Prema Norveškom vijeću za izbjeglice, u svijetu je već zabilježeno tri puta više osoba koje migriraju zbog klimatskih razloga i utjecaja klimatskih promjena, nego izbjeglica zbog oružanih sukoba. Program UN-a za okoliš predviđa da će 2060. godine biti oko 60 milijuna klimatskih izbjeglica Foto: Youtube.com
Povodom sve kompleksnijeg svjetskog problema s izbjeglicama trebamo se podsjetiti problematike klimatskih promjena i njezinih posljedica. Počinjemo serijal tekstova u kojima ćemo ukazati na nedovoljno razumijevanje problema okoliša, održivosti i očuvanja resursa.
Korijeni tenzija koje su dovele do nemilosrdnog građanskog rata[1] u Siriji i do destabilizacije sjevera Nigerije dijelom se nalaze u učincima klimatskih promjena na početku stoljeća. Povijesna elementarna nepogoda (suša) koja je pogodila Siriju (službeni naziv Sirijska Arapska Republika) i cijelu regiju između ljeta 2006. i 2011. godine, što potvrđuje i studija američkog časopisa Proceedings of the National Academy of Sience[2], otjerala je u migraciju i direktno dovela do siromaštva više od milijun i pol građana Sirije i susjednih zemalja. Suša je uzela egzistenciju brojnim ratarima (smatra se da ih je oko 80% ugroženo) i pretvorila ih u siromahe.[3] Tlo se pretvorilo u pustinju (problem navodnjavanja predstavlja veliki problem u mnogim ratarskim dijelovima Sirije). Stočari su također imali posljedice, za oko milijun grla nije dobilo poticaje. Sustav poticaja koji nikada nije ni funkcionirao je doživio totalnu propast.
Oko milijun i pol ljudi iz ruralnog pojasa došli su u gradove, gdje je već bilo par stotina tisuća izbjeglica iz Iraka (što izvan grada, što u samim gradovima socijalno izolirani i bez posla)[4] i nastali su problemi s kojima se prije svega lokalna vlast (koja je oduvijek imala problem s korupcijom (podsjetimo se 80-tih godina), a potom i nacionalna nije znala nositi. Uz pomoć sa strane, oporba je počela rat.
Drugim riječima, klimatske promjene dodatno su pogoršale ionako već uzavrlu situaciju u Siriji koja se ni prije nije znala nositi sa demokracijom. Došlo je sukoba, time i masovnog raseljavanja izbjeglica koje po međunarodnim standardima ne zovemo klimatskim izbjeglicama, iako je u i tome dio velikog problema.[5] Sirija kao i uostalom mnoge zemlje tog dijela svijeta (a i uopće cijelog svijeta) slabo se ili nikako ne znaju boriti s problematikom klimatskih promjena.
Tiha i polagana smrt
Imamo također još jedan primjer migriranja stanovništva uslijed klimatskih promjena u Federativnoj Republici Nigeriji i oko jezera Čad. U Nigeriji je u posljednjih 40-ak godina nestalo skoro 80% obradive površine. Jezero Čad[6] utječe na gospodarstvo ne samo tog kraja, nego i cijele regije. Smanjenje poljoprivredne produktivnosti i nestašica vode, kao i stalni problemi s navodnjavanjem, prisiljavaju zemljoradnike da migriraju prema jugoistoku i jugu, čime se naglo počeo remetiti odnos zemljoradnika koji uzgajaju povrće i žitarice te stočara koji koriste vodu za ispašu svojih grla. Zbog korištenja istih resursa, kojih je uvijek bilo u nategnutim količinama, oni postaju velika konkurencija.[7] Te trzavice se zatim dalje prenose na tržište hrane i podizanje cijena i žitarica i mesa. S druge strane, sjever Nigerije koji ne obiluje naftnim rezervama kao što je to na jugu te zemlje[8], postaje sve siromašniji, dolazi do velikih prijepora ogorčenosti i sukoba kod stanovništva koji zbog nedovoljne ishranjenosti bježe ili na jug ili izvan zemlje.
Ni u kojem slučaju ne treba misliti da su klimatski poremećaji jedini uzrok katastrofa. Dakako, postoje politički, demografski i vjerski, ali klimatski postaju sve veća prijetnja i oni prerastaju sve ostale. Najveći problem je u tome što se oni ignoriraju ili podcjenjuju. Drugim riječima, klimatske promjene su multiplikator prijetnji, izraz prema službenom izrazu/nazivu američkog Ministarstva obrane.
