Obračun šerifa i zakona kod OS korala: mehanizam prevare i suština prevare

Ako kome naslov zvuči poznato, nije pošandrcao; to je zato što sam ljetos imao tekst koji se zvao skoro isto – samo se umjesto OS radilo o ZG koralu. I bio je obrnut redoslijed suštine i mehanizma u naslovu.

Suzvučje nije trivijalne prirode: slučaj ZG GUP-a prepoznat je kao prvorazredan skandal koji transcendira lokalnu razinu i postaje nacionalna drama prolivenom krvi našeg urbanizma. Hoće li kao skandal takve krvničke magnitude biti sada u javnosti prepoznat i slučaj osječko-baranjskog prostornog plana?

Prije nego krenemo – OBŽ, to će u daljnjem tekstu biti oznaka za predmetnu županiju, PPOBŽ za Prostorni plan OBŽ, a IDPPOBŽ za III. Izmjene i dopune PPOBŽ (usvojene 2.6. na 30. sjednici Skupštine OBŽ, objavljene u službenom glasilu 8.6. i stupajuće na snagu 16.6.). IDPPOBŽ – one su taj krvnik. Ali hajde da dogovorimo i jedan meta-postupak: frazu "u daljnjem tekstu" pisat ćemo u daljnjem tekstu kao "udt". U okruženju žive sile birokratskih pojmova, ne preostaje nam nego skratiti još i samu frazu skraćivanja, za ne udaviti se u njoj. Vežite se, polijećemo!

Zašto se javnost ne diