'Nikada neću biti predsjednik Hrvatske iz niza razloga'

Ako je Zoran Milanović najbolje što lijeva, liberalna, građanska Hrvatska ima za ponuditi, iskreno se nadamo da je ista ta Hrvatska uspješno otplatila zadnju ratu posmrtne pripomoći pa da je napokon fino i dostojno pokopamo. Da se više ne lažemo i ne mučimo. Uz slogan 'Normalno', što je definitivno na začelju epiteta koji se pristoje Milanoviću, krenuo je snubiti birače, žicati glas, grebati se za potporu, uvjeren – ne posve krivo – da građani imaju pamćenje amebe i teško im se sjetiti dalje od dva dana unazad.

Pa mu je tako sada najnovija fora da je socijaldemokrat. Predstavljao se do sada kroz godine kao i liberal i kalvinist i konzervativac, nekada čak i socijaldemokrat, ali nikada ljevičar. Sada je, kako je sam rekao – iz dosade, bijesni ratnik za modernu i progresivnu Hrvatsku.

Kandidiranje 13 stranaka Milanovića za svog predsjedničkog kandidata zorno ukazuje na personalnu pustoš i negativnu kadrovsku selekciju unutar stranaka koje vole sebe nazivati progresivnim, što je, međutim, njihov problem i nije na nama da ga rješavamo. Ono što jest problem birača koji nisu opijeni nacionalističko-klerikalnim trashom i sa zrnom soli u glavi činjenica je da su se našli pred svojevrsnom ucjenom – ili Milanović ili zapjenjena desničad. Svaki će vam tako od lidera tih 13 stranaka reći 'znamo da je pun mana, ali to vam je jedini izbor' i računaju na tehniku začepljenog nosa pred izbornim listićem ili na model biranja manjeg zla. Nevolja je u tome što manje zlo i dalje ostaje zlo.

Iza Milanovića tanašan je premijerski mandat, maestralni kadrovski promašaji i autokratsko upravljanje strankom tako da oni od kojih se očekuje da na biračkom listiću zaokruže njegovo ime, na umu mogu imati samo jedno – 'Fool me once, shame on you. Fool me twice, shame on me“. 

Zoran Milanović poznat je po tome što je uglavnom birao krive bitke, evo, koliko jučer, s Andrejem Plenkovićem povlačio se za kečke tko je veći Tuđmanovac. Iako već od ranije znamo da je to Milanović koji je aerodrom nazvao po Tuđmanu, a valjda još snuje vlažne snove da i Trg svetog Marka preimenuje u Trg Franje Tuđmana.

Ima koji dan da se prvi suverenist među wannabe ljevičarima u vlakić uhvatio sa Živim zidom u obrani kune, a protiv uvođenja eura, i stao pred streljački vod uvoditelja eura i herojski zagrmio – 'kuna, kakva je, takva je – naša je'. To što, kako pokazuje njegova zadnja imovinska kartica, preferira eursku nad kunskom štednjom manje je bitno za ovu priču. Nešto malo više veze ima s licemjerjem i prodavanjem magle biračkim ovčicama.

Od zadnje visoke funkcije koju je obnašao, one premijerske, Milanović je u međuvremenu saznao da postoje i radnici. Bilo je to za njega veliko otkriće pa se sada čak više ni ne libi koristiti riječ radnik iako za mandata u Banskim dvorima i predsjednikovanja SDP-om radnika ne bi prepoznao ni da ga je za nos ugrizao. Takvi u Tač i ostale fensi-šmensi restorane zalazili nisu što znači da pojma nemaju da se sushi od potrbušnice tune plavoperke uglavnom najbolje sljubljuje s rajnskim rizlingom, a na tu vrstu neupućenih ignoranata svoje dragocjeno vrijeme odbijao je gubiti.

