Skoči na glavni sadržaj

Nevladine organizacije protiv preseljenja tražitelja azila u Spačvu

nevladine-organizacije-protiv-preseljenja-trazitelja-azila-u-spacvu-6125-7794.jpg

Segregacija i integracija oprečni su procesi, a dužnost države je omogućiti jednake prilike svima, uključujući tražitelje azila i njihove obitelji, upozoravaju udruge
Foto: JRS

Šest nevladinih organizacija za pomoć izbjeglicama uputilo je apel hrvatskim vlastima protiv premještanja tražitelja azila iz zagrebačkog Prihvatilišta Porin u Spačvu.

U otvorenom pismu udruge podržavaju renoviranje Porina, ali smatraju neprihvatljivim da se tražitelje azila premješta na lokaciju koja je kilometrima udaljena od osnovnih institucija nužnih za njihovu integraciju.

Traže da se izbjeglice premjeste na drugu lokaciju u Zagrebu ili u nekoj drugoj urbanoj sredini, a ne da ih se izmjesti na izlirano mjesto kao što je privatni hotel u Spačvi.

Riječ je, upozoravaju, o segregaciji, a ne o integraciji.

Apel upućen Vladi i Ministarstvu unutarnjih poslova potpisuju Are You Syrious? (AYS), Centar za mirovne studije (CMS), Croatian Baptist Aid (CBA), Dear refugees: Welcome to Croatia (Inicijativa Dobrodošli), Rehabilitacijski centar za stres i traumu Zagreb (RCT Zagreb) i Liječnici svijeta / MdM-Belgique (MDM).

Pismo nevladinih organizacija donosimo u cijelosti:

Poštovani,

obraćamo vam se kao predstavnici udruga civilnog društva koje su angažirane u pružanju podrške tražiteljima azila u prihvatilištima Porin i Kutina. Ovim putem želimo izraziti svoju zabrinutost informacijama o selidbi tražitelja iz Porina na moguću novu lokaciju u Spačvi, a o kojima možemo čitati u medijima te koje su nam najavljene na koordinacijskim sastancima u Prihvatilištu.

Iako svesrdno podržavamo prijeko potrebnu obnovu Porina, kao i smanjenje broja osoba koje su smještene u jednom prihvatilištu, smatramo da alternativna smještajna lokacija za tražitelje azila ne smije biti udaljena od sadržaja nužnih za njihovu integraciju, kakvi postoje samo u urbanim sredinama. Blizina bolnice, vrtića, škole, porezne uprave, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te drugih ključnih institucija, kao i sportskih, kulturnih i vjerskih ustanova, tražiteljima azila omogućavaju postajanje produktivnim i ravnopravnim članovima hrvatskog društva.

Izoliranje na udaljenu lokaciju poput Spačve onemogućilo bi proces njihove integracije, što bi se u konačnici moglo negativno odraziti ne samo na tražitelje azila i njihove obitelji, nego i na hrvatsko društvo u cijelosti.

Argumentaciju da je moguća nova lokacija u Spačvi pogodna zbog blizine granice i autoceste ne možemo prihvatiti, jer tražitelji azila nisu i ne smiju biti tretirani kao putnici i prolaznici, nego kao naši novi sugrađani, po pravima jednaki domicilnom stanovništvu. Teza da se radi o privremenom rješenju također je dvojbena, jer mjeseci i godine izgubljeni u procesu traženja azila bili bi iznimno teško nadoknadivi ako bi ih tražitelji proveli izolirani od ostatka društva, umjesto u programima učenja hrvatskog jezika, školovanja i osposobljavanja za rad, kakvi se s njima provode u Zagrebu i Kutini. Te programe velikim djelom provode i udruge civilnog društva, a selidbom tražitelja na izoliranu lokaciju poput Spačve, takvi bi im programi vrlo vjerojatno postali nedostupni. Uzimajući u obzir činjenicu da će dio tražitelja međunarodne zaštite sasvim sigurno ostati u našoj zemlji, onemogućavanje njihove socijalne integracije iznimno je kontraproduktivno.

U slučaju premještaja Prihvatilišta u Spačvu, nije jasno kako bi država osigurala djeci, kao osobito ranjivoj i zaštićenoj skupini, nastavak obrazovanja kroz vrtić, osnovne i srednje škole, što je proces kojega su ova djeca u Hrvatskoj već započela, odnosno pravo koje im je zajamčeno i Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Potrebno je uzeti u obzir i to da je veći dio ove djece i odraslih, otkada su stupili na tlo Europe, bio prisiljen već nekoliko puta mijenjati svoje boravište te da se ovime potencijalno stvara dodatna trauma za ove ljude, čime se dodatno otežava (i socijalno, i financijski) proces socijalne integracije.

Osim humanog i humanitarnog, molimo da u svojoj odluci o premještanju tražitelja azila iz Porina na drugu lokaciju uzmete u obzir i ekonomski faktor, jer bi pružanje hitne medicinske skrbi, transport tražitelja azila na sudska ročišta i drugi procesi koji predstavljaju logistički izazov i u samom Zagrebu, u slučaju selidbe u Spačvu bili još teže provedivi te time dodatno opteretili hrvatski proračun.

U istom kontekstu nerazumljivo nam je i moguće ulaganje u dugoročno neisplativu kupnju privatnog hotela u Spačvi, s obzirom na brojne nekretnine koje se već nalaze u vlasništvu RH, a u kojima bi tražitelji mogli biti privremeno ili trajno smješteni.

Zbog toga apeliramo na Vladu RH i Ministarstvo unutarnjih poslova da se tražitelje azila tijekom obnove Porina zadrži na drugoj lokaciji u Zagrebu, u kojem je proces njihove integracije već uspješno započeo, ili u drugoj urbanoj sredini.

Segregacija i integracija oprečni su procesi, a dužnost države je omogućiti jednake prilike svima, uključujući tražitelje azila i njihove obitelji.

Are You Syrious? (AYS)

Centar za mirovne studije (CMS)

Croatian Baptist Aid (CBA)

Dear refugees: Welcome to Croatia (Inicijativa Dobrodošli)

Rehabilitacijski centar za stres i traumu Zagreb (RCT Zagreb)

Liječnici svijeta / MdM-Belgique (MDM)