Skoči na glavni sadržaj

"Ni milimetra slobode ne damo, na vlasti je ekipa sa suzavcem!"

ni-milimetra-slobode-ne-damo-na-vlasti-je-ekipa-sa-suzavcem-4548-5372.jpg ni-milimetra-slobode-ne-damo-na-vlasti-je-ekipa-sa-suzavcem-4548-5373.jpg ni-milimetra-slobode-ne-damo-na-vlasti-je-ekipa-sa-suzavcem-4548-5374.jpg

Došlo je vrijeme borbe za očuvanje stečenih prava, i to ne samo LGBTIQ osoba, nego i ženskih ljudskih prava, slobode medija, javnog školstva, slobode udruživanja, prava za izbjeglice, za radnike, a protiv kapitala
Foto: HINA/Lana Slivar Dominić

Gradimo zajedno društvo u kakvom želimo živjeti! Još nije kasno! Još Hrvatska ni' propala – dok je različitosti, dok je tjelesne autonomije, dok je sekularnosti, dok je antifašizma, dok je slobode! Prajd je za sve nas dok nam živo srce bije!, poručili su sudionici povorke
Foto: HINA/Lana Slivar Dominić

"Još Hrvatska ni' propala!", moto ovogodišnjeg Zagreb Pridea, posuđen od Ljudevita Gaja, zapravo oslikava inat svim desnim, konzervativnim i klerikalnim tendencijama koje su s novom "domoljubnom" vlašću postali naša svakodnevica
Foto: Hina/ Tomislav Pavlek

"Vrti u 'osmicu'! Vrti u 'osmicu'! Tako najbolje vijori", djevojka s naušnicom u obrvi savjetovala je prijateljicu kao držati zastavu duginih boja. Brzo su se sinkronizirale. "Osmica" je upalila! Slavljenička, 15. Povorka ponosa prkosno i veselo prošetala je u subotu središtem Zagreba. Zviždaljke, baloni, šareni kišobrani, dugine boje na zastavama, majicama i maramama, tisuće šarenih i nasmiješenih ljudi slavilo je slobodu, ljubav i različitost, ali i upozoravalo – nikad više povratak u tišinu!, donosi u reportaži Crol.

"Još Hrvatska ni' propala!", moto ovogodišnjeg Zagreb Pridea, posuđen od Ljudevita Gaja, zapravo oslikava inat svim desnim, konzervativnim i klerikalnim tendencijama koje su s novom "domoljubnom" vlašću postali naša svakodnevica.

Snažne poruke protiv crkvenih aršina

Ove je godine, čini se više nego ikad dosad, Zagreb Pride iskoračio iz šarenog urbanog folklora i uputio snažne političke poruke svim ilčićima, markićkama, hasanbegovićima, šustarima... koji se proteklih mjeseci svojski trude skrojiti nam živote po aršinima Kaptola i Markova trga.

Već uobičajeno, na Zagreb Prideu bilo je i političara, ali oni su – kao i dosad – bili samo sudionici šetnje, a nikako glavni akteri. Viđeni su tako mnogi SDP-ovci i HNS-ovci, bivša predsjednica ORAH-a Mirela Holy, bilo je aktivista Radničke fronte i stranke "Za grad"... Bilo je i glumaca, poput neizbježnog Vilija Matule. Do Ribnjaka je došla i nesuđena ustavna sutkinja Sanja Barić, a ispred Mimare bila je i Severina. U povorci je bio i vođa prve Povorke ponosa Dorino Manzin.

Prema riječima Marka Jurčića iz Zagreb Pridea, na Povorku ponosa organizirano su došli i LGBT aktivisti iz Rijeke, Srbije, Banje Luke i Mađarske.

Proglas Povorke ponosa ispred Muzeja Mimara, koji su uoči početka povorke pročitali Petra Tomašić i Antonio Dominik, jasno je poručio da je došlo vrijeme borbe za očuvanje stečenih prava, i to ne samo LGBTIQ osoba, nego i ženskih ljudskih prava, slobode medija, javnog školstva, slobode udruživanja, prava za izbjeglice, za radnike, a protiv kapitala...

"Ni milimetra svoje slobode ne damo! Gradimo zajedno društvo u kakvom želimo živjeti! Još nije kasno! Još Hrvatska ni' propala – dok je različitosti, dok je tjelesne autonomije, dok je sekularnosti, dok je antifašizma, dok je slobode! Prajd je za sve nas dok nam živo srce bije!", poručili su s Rooseveltovog trga.

Prije 15 godina, na prvu su Povorku ponosa bacani suzavac i kamenje. Bilo je svega tristotinjak sudionika, od kojih je tridesetak ozlijeđeno. Danas, iako i dalje pod jakim policijskim osiguranjem, povorka je do parka Ribnjak, preko Ilice i Trga bana Jelačića, prošla bez ijednog incidenta.

Mahanje s prozora i baloni duginih boja

Koliko smo mogli čuti, nije bilo ni ružnog dobacivanja, štoviše – mnogi prolaznici su fotografirali, neki su mahali... Stariji bračni par na zadnjem katu zgrade na križanju Draškovićeve i Vlaške uporno je mahao, ali bili su previsoko da bi ih spazili iz kolone. Nisu se dali – kad nije upalilo rukama, našli su crvenu maramu i zaslužili pljesak i mahanje iz kolone. Na prozorima uzduž rute bilo je i onih tihih, iza zatvorenih prozora, ali i veselih ljudi na balkonima.