Kao premijer, uspješno je izbjegavao sindikate i razgovore s njima, što je 2013. godine zapečatio Zakonom o radu kojim su ozbiljno narušena prava radnika. Ima tu još hitova, poput Zakona o HRT-u iz njegova mandata, kojim je omogućio uspješnu tranziciju javne u stranačku televiziju. Kad smo već kod žurnalističkih poslova, mnogi će svjedok vremena potvrditi da mu nije bilo strano podignuti telefonsku slušalicu i od urednika tražiti da mu s očiju maknu novinara koji mu nije po volji.

Homofobni referendum o braku, očito, nisu mu prinijeli pozornosti jer njegovog angažmana, još manje otpora, u toj diskriminacijskoj raboti ne vidjesmo.

Predug je niz licemjernih sekvenci s Milanovićem kao akterom u glavnoj ulozi pa, među ostalima, uperimo reflektore u 'normalnog' Milanovića kojemu su sada puna usta ženskih prava i ljubljenja tko koga hoće. Evo, jučer je u Sisku junački napao 'državno čelništvo kojemu smeta Istanbulska konvencija, a da je nitko nije ni pročitao pa se na tome mobilizirao čitav ideološki pokret“. Dok je, međutim, retrogradna desničarija okretala nebo i zemlju u kampanji da sruši Istanbulsku konvenciju, on je samo lakonski zaključio da je taj dokument „konfuzan i kaotičan, a provedba neće biti mukte“.

Veliki progresivac o ženama je i stranačkim kolegicama u svojim kružocima govorio rječnikom rasnog kočijaša, a isti, ako ne i gori tretman s posebno sočnim vokabularom namijenio je omraženim mu novinarkama.

O kadrovskim odabirima, koje je osobno forsirao, najbolje govori činjenica da ljudi od njegova najveća povjerenja danas na životu održavaju Vladu Andreja Plenkovića. Žetončići, powered by Milanović. Ili, možda će se tkogod još i sjetiti tog vica, kada je za ministra poljoprivrede izabrao nekog no-namea kojemu je uspjela propasti čak i jedina poljoprivredna ljekarna u selu.

Koliko drži do ljudi koji su stali iza njega reći će groteska kada je došao na presicu SNAGA-e pa gledajući u čelnika te stranke Gorana Aleksića na potpori zahvalio kolegama iz GLAS-a. Mogao je tako i onima iz HRAST-a, njemu je to ionako sasvim svejedno. Jer samo je on važan, a sitna boranija ima se samo osjećati počašćenom što ih je udostojio svojom nazočnošću. Minimalne pristojnosti da se barem zapamti ime onih koji te podržavaju nećete tu naći jer ipak to nije njegova razina. Negdje sedmi ešalon, nevrijedan njegove pažnje.

Isto je komično gledati kako ga u kampanji navlače po placevima, kulenijadama i sličnim manifestacijama, i bakice koje koje se vješaju po njemu, a znaš da ljude koje ne smatra sebi ravnima prezire iz dna duše. Nisu se jednom žalili SDP-ovci novinarima da bi se, nakon lokalnih skupština ili sastanaka koje su održavali, odmah po završetku uvalio u limuzinu i odmaglio. A ljudi koji mu održavaju stranku u malim mjestima i nemaju često priliku ga vidjeti, uzbuđeni što im je došao predsjednik i željni malo čavrljanja s njim ostanu kao drek na kiši.

O Špičkovini, Vukovini ili Prnjavoru nećemo, na tim se temama Milanović već legitimirao. Kao što je i u svoju osobnu iskaznicu, kao identifikacijski dokument, upisao šatoraše, Klemma, dedu ustašu, majku vojnu lekarku, big shit BiH, šaku jada Srbiju.

Skor famoznog sinoćnjeg televizijskog sučeljavanja za njega – jezikom Milke Babović – obavezni likovi solidno, umjetnički dojam prolazan, ovaj put, srećom, bez kafanskog pristupa i vrijeđanja. Ali i dalje ništa pamtljivo, još manje pokretački.

