sam ne

 

Stjepan Gulin (1943 - 2014), završio je studij prava u Zagrebu i zatim ondje radio kao srednjoškolski nastavnik privrednog prava. Objavio je desetak knjiga poezije, kao i knjigu proze "Paz’te sad, paz’te sad: proze bez poze" (2011), a to su ustvari prozne varijacije odnosno, u postojećoj tiskanoj verziji, razrada njegove knjige pjesama "Nitko ne griješi ako šuti" (2003). Autor je tekstova koje izvode šibenske klape "Šibenik" i "Maslina" i dobitnik Goranovog vijenca za cjelokupni doprinos hrvatskoj poeziji 2012. godine.

Po općem sudu kritike, Stjepan Gulin danas slovi za jednog od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika. A ovaj se sud najviše temelji na njegovoj prvoj knjizi pjesama "Kovine" (1978, 2005), za koju je autor više od deset godina tražio izdavača da bi ga naposljetku pronašao u ediciji "Razlog" negdašnje Sveučilišne naklade Liber, u kojoj taj rukopis pronalazi svoje, takoreći prirodno mjesto. Međutim, vremenski razmak od pisanja do objavljivanja ove knjige pjesama nekako se poklopio s određenim promjenama u poetičkom interesu, kad je dotadašnji filozofični diskurs "razlogaša" zasjenila nova generacija koja se 1970-ih okrenula prema jezičnoj igri i svojevrsnoj lirskoj dekonstrukciji. Vjerojatno su i zbog toga "Kovine" praktički bile prešućene od kritike, a to je naprosto značilo da je Gulin kao pjesnik vrlo dugo ostao na margini književnog života, premda je ova knjiga zadobila određeni kultni status i prije nego što je njegova poezija uvažena, valorizirana i uvrštena u kanon hrvatske moderne poezije.

Začudnost koja je kao poetički postupak stopljena i istoznačna s buntom i provokativnošću, primarno u izričaju, a u kasnijim radovima i po temama i sadržaju njegovih pjesama, kod Gulina je redovito početni poticaj i razlog za ispisivanje stihova. U konstrukciji pjesme, na razini izričaja Gulin koristi snažne opreke kako bi doživljajnu osnovu pjesme preusmjerio prema osporavanju i kad je riječ o stilskoj i metaforičkoj razini njegove poezije, pogonjen snažnom željom i potrebom za preokretanjem ili barem razmicanjem usvojenih vrijednosti u poeziji. Određeni koncept kao ideja koja je zbog svoje jasnoće nadređena emociji i uživljavanju u poeziju, zadaje osnovni oblik i intonaciju cjelini pjesme, kod njega vrlo uspješno funkcionira na tragu neoavangardne poezije Josipa Severa, autora nevelikog, ali iznimno utjecajnog pjesničkog opusa. Čini se da je Gulin po svom visoko kultiviranom sluhu za ritam u stihu i jasnoći slika, po žestini i beskompromisnim stihovima, u "Kovinama" na najbolji način pokazao produktivni potencijal Severove poezije.

U kasnijim knjigama poezije njegov je interes vrlo raznolik, od korištenja zavičajne šibenske čakavice, preko duhovne tj. pobožne, te intimističke, erotske i lokalne tematike, do otvoreno provokativnih pjesama, u kojima služeći se montažnim postupkom jetko komentira svakodnevna politička događanja, kao i mjesto pjesnika u današnjem društvu. U vezi ovog drugog, Gulin je u jednom intervjuu rekao: "Da književnost danas ima onu ulogu koju je imala prije, recimo u socijalizmu, onda bi već zbirka 'Nitko ne griješi ako šuti'… bila zabranjivana i kritizirana i ja sasvim sigurno ne bih bio anonimus. Danas vlastodršci kažu: Samo vi pišite, samo vi pričajte, što općenitije to bolje. I ništa se ne događa dok su riječi samo riječi. Prije su vremena bila loša ali poticajna, a sada su dobra ali ne valjaju i potpuno su nepoticajna."

Ovdje donosimo izbor pjesama iz knjige "Smokve od soli: izabrane pjesme" (2009).  (Miloš Đurđević)