Al Nusra Front je u Siriji trenutno najveća, najefikasnija i najbolje opremljena vojna formacija u ratu protiv režima. Djeluju na širokom prostoru Sirije. Iz bezbroj razloga Amerikanci, Katar i Saudijska Arabija su ih malo teže formalno kvalifikovali kao terorističku organizaciju. Velika većina u svijetu smatra da je čisti vic kada se dilema - da li jesu ili nisu teroristi - uopšte pomene Foto: FaH / EPA
Minule sedmice diskretno je po ćoškovima novina i portala objavljena vijest da se zloglasna teroristička organizacija Al Nusra Front u Siriji odvaja od svoje matice, Al Kaide i formira “emirat”. Reći će mnogi, e baš je to neka vijest, pored svih ovdašnjih ozbiljnih potresa i još ozbiljnijih budalaština. Šta je nama ta tamo Nusra i ko su uopšte oni ? Gdje je tu tema ?
Da bi se znalo zašto su oni tema evo malo navodno slučajnih podataka: Direktor CIA-e John Brenan kazao je nekako u isto vrijeme kada je objavljena vijest o razlazu Nusre i Al Kaide, kako “nije optimista kada je u pitanju budućnost Sirije” I još, “ne znam da li se Sirija može opet sastaviti”. Kada direktor CIA-e nije optimista to je uvijek nekako razumljivo. A kada kaže da nešto ne zna, to je uvijek krajnje sumnjivo. No dobro. Sjećamo se kako je i Državni sekretar John Kerry ne tako davno kazao da nije siguran u očuvanje cjelovite Sirije pa “razmišlja o planu B”. Ukratko, to je plan o raspadu i podjeli Sirije. Da u vezi sa ovim ne pominjemo i druge važne aktere koji ili ne znaju ili nisu optimisti.
U ovo se, još uvijek naoko čudno, počinje uklapati i vijest sa početka koja je za nas bez veze, a za mnoge koji diriguju dramom Bliskog istoka veoma optimistična. Ukratko, Al Nusra Front je u Siriji trenutno najveća, najefikasnija i najbolje opremljena vojna formacija u ratu protiv režima. Djeluju na širokom prostoru Sirije. Iz bezbroj razloga Amerikanci, Katar i Saudijska Arabija su ih malo teže formalno kvalifikovali kao terorističku organizaciju. Velika većina u svijetu smatra da je čisti vic kada se dilema - da li jesu ili nisu teroristi - uopšte pomene. I još nešto, “bez veze” sa svim ovim: tzv. mirovni pregovori o Siriji mimo svih drugih razloga ne mogu čestito ni da počnu, jer ona druga pregovaračka strana, pored Assada i njegovih, zapravo ne postoji.
Sirijski teroristi upisani na svjetske liste to, valjda, ipak ne mogu biti. Oni takozvani “umjereni” ili nemaju kapaciteta da pregovaraju ni sa samima sobom, ili i oni kolju djecu od 11 godina, pa je malo teško preći preko toga pred svjetskom javnošću i legitimirati ih kao validne pregovarače o miru i demokraciji. E, ovdje smo se polako približili zajedničkom imenitelju svih onih nepovezanih i manje važnih činjenica sa početka teksta. Abu Mohammad Al-Julani, lider do jučer Al Nusre Fronta a sada Jabhat Fatah al-Sham, iste organizacije samo novog imena, uz sve drugo što zbori ovih dana povodom razlaza sa vlastitim osnivačem, Al Kaidom, veli i sljedeće: “Amerikanci i Rusi nas bombarduju jer smo Al Kaida, pa kada pokažemo da nismo to, oni neće više moći da ubijaju muslimane koje nazivaju teroristima”. Krvavi komandant, dakle, računa da će promjenom imena organizacije koja sad odjednom postaje “emirat” i mirnim i “prijateljskim odvajanjem” od nasljednika Osame Bin Ladena, ocvalog Ajmana al-Zavahirija koji se krije po pećinama na pakistansko-afganistanskoj granici, izbjeći “teroristički status”. I izvući pouke iz grešaka Abu Bakr al-Bagdadija i njegovog ISIL-a, pa nastaviti tamo gdje je ovaj stao. Umjesto Islamske Države utemeljene na strahu, prijatenji, sili i represijama, novi “emirat” će, kako kaže Julani, “ujediniti sve Sirijce, služiti narodu, braniti narod i osloboditi narod...”. Sve ovo, naravno, obarajući krvnika Assada i njegov režim.