U ovoj kampanji Milanović je reaktivan, ne nameće teme, a kako za sobom vuče previše kilave premijerske popudbine, istupi mu se uglavnom svode na objašnjavanje zašto nešto jest ili nije rekao ili učinio.

U kampanju je ušao bez programa i kao predsjednik države, najavio je, od nakita će nositi samo svoj govor. Vratit će, doduše, a to s uzbuđenjem čekamo, i dignitet i dostojanstvo funkciji predsjednika pa se nama učinilo zgodno ponoviti tekst potpisnice ovih redaka iz 2014. godine da se spomenemo digniteta i dostojanstva funkcije premijera u Milanovićevoj izvedbi.

 

Netko će reći, misleći na bivšeg šefa SDP-a i predsjednika Vlade, a danas predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića, da su od malo koga bila tako velika očekivanja, a da je malo tko tako žestoko podbacio. S tom se ocjenom teško složiti s obzirom na nemjerljiv doprinos koji je Milanović dao u sferi javnog općenja. Jedno vrijeme opako navučen na latinski jezik, ipak se slavodobitno vratio u domaću sferu i pokrenuo nezaustavljivi stampedo vlastitog vrhunskog izričaja, nižući uspješnicu jednu za drugom.

Neuk netko pobunit će se i prigovoriti da nam se premijer obraća u rebusima, ali Milanović zna da ga oni njemu ravno dobro razumiju. Za ostale ga nije briga. Slažemo se, nisu vrijedni te jezične ljepote. Zlobnik pogani ustvrdit će kako su premijerovi istupi u najsjajnijoj maniri romana toka svijesti, neki će pronaći elemente nadrealizma, bezobraznik koji priprosti reći će da se nadahnuo na najboljim Ionescovim napisima.

Nama je jasno da je riječ o materiji i štivu neprocjenjive vrijednosti pa pozivamo izdavače na prikupljanje i ukoričenje premijerovih misli, kojeg su mnoge muze vodile u trenucima kada smo bili počašćeni njegovim govorom. Ne sumnjamo da će zbirka doživjeti višestruka izdanja, a jezika na koji neće biti prevedena neće biti. Ipak su to misli iz Bundeslige.

U kolekcionarskom žaru za vrijednim i povijesnim mislima koji nas je obuzeo, podsjećamo samo na djelić iznimnoga blaga:

 

Idem tamo i držim palčeve za Hrvatsku. Mislim, sa mnom ili bez mene, bit će im isto, ali to je moja dužnost. (o razlozima odlaska na otvorenje Mundijala u Brazil)

Kad odeš ne valja, kad ne odeš ne valja. To uvijek netko mora platiti, ali dobro je dok plaća proračun. Netko je primijetio da će to platiti porezni obveznici. Alternativa je da plati nekakav mutni poslovni interes ili neka organizacija. To ne može biti alternativa. Tko će drugi to platiti? Nekakva tajna organizacija? (o "sponzoru" putovanja u Brazil)

Lijepo vam je selo... (stanovnicima poplavljena Rajeva Sela, stojeći na nasipu usred vode iz koje vire tek krovovi kuća)  

Bilo je lijepo... (zabezeknuti mještani Rajeva Sela, nakon premijerova "divljenja" krajoliku)

Iz Europe ćemo pomoć tražiti reda radi, Hrvatska je jaka da to sama obnovi. (o financiranju obnove poplavljenih područja)

Budućnost nije onakva kakva je nekad bila. (poduzetnicima na HUP-ovu Danu poduzetnika)

Tonino je bio naš najljeniji zastupnik u Saboru, a ja sam ga prošli put stavio na prvo mjesto. I dobio je jedva 50 posto glasova. (na Predsjedništvu SDP-a, uoči raskolničke sjednice Glavnog odbora SDP-a)

Ako je netko spreman za bitku u subotu, ja sam fit. U zubima mogu nositi tri puta težeg protivnika. (na Predsjedništvu SDP-a, uoči raskolničke sjednice Glavnog odbora SDP-a)

