Ne da(vi)mo Beograd: „Borimo se za pravo da budemo nezadovoljni“

Nepromišljeno upravljanje javnim gradskim površinama razlog je sve češćeg otpora prema političarima koji sebe doživljavaju kao prosvijetljene urbaniste. U Zagrebu već uobičajena pojava - sve je više građana koji javni prostor brane protestirajući protiv gradonačelnika Milana Bandića, odnosno njegovih stihijskih eskapada u svijet prostornog uređenja. Gradnja crkve u jedinom parku na Savici, razbacivanje fontanama, nadstrešnice na Cvjetnom trgu…  Primjera koliko hoćeš.

Ne nedostaje ih ni u susjednoj Srbiji. Radovi u sklopu „Beograda na vodi“, megalomanskog projekta stambenog i poslovnog kompleksa uz Savu, počeli su još prije godinu dana. Grade se temelji, kuju prostorni planovi i betoniraju etaže na prvim zgradama, sve po ugovoru kojeg su 2015. godine potpisali srpska vlada, arapski investitor Muhamed Alabar iz tvrtke “Eagle Hils” te direktor srpsko-arapske tvrtke  “Beograd na vodi” Aleksandar Trifunović. Projekt vrijedan 3,5 milijardi eura, garantira vlada Srbije, otvorit će nova radna mjesta, pokrenuti usnulo gospodarstvo i od Srbije napraviti zemlju blagostanja.

A svi oni koji se ne slažu s tim, isto tako tvrdi vlada, ne mogu biti ništa drugo doli izdajice i strani plaćenici. Evo kako to izgleda: predstavnike inicijative „Ne da(vi)mo Beograd“, koja je oko sebe okupila širok front protivnika projekta, tamošnje je Ministarstvo unutrašnjih poslova nedavno svrstalo u kategoriju državnih neprijatelja. Nakon što su, pozivajući se na zakon o zaštiti podataka ličnosti, tražili informacije o prisluškivanju njihovih telefona, ministar Nebojša Stefanović odbio je zahtjev jer su upravo ti podaci proglašeni državnom tajnom.

Andrija Stojanović, jedan od predstavnika inicijative, kaže da to jasno govori u kakvom društvu žive građani Srbije.

„Podaci nam nisu dostupni jer se ministarstvo poziva na zakon o tajnosti podataka. Proglašeni su strogo povjerljivima, što po zakonu znači da bi njihovo odavanje moglo naštetiti teritorijalnom integritetu Srbije, ustavnom poretku te nacionalnoj i javnoj sigurnosti. Istovremeno imate slučaj da mi već sedam mjeseci tražimo da odvjetništvo istraži rušenje u Savamali, gdje leži potencijalnih sedam kaznenih djela. Međutim, ništa se ne događa i nitko iz policije ne reagira, ali se zato bave nama“ priča Stojanović.

Javnost u Srbiji još ne zna tko je naredio rušenje Hercegovačke ulice koja se nalazi na području gdje bi trebale niknuti zgrade „Beograda na vodi“. Još manje se zna zašto policija nije reagirala na pozive uznemirenih građana kada je banda pod fantomkama usred noći 25. travnja rušila kuće i pritom maltretirala svjedoke. Iako je pravobranitelj građana Saša Janković preslušavajući snimke iz policije utvrdio da usprkos pozivima građana ona namjerno nije izašla na teren, nitko iz MUP-a još nije preuzeo odgovornost. Slučajno ili ne, taj dio Savamale ujedno je i područje za koje u ugovoru stoji da se treba raščistiti do lipnja 2016. godine.

Upravo je rušenje Hercegovačke ulice bilo okidač za zadnja tri velika prosvjeda koje je organizirala inicijativa „Ne da(vi)mo Beograd“. Nezadovoljstvo projektom iskazuju još otkad je najavljen - prvo se pobunila struka koja je postojeću gradsku infrastrukturu proglasila nedovoljno razvijenom za novi balkanski Abu Dhabi, a potom su predstavnici inicijative putem društvenih mreža krenuli objavljivati sve one detalje projekta o kojima se nije pisalo u većini medija.

„Fokus nam je bio na tome da problem prenesemo u politički prostor i da cijelo vrijeme budemo medijator između struke i šire javnosti. Morali smo građanima dešifrirati što se točno tu događa. Cijela kampanja krenula je dosta agresivno, 'Beograd na vodi' slavio se i u Nišu a o svemu se znalo vrlo malo, uglavnom ono što su nam predstavljali kroz reklame. Željeli smo ukazati na to da projekt, koji se kroz demonstraciju sile predstavlja kao izlazak iz tranzicije, zapravo ide na dobrobit samo političkoj i financijskoj eliti“ kaže Stojanović.

Ubrzo nakon što je objavljen ugovor s arapskim investitorom postalo je jasno o priča  3,5 milijardi eura vrijednoj arapskoj investiciji ne drži vodu. Naime, u ugovoru stoji da se on obvezao osigurati samo 300 milijuna eura, od kojih je 150 milijuna eura u obliku kredita. Ostali dio planira se prikupiti zaradom od projekta, odnosno, prodajom prvih izgrađenih stambenih i poslovnih prostora. Isto tako, piše Insajder, moguće je da tvrtka „Beograd na vodi“ dobije pravo upravljanja nad nekoliko vrijednih državnih zgrada bez ikakve naknade.