Dok je Frankopanska iz stanova promatrala gotovo u tišini, ulica na prilazu parku Ribnjak posebno se iskazala – izlazile su majke i bake s bebama, jedna građanka dobrano se potrudila i napuhala čitav svežanj balona duginih boja s kojima je ustrajno pozdravljala kolonu...

Transparenti su slali razne poruke koje aludiraju na svu raskoš kojekakvih zabrana, ukidanja i prijetnji posljednjih mjeseci koje stižu iz vrha vlasti, iz kojekakvih HRAST-ova, Hodova za život i "domoljubno/mostovih" koalicija : "Put u mrak nije naš izbor", "Naša djeca zaslužuju bolje", "Mizoginija ubija", "Ovo su moja četiri zida", "Za sestrinstvo i jedinstvo", "Ponos bez predrasuda", "Prajd je javno dobro", "Kvir feministkinje protiv kapitalizma", "U povorci ponosa hodam za život", "Dosta konzervativne izolacije"...

I dok je prema policijskoj procjeni kolona od Mimare krenula s oko 3000 ljudi, do Ribnjaka je ta brojka porasla najmanje dvostruko. U jednom trenutku lijepo se moglo vidjeti – dok je početak povorke već stigao do Draškovićeve, "rep" je još bio na Trgu bana Jelačića.

"Ovo mi izgleda kulturno, iako ima ljudi koji su protiv i negativno pljuju po njima. Mislim da je sad ipak lakše biti homoseksualac u Hrvatskoj nego prije, više nema nemira i prijetećeg izvikivanja. Sada je to već povorka ponosa", kazao nam je 49-godišnjak na Trgu bana Jelačića koji se tamo slučajno zatekao u šetnji s kućnim ljubimcem.

"Danas je ekipa sa suzavcem na vlasti!"

I žena iz jednog dućana u Ilici sa smiješkom je gledala kolonu uz kratki komentar: "Meni je to u redu". Nekoliko prolaznika ipak je mudro šutjelo na našu molbu za komentar – prodavačica jagoda samo je odmahivala rukom, gospođa na tramvajskoj stanici ljutila se da nema tramvaja, a 50-godišnja majka i kći u ranim dvadesetima uporno su odbijale išta reći, skretale glave i stiskale usnice. Kao da se trude da ne ispadnu politički nekorektne. Barem neki pomak.

Istodobno, na ulazu u Ribnjak, 75-godišnjak na biciklu bez femkanja nam je odgovorio: "Meni je ovo jako dobro. Svatko ima svoje. Vjerujem da je ljudima koji nisu kao većina teže živjeti u Hrvatskoj. Nikome nije lako, a njima pogotovo. Ne toleriraju ih svi, ne shvaćaju ih svi na isti način, neki možda misle da su i manje vrijedni. Sigurno im nije lako. Ali ja svake godine dođem sa strane i pogledam povorku", kazao nam je muškarac bez ustručavanja.

Nakon nešto više od sat vremena šetnje kroz grad, Pride je završio u parku Ribnjak, na travi i dekicama uz Elemental i ABOP, grupe od pet glazbenika koji su posuđeni iz Elementala, Pipsa, Kriesa, Sinesteta i Pridjeva.

"Prije 15 godina na nas je bačen suzavac. Danas je ekipa sa suzavcem na vlasti! Žele da šutimo, da se pokorimo i da budemo podanici", poručila je Remi iz Elementala.

Mi, LGBT učenice i učenici postojimo i trebamo vašu podršku

U šarenom Ribnjaku govorio je i srednjoškolac Dino Markešić koji se založio za LGBT prava svojih vršnjaka.

"Neki od nas imamo roditelje koji nas podržavaju, ali mnogi moji vršnjaci žive u strahu i 'u ormaru'. Hrvatske škole nisu sigurne za LGBT učenike i učenice. Odgovornost za njih ne bi trebali podnositi samo naši ravnatelji i učitelji, nego cijeli sustav obrazovanja. Mi za njih ne postojimo. Ja im zato želim poručiti da mi LGBT učenice i učenici postojimo, ima nas u svim školama i trebamo vašu podršku. Želimo da se u školskim predmetima uči o prihvaćanju LGBT osoba i o ljudskim pravima", poručio je Dino.

Helena Ilijaš, volonterka Zagreb Pridea, poslala je poruku ohrabrenja LGBTIQ osobama: "Ako nas čujete, znajte da niste sami/e, niste jedine/i! Zajedno možemo promijeniti ovo društvo i učiniti ga boljim za sve ljude! Društvo u kojem će svako uživati jednaku zaštitu pred zakonom, društvo u kojem će svatko moći voljeti i biti voljen! Da može doći živjeti u ovaj grad i dobiti dostojanstvenu plaću za svoj rad! Važno je da se svi zajedno uključimo u borbu i ne smijemo se nikada predati!"

Nakon proslave na Ribnjaku, šarenilo seli u Močvaru.