Netko je Slavka nazvao jednim od patrijarha SDP-a. A patrijarh je samo jedan. Ja to nisam. A ako nisam ja, nije nitko. (na Predsjedništvu SDP-a, uoči raskolničke sjednice Glavnog odbora SDP-a)

Nazvao me ravnatelj SOA-e i upozorio da nisam rekao točan podatak, ali građanima je jasno tko tu laže i krade, a tko je pošten. (nakon izjave da u SOA-i nitko nije zaposlen u dvije godine, a ispostavilo se da su posao dobile 42 osobe)

Čestitam posebno Mireli Holy. Ne znam kako joj je to uspjelo. (u izbornoj noći u kojoj je ORaH ušao u Europski parlament)

Ministarstvo i inače nema stava, možemo govoriti samo o stavu ministra. U SDP-u se inače dopušta da ljudi nemaju identičan stav. (odgovor Mireli Holy o stavu ministarstva u vezi legalizacije konoplje)

S kolegom Jakovčićem smo slavili 20. godišnjicu Istarskog statuta, što je bio jedan jubilej, a nama je bio jubilej i da se pola godine nismo zakačili oko nečega, što ne znači da nećemo opet. (o proslavama u Istri)

Mi ne gradimo fontane usred varoši nego povijesne projekte. (na sjednici Vlade)

Nisam predsjednik i nikada neću biti predsjednik RH iz niza razloga, a jedan od njih je taj što moram govoriti istinu. Predsjednik ne smije lagati, ali ne mora reći svu istinu. (nakon što ga je netko greškom oslovio s "predsjedniče")

Poslušajte što sam rekao, čak i ja sam u stanju biti jasan, ja sam prokletnik koji mora govoriti istinu. (pojašnjenje izjave o predsjedniku koji ne mora reći svu istinu)

Mi ćemo snositi posljedice, a nakon što nas se kazni mi ćemo promijeniti zakon, jer to možemo. (nakon kazne zbog kašnjenja s predajom financijskog izvješća stranke)

Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država. (nakon suša u Slavoniji)

Nećemo biti slučajna, nego namjerna članica EU. (što mi je trebalo ono sa slučajnom državom?)

Mi nismo guske u magli nego prije Airbus u magli. (o Vladi i državi)

Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi. (o budućnosti Hrvatske u EU)

Kad jednom odem s vlasti, želio bih da me ljudi ne pamte po ničemu. (o odlasku s premijerske funkcije)

Najbolji državnici dolaze na najzahtjevnije poslove u pravilu nespremni jer niste nikad ni svjesni što vas sve čeka. (o spremnosti za posao koji radi)

Priznat ću vam, ne gledam svakoga dana statistike jer nisam kockar i kladioničar, nego sam predsjednik Vlade. (o praćenju stanja u državi)

Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, ja sam premijer. (poruka građanima koji sve teže žive)

Svi su spremni, jesu li jednako spremni... To je momčad, u momčadi imate svjetske zvijezde, imate obične zvijezde. U ovoj momčadi nitko nije svjetska zvijezda, jer Hrvatska nije svjetska zvijezda. Hrvatska je zvijezda. (o svojoj Vladi i ministrima)

Ministra Jakovinu smo morali izgurati s veslom, jer se opirao tome da ide na Bali. (o jednotjednom boravku ministra i ekipe na egzotičnoj destinaciji)

Dajte me pustite da govorim jer pogledajte - ja se blamiram pred hrvatskom javnošću. Zar vam nije u interesu da hrvatska javnost vidi kako nesposobnog i neartikuliranog premijera ima? Pa to je vama u korist. Trebalo bi vam biti u korist da govorim 5 minuta, 10 minuta da me svi prezru i zamrze. (poruka HDZ-ovcima u solilokviju na saborskom aktualnom prijepodnevu)