Dio je to, priča Stojanović, kampanje koja se provodi od devedesetih pa sve do danas, a koja za cilj ima ocrniti i uništiti sve ono što je sagrađeno u bivšem sistemu, od javnih dobara pa sve do procedura i zakona. Savamala, kao stari radnički kvart koji se posljednjih godina transformirao u okupljalište alternativaca i koji vrvi umjetničkim inicijativama, dio je kulturnog nasljeđa koje polako nestaje zbog projekta za kojeg se teško može reći da ide u korist građana.

Da budući poslovni i stambeni prostori te shopping centri ne predstavljaju javni interes smatra i 15.000 Beograđana, koliko ih se znalo okupiti na prosvjedima.

„Nisu to impozantne brojke, međutim, nijedna opcija u Srbiji ne može okupiti toliki broj ljudi na ulici.  Ni uz svoju sistemsku organizaciju, kako to neki čine dovoženjem autobusa punih ljudi, ni dolaženjem  članova stranke po dužnosti. Ne krijemo se od nikoga i sve što radimo je otvoreno javnosti, sve kazne za prekršaje učinjene tijekom protesta uredno plaćamo i smatramo da su oni koji osjećaju odgovornost prema Beogradu dužni napraviti korak izvan legaliteta. Mi to radimo kako bi pokazali svoje nezadovoljstvo. S druge strane, taj projekt može biti i sasvim legalan, međutim, mi imamo svoje pravo da se ne slažemo s njim. I to je ono zašto se mi u biti danas borimo – na pravo da budemo nezadovoljni“

Ipak, pravo na nezadovoljstvo i postavljanje pitanja danas je u Srbiji luksuz, čak i ako si novinar kojem je to posao. Tako je nedavno Nebojša Stefanović dobio privatnu tužbu protiv novinarke NIN-a Sandre Petrušić zbog teksta u kojem navodi da on, kao resorni ministar, snosi odgovornost za nezakonito rušenje u Savamali koje je policija jednostavno ignorirala. Viši sud u Beogradu presudio je da NIN, zbog povrede ugleda i časti, mora platiti odštetu u visini od 300.000 dinara (oko2,5 tisuće eura). Tijekom suđenja ministar unutarnjih poslova imao je podršku i od beogradskog gradonačelnika Siniše Maloga koji se pojavio ispred zgrade suda za vrijeme trajanja prvog ročišta. A pojavili su se i pristalice Srpske napredne stranke te oni koji su nezadovoljni trenutnom vlašću i njezinim megaprojektom, a koje se pak uporno nastoji prikazati kao strane plaćenike.

Zbog takvih i sličnih etiketa inicijativa „Ne da(vi)mo Beograd“ nedavno je podnijela tužbu protiv „Informera“, prorežimskih dnevnih novina u kojima ih se predstavlja kao prijetnju, te premijeru  Vučiću poslala popis donacija koje su im uplatili građani. Prikupljenih 8.000 eura uglavnom se troši na prekršajne prijave, kojih je trenutno sedam plus jedna kaznena, te na materijale potrebne za organizaciju prosvjeda.  Podršku im daju i ljudi iz drugih gradova.

Stojanović kaže da se inicijativa trenutno nalazi u prijelaznom periodu, odnosno, da tek treba postati platforma koja će oko sebe okupiti veliki broj ljudi te ponuditi drugačija rješenja. Nezadovoljnih, dakako, ne nedostaje, što govori i potpora koju dobivaju ne samo zbog aktivizma u slučaju „Beograda na vodi“,  već i zbog reagiranja na ostale društvene nepravde.

„Često su nas pitali zašto nismo 'Ne da(vi)mo Srbiju'. Mislim da se taj front treba širiti na drugi način. Ovakvu vrstu požara imate svugdje po Srbiji. Postoji dosta različitih slojeva problema koji se mogu problematizirati na različitim mjestima i na različite načine. Ono što je tu bitno jest da svi plivamo na istom valu nezadovoljstva, ne samo u Beogradu nego u čitavoj Srbiji. Imate ljude koji se osjećaju ostavljeno i ne misle da postoji neka struktura koja može u njihovo ime nešto artikulirati. Tu se mi trebamo organizirati te ponuditi alternativu, drugačija rješenja te jasno reći 'ovo se događalo ovako, ali može da se radi na puno bolji način'“, zaključuje Stojanović.

ne-davimo-beograd-borimo-se-za-pravo-da-budemo-nezadovoljni-5004-5950.jpg

„O svemu se znalo vrlo malo, ono što su nam predstavljali kroz reklame. Željeli smo ukazati na to da projekt, koji se kroz demonstraciju sile predstavlja kao izlazak iz tranzicije, zapravo ide na dobrobit samo političkoj i financijskoj eliti“, kaže Andrija Stojanović iz inicijative Ne da(vi)mo Beograd
„O svemu se znalo vrlo malo, ono što su nam predstavljali kroz reklame. Željeli smo ukazati na to da projekt, koji se kroz demonstraciju sile predstavlja kao izlazak iz tranzicije, zapravo ide na dobrobit samo političkoj i financijskoj eliti“, kaže Andrija Stojanović iz inicijative Ne da(vi)mo Beograd
Foto: 
Facebook