Američki biolog Jared Diamond smatra da su klimatske promjene temeljno civilizacijsko pitanje i da je to tiha i polagana smrt civilizacije[9]. On smatra da zbog tehnologije i prevelikog čovjekovog utjecaja i zadiranja u prirodu i okoliš, resursi ubrzano troše, a da mi nismo ni svjesni u kojim količinama.
Drugim riječima, klimatske promjene su multiplikator prijetnji i jedan od glavnih uzroka današnjeg problema izbjeglica u svijetu.
Dva stupnja više su katastrofa
Prema Norveškom vijeću za izbjeglice, u svijetu je već zabilježeno tri puta više osoba koje migriraju zbog klimatskih razloga i utjecaja klimatskih promjena, nego izbjeglica zbog oružanih sukoba. Program Ujedinjenih naroda za okoliš predviđa da će 2060. godine biti oko 60 milijuna klimatskih izbjeglica i izbjeglica koje imaju veze s elementarnim nepogodama uzrokovana ljudskim djelovanjima.
Problem je u svijetu još nedovoljno prepoznat i mnoge politike (čitaj, vlade svjetskih zemalja) ne žele priznati zbog svojih gospodarskih subjekata, što u vlastitim zemljama, što izvan granica domicilnih država. Većina svjetskog stanovništva živi u obalnim područjima i neke otočne države bi mogle nestati sa zemljopisnih karti u sljedećih par desetljeća do 2050. ako zatopljenje premaši 2 stupnja Celzijusa.
Dovoljno da se stekne predodžba o razmjeru problema. Poplave su u Indiji i Bandgladešu već uzrokovale preseljenje više desetaka tisuća ljudi. Postavlja se pitanje što će se dogoditi u delti Nila, gdje je koncentrirano 80% stanovništva Egipta, ako se razina mora digne za jedan metar. Kako će reagirati stanovnici suočeni sa klimatskim promjenama koje se pretvaraju u klimatske katastrofe?[10]
Na globalnoj razini postavlja se osnovno pitanje, hoće li ugrožene zemlje, uglavnom su to zemlje u razvoju (iako znamo da je većina njih u velikim socijalnim i društvenim problemima ili koje su u ratnim sukobima poput Sirije) koje će ostati “same u svojim dvorištima” i pokušati riješiti globalne probleme kako znaju i umiju. Postoje predviđanja da će stanovnici tih zemalja i regija pobjeći prema bogatijim i uređenijim državama i sustavima. S tim scenarijom doći će i do destabilizacije u tim državama i zemljama, što mnogi još nisu shvatili.
S druge strane, očekuje se da će izbjeglice viši ići prema jugu, jer je taj smjer puno lakši i prirodniji, nego kretati se prema sjevernoj Europi. Naime, stanovniku Sahela lakše se nastaniti u zapadnoj Africi ili Magrebu, nego doći u Europu. Stoga se s pravom postavlja pitanje koliko je kapacitet zemalja u razvoju za njihov prihvat. One trebaju snažnu logističko infrastrukturnu pripremu, da ne bi lokalno stanovništvo i budžet imali dodatnih problema.
Učimo djecu
Poznati pulski psiholog Dževdet Hadžiselimović godina se zanima za klimatske promjene, točnije za psihologiju klimatskih promjena, njihov utjecaj na mentalno zdravlje ljudi, globalna društvena kretanja i uvjete života na Zemlji. Izdao je i knjigu pod naslovom: “Klima se mijenja, a mi…,” koju je 2015. objavilo Društvo psihologa Istre, upozoravajući na potrebu klimatskog opismenjavanja i educiranja građana, počevši od uvođenja ove teme u osnovne i srednje škole. Ankete koje je Hadžiselimović proveo među školarcima pokazale su da su djeca i mladi željni tih znanja, ali toga u školskim programima i udžbenicima, jednostavno nema. Djeca nemaju osnovne izvore informacija o tim problemima. Profesor Hadžiselimović navodi da je i poricanje istine jedna od bolnih točki u razumijevanju klimatskih problema. Naime, i ova je zima iznimno blaga. Kojom brzinom ide zatopljenje, slijedi li nam ledeni val i o kojim to vremenskim kategorijama razgovaramo? Još se u narodu čuju skeptici koji tvrde da se klima oduvijek mijenjala, ali nije bilo globalnih TV-kuća koje prenose slike poplava i uragana iz najzabačenijih dijelova Zemlje.