Ingrid Antičević bolje govori nego što čita engleski. Ja to znam i kao diplomat i kao čovjek koji je cijelu svoju karijeru koristio engleski i to na jednoj sofisticiranoj razini. Govori ga bolje i od nekih profesora tog jezika koji ga govore za dva. (na braniku "pipl mast trast as")

Zakon o sprječavanju sukoba interesa, donijela je bivša Vlada, donijela kako bi u Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, kao parapolicijsko tijelo, imenovala svoje ljude. (o problemima kukurikavaca s Povjerenstvom za sukob interesa)

Sukob interesa? To je tema za filozofiju prava. (o ministru Jakovini u sukobu interesa)

Ne sviđa mi se da se kampanja jednog kandidata temelji na animozitetu prema Vladi i to kandidata kojemu je s 27 godina prvi posao bio u Saboru. To je moja greška. (o vođi zagrebačkog SDP-a Davoru Bernardiću)

Rajko Ostojić je kandidat kojem Milan Bandić nije ni do gležnja. (o kandidatu za gradonačelnika SDP-a kojega je natjerao na izbore protiv Bandića i kojega je ovaj pomeo na izborima, a sada ga friško izbacio iz Vlade)

Ovakva izjava nekoga iz trećeg ešalona dužnosnika nije mogla drukčije završiti. (o smjeni Vladimira Ferdeljija s mjesta pomoćnika ministra nakon što je kritizirao neodlučnost i nesposobnost Vlade)

Žao mi je, ali postavili smo određene standarde ponašanja kojih ćemo se držati. To je bilo jasno i prije, a sad je podignuta ljestvica. (nakon što je Mirelu Holy izbacio iz Vlade)

Prije svega, nisam siguran jesam li ikad koristio termin “visoko postavljena letvica”, prije će biti da su to novinari tako formulirali. Ali činjenica jest da su kriteriji visoko postavljeni, a oni koji to ne razumiju, ne razumiju zašto se u Hrvatskoj provodi zakon prema kriterijima koji su isti za sve. (nekoliko mjeseci kasnije o famoznoj ljestvici...)

Slučaj Ferenčak, Kalambura i Holy te slučaj Čačić su dvije različite stvari, to su jabuke i banane, a ne banane i kruške.... To su dvije različite stvari, a taj djelić sekunde u kojem se život promijeni, to je u božjim rukama(još malo o tutti frutti ljestvicama i kriterijima)

Javnost ne treba znati kako provodim slobodno vrijeme. To gdje sam spavao je moja privatna stvar i jesam li uopće spavao. To je minimum privatnosti. (o boravku u Tedeschijevoj vili na Hvaru)

Mi smo hrvači rimskim stilom, a ovi drugi imaju manire kafanske makljaže. (o SDP-u i HDZ-u)

Jaskanska vina bila su popularna koliko i odlazak u JNA. (govor u Jastrebarskom)

U Hrvatskoj se često čuju gusle, a onda pucaju kubure. Tamo gdje je tamburica, tamo je mirno, umjereno. (govor u Pittsburghu)

Da biste razumjeli Hrvatsku, morate imati nekakvo iskustvo života u Hrvatskoj. Vi očito Hrvatsku ne razumijete jer ne možete je voljeti, ako je ne razumijete. Odgovor vam je razumljiv kao i vaše pitanje. To je galimatijas. Dakle, odgovor je nerazumljiv jer je pitanje takvo. (Davoru Stieru u Saboru)

Uvaženi kolega, četiri se mjeseca pripremate na pitanje i onda ga niste u stanju niti pročitati. Na provokacije neću nasjedati! Samo vi galamite! Dok mi uvodimo red u državu koju ste ostavili u stanju kakvom jeste, vi se ne pojavljujete u Saboru, zbog čega sam ja bio kritiziran dok sam bio u opoziciji, a bio sam više nego svi dosadašnji opozicijski čelnici zajedno! Vas ovdje uopće nema i onda se pojavite svaka tri-četiri mjeseca, i sad očekujete nekakav odgovor. Kakvo pitanje, takav je i odgovor. (Tomislavu Karamarku u Saboru)