Bezmalo istu verziju zbivanja gledali smo prije četiri godine. U Iraku su 2012. godine u krilu Al Kaide stvorene i Al Nusra i ISIL. Al-Bagdadi se potom preselio u Siriju odbijajući dalju poslušnost “starom i onemoćalom” Zavahiriju koji je tražio da Al Nusra Front ostane tamo, a da se ISIL vrati u Irak. Bilo je što je bilo. Assad je opstao, a ISIL sa Islamskom Državom polako, ali sigurno odlazi sa scene. Ostaju, međutim, planovi o džihadističkoj “državi” koja će dekomponovati Siriju, produbiti razdor u narodu do cijepanja i dovesti na vlast ono što se htjelo, ali u Siriji nije uspjelo. Što je najvažnije, time bi se stavili pod kontrolu regionalni energetski resursi i putevi za njih. Eto obnove inicijalnog projekta, kobajagi demokratske revolucije nazvane “arapskim proljećem”. Sve pripreme za ovu globalnu operaciju obavljene su koordinirano. Tako misle stari tvorci krvavog “proljeća” koji su igru vodili i prije pet godina. Ojađenim Sirijcima sada se nudi mekša organizacija kojoj će se skinuti oznaka terorističke, pa će ih se tako dogurati do stola za pregovore sa Assadom. Na tom mjestu biće okićeni oreolom onih što “misle na narod”. Uz vijest o promjeni imena i napuštanju Al Kaide već idu informacije kako njihovo tumačenje šerijata ne znači nikakvu prisilu, čak ni obavezu da se prisiljava na odlazak u džamiju, ni da se žene moraju potpuno pokrivati, ni da ih na javnim mjestima moraju pratiti muškarci. Stižu i informacije kako administracija Al Nusre u Idlibu garantuje i stalne i razumne cijene kruha, obezbjeđuju struju i vodu, uvodi saobraćajnu policiju itd., itd. Kazao bi neupućeni za kojeg to tamo nije bog zna kakva tema, eto napaćenom narodu konačno nekoga ko misli na njega. I verovatno, zašto bi oni bili teroristi, pa i zašto sutra – kad se svi tamo uzajamno kolju – ne bi bili i odvojena država.
Šta fali “umjerenom šerijatu”. Ima u svemu još detalja koji u ovom času nisu najbitniji. A jeste najbitnije ono što je sasvim vidljivo a rutinski se “zaboravlja”. Očigledno je da se priprema teren za Al Nusra Frontu, teroriste naoružane izvana i sa najviše regrutovanih džihadista izvana, da ih se skine sa liste terorista. Tako i sa liste ciljeva za bombardovanje. Očigledno je da bi takvi “umjereni”, sa novim imenom i imidžom bili nametnuti kao druga strana Assadu na pregovorima u Ženevi o budućnosti Sirije. Izvjesno je, dalje, da se ovakvi “pregovarači” ne bi složili o zajedničkoj budućnosti zemlje. To je, slučajno, sasvim u skladu i sa poštenim pesimizmom i neznanjem Johna Brenana. Naravno, u takvoj situaciji, jedino logično diplomatsko rješenje je Kerryev “Plan B”. Usput, oproban u “Daytonu” i proglašen uspješnim i sretnim za budućnost zemlje u kojoj je primijenjen. U ovakvom slijedu stvari, priča se vratila tamo odakle je počela, do “arapskog proljeća”. U vrijeme kada je plodove tadašnjeg behara brala Hillary Clinton kao državni sekretar. U momentu povratka na početak novog, zimskog behara, sluti i da će dotična biti predsjednik svega u vezi sa Bliskim istokom.
Pa i onih snaga sa starim i poznatim zadacima i ciljevima. Samo uz novo ime, i ništa drugo.
(Tekst prenosimo s portala radiosarajevo.ba)