Tipično je za klimatske promjene češća pojava blagih zima. To ne znači da se jaka zima pa i snježne oluje neće pojaviti: klimatske promjene znače prije svega ekstremne meteorološke prilike. Početkom 2012. bila je takva zima, a snijeg i led okovali su i naš Split. Nevješti takvim uvjetima Splićani su imali nekoliko stotina prijeloma. Tom prilikom likovali su klimatski skeptici dokazujući da ne postoji globalno zatopljenje i da ulazimo u malo ledeno doba. Oni ledena doba vrlo često potežu kao dokaz da se ne treba truditi oko očuvanja povoljne klime. Da su koliko-toliko klimatski pismeni, znali bi što se zbiva. Skeptici imaju cijeli niz racionalizacija, pa i to spada u područje proučavanja psihologije i sociologije. Kad na sjeveru Norveške snijeg padne tek krajem siječnja, što se dogodilo 2001., prilika je za znanstveno istraživanje o poricanju klimatskih promjena, a priliku je iskoristila Kari M. Norgaard, američka sociologinja norveškog porijekla. Navodim samo jedan od zaključaka tog istraživanja: malo tko želi da su podaci o klimatskim promjenama istiniti, u svakome je začetak skepticizma, iako su Norvežani obrazovana nacija. Posljednji izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama pri UN-u, na kojem je radilo stotine vrsnih znanstvenika iz cijelog svijeta i koji obuhvaća par tisuća stranica, ne ostavlja nikakve sumnje da se klimatske promjene događaju te da ih uzrokuje čovjek emisijama stakleničkih plinova u atmosferu.
Nadalje, Elon Musk, poznati inovator,[11] ponovio je to neizravno nedavno i u Berlinu, kazavši među ostalim i sljedeće: “Puno stvari je danas u svijetu važno i zaslužuje pozornost, ali mislim da je puno važnije zapitati se što je to važno promišljati na duže staze, koje su to akcije koje moramo poduzeti da bi spriječili užasne scenarije koji se predviđaju u budućnosti. Zato trebamo poduzeti nešto, odmah, danas. Trebamo shvatiti da smo atmosferu i oceane promijenili u tolikoj mjeri da se to više ne može vratiti”, kaže Elon Musk, prenosi Tech Insider
Za kraj možemo samo naglasiti, da svijet u cijelosti još uvijek ne prepoznaje problematiku klimatskih promjena i da su one stvarni multiplikator problema koji dovodi do sve većeg rasta izbjeglica. Autor zato predlaže pod hitno u svjetsko međunarodno pravo uvesti novi status “klimatske izbjeglice”.
[1] Vidi Canfin Pascal
[2] Klima; 30 pitanja za razumijevanje
[3] Vidi UNDP-ovu definiciju siromaštva.
[4] Izvan gradova izbjeglice iz Iraka su držani u kampovima, u kojima nije bilo osnovnih životnih uvjeta kao što je pitka voda i električna energija.
[5] U mnogim dokumentima i studijama UNDP i UNESCO-a, kao i u samoj knjizi: “Klima .... st ... iznosi se da je upravo to najveći problem jer politika ne želi prepoznati problematiku s kojom se te države i regije susreću.
Vidi; Grozdanić, I.: Afrika u problemima na početku 21 stoljeća, geopolitika energetike
[6] Čad je plitko slatkovodno jezero u središnjoj Africi, smješteno na rubu pustinje Sahare, okruženo državama Čad, Kamerun, Niger i Nigerija. Jezero je strateški gospodarski važno kao izvor pitke vode za oko 20 milijuna ljudi koji žive na njegovim obalama. Iz jezera se navodnjava prije svega područje država Čad i Nigerije.
[7] Vidi; http://www.theguardian.com/uk 10.4.2016.
[8] Federalna Republika Nigerija je država u Zapadnoj Africi. Sastoji se od 36 federalnih država i glavnog grada Abuje. Nalazi se na zapadu Afrike. Graniči s Nigerom, Kamerunom, Čadom, Beninom. Pozicionirana je na Gvinejskom zaljevu. Ime je dobila po rijeci Niger. Zemlju čine dvije velike vjerske grupe koje se često sukobljavaju: muslimani na sjeveru i kršćani na jjugu. Zemlja je s daleko najviše stanovnika u Africi, dvostruko više od Egipta. Smatra se najperspektivnijom ekonomijom Afrike, a svoj brzi rast može zahvaliti eksploataciji nafte i svojim rudnim bogatstvima.
[9] Jarem Diamond autor knjige Slom.
[10] Klima- 30 pitanja za razumijevanje (Konferencija u Parizu)
[11] Elon Musk je inovator poslovnih modela i osnivač više desetaka tvrtki među kojima i Paypala.