Kad izjavite, na primjer u Hrvatskoj, 2013. da je 'Hrvatska samo za Hrvate, a da su svi ostali gosti', onda se igrate ne vatrom nego radioaktivnim materijalom. Jer Hrvatska nije Danska i Finska u kojoj se zna čuti 'da je Finska za Fince, a svi ostali su gosti', međutim, ta Finska nije imala građanski rat nikada. I nije imala situaciju usporedivu s Hrvatskom nikada. (kako ga je Ruža Tomašić navukla)

Stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine objašnjavaju koliko je bilo mrtvih kao da su ih oni osobno prebrojavali. (a s navlačenjem nastavili učitelji iz provincije)

Hrvatska nacija je nevjerojatan paradoks i to nije lako držati zajedno. (kako objasniti Hrvatsku Nijemcima u Berlinu)

Ne vidim zašto o takvim stvarima ministarstva ne bi sama odlučivala, kao da nabavljamo Fabergeovo jaje ili kupujemo Mona Lisu. Ne kupuje se luksuzna oprema s jacuzzijem. (o Vladinoj nabavi automobila)

Ništa vas nećemo koštati. Čak i ako se srušimo, to će biti naš problem, ne problem njemačkih poreznih obveznika. (poruka Nijemcima zašto se ne trebaju bojati Hrvata u EU)

Na kakvu vrstu ostavke mislite? Tvrdo ili meko kuhanu? (upitan o odgovornosti za ekonomsku katastrofu u ljeto 2012.)

Govorilo se često o nizinskoj, a to je trebala biti dolinska pruga. Jer, kad ste u planinama, onda imate brda i doline. (eto posla za pajdaša Hajdaša)

Ako netko misli da je Biblija ili Stari zavjet kompliciran, neka pročita Ovršni zakon. (o zakonima svoje Vlade)

Možda i nije loše da država pomaže najveću vjersku zajednicu u Hrvatskoj. To su naši građani, najveća većina jesu katolici, ne moraju biti svi. To je određeni oblik društvene aktivnosti. Financiramo mi svašta pa ne vidim onda problem da financiramo i Katoličku crkvu. (o svaštarenju u državnom financiranju)

Za mene, Katolička crkva je Rim, Rimska crkva i njihovi predstavnici u Hrvatskoj, to jest papinski nuncij, a sa svima njima imamo odlične odnose. A Katoličku crkvu u Hrvatskoj teško je definirati. Svaki je dan predstavlja netko treći. (koga nazvati na Kaptolu?)

Ne, nismo ih iznevjerili. Obećali nismo ništa. Kad sam rekao 'ne smijemo ih iznevjeriti', mislio sam da ih ne smijemo prevariti i to sigurno nismo učinili. (o predizbornim obećanjima i Planu 21)

Čak su mi tu nešto napisali na papir, ali ja to nikad ne čitam. Ne zato što oni ne rade dobro svoj posao nego zato što ne vjerujem u takve stvari. (na presici o vlastitim sposobnostima i povjerenju u najbliže suradnike)

Vjerujem da predsjednik ima dobrih ideja i namjera, ali o tome odlučuje Sabor. Što će biti s tom inicijativom, ne znam, ne mora biti ništa. Sabor o tome odlučuje i, ako dođete s paketom izmjena, može vam se dogoditi da ste donijeli Grace Kelly, a izići će vam čudovište. (kad predsjednik poželi novi Ustav)

Ne odlaze oni trbuhom za kruhom nego mozgom za kruhom, jer mozak je organ koji troši najviše kalorija. (kad krulji u mozgu)

Posao ne mogu naći samo oni koji se ne školuju. (o ljenčinama i zabušantima na burzi)

Etimologija prebivališta i boravišta nikada mi nije bila jasna u 30 godina. Učili su nas da je prebivalište tamo gdje jesi stalno, a boravište tamo gdje si povremeno. Ali etimologija riječi to ne sugerira. (Arseneee, jel' se kaže Irak ili Iran?)

Riječ o dokumentu Ministarstva obrazovanja i naše je stajalište da je sve bilo po Ustavu i zakonu. Tko hoće Bizant, neka ide na Bizant. (kad Ustavni sud sruši zdravstveni odgoj)

Mislim da je kriv pokojni predsjednik Kennedy. (o tome tko snosi odgovornost za referendum o braku)

Ovo nije nikakva kriza. Ovo je samo jedan pokušaj da netko preko medija pokaže mišiće, ja ih ne vidim. I imamo svoj stav i gurat ćemo ga do kraja, a na ovakav nasilnički način nas probati osporiti - ne bu išlo. Hrvatsku vladu je optužila da štiti ubojice disidenata, a ta izjava me ne bi toliko čudila da nije identična rječniku oporbe u Hrvatskoj. Ovaj zakon nije velik problem, to je osim u Hrvatskoj problem samo jednog malog broja ljudi u komisiji. (o Viviane Reding i lexu Perković)

Kad su neki ljudi u HDZ-u i Crkvi spremni ići tako daleko, ja sam spreman ići još dalje! Tjerali ste lisicu, istjerat ćete King Konga! (zašto sam smislio lex Preković)

Propao sam u diplomaciji, vidjet ćemo što će biti u politici. (rijetki izljev samokritike)

Mene glas izdaje. Kad vozite bicikl, zatvorite usta. (objašnjenje zašto premijer promukne)

Mi smo oko Zakona o radu bili protiv načina, a ne protiv sadržaja. Nitko prošloj Vladi nije stajao na putu da te stvari provede, nitko im nije prijetio nemirima, nitko im nije prijetio izvođenjem ljudi na ulicu. Ta Vlada je imala potpuno otvorena vrata i instrumente da provede promjene, ali nije htjela. (neću-hoću novi ZOR)

Na otocima se, možda to ovdje nije popularno reći, živi malo drugačije, malo kompliciranije, ali i malo bolje nego u ostatku Hrvatske izvan velikih gradova. (neka mu netko kaže da Hvar nije jedini otok u državi)

Imam loše vijesti za pesimiste - bit će bolje. (nakon partije bacanja graha)

Vlast kvari i stvara imperijalnu oholost kod svakoga. (o vlastitom roku trajanja)

Neće nas lopate spasiti, nismo u '46.! (plan strateških investicija)

Moramo biti lavovi, ali i lisice! Ali ne bijesne lisice. (kako do uspjeha)

Znači, to je puška AK-47 djevojačkog prezimena Sturmgewehr... (dan kada je premijer pričao viceve na Vladi, a svi su se morali smijati)

Države u kojima često pada kiša postale su neke od najrazvijenijih civilizacija. U Nizozemskoj stalno pada kiša. (mogao bih malo do kraljice Beatrix)

Razgovarali smo, više onako, o Božiću, biciklu, skijanju i takvim stvarima, a što se tiče ratifikacije – mi smatramo da je sve riješeno. (kad mogu Jadranka i Borut uz kamin, mogu i ja s Janšom)

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu

nikada-necu-biti-predsjednik-hrvatske-iz-niza-razloga-7328-9934.jpg

Kandidiranje 13 stranaka Milanovića za svog predsjedničkog kandidata zorno ukazuje na personalnu pustoš i negativnu kadrovsku selekciju unutar stranaka koje vole sebe nazivati progresivnim, što je, međutim, njihov problem i nije na nama da ga rješavamo.
Kandidiranje 13 stranaka Milanovića za svog predsjedničkog kandidata zorno ukazuje na personalnu pustoš i negativnu kadrovsku selekciju unutar stranaka koje vole sebe nazivati progresivnim, što je, međutim, njihov problem i nije na nama da ga rješavamo.
Foto: 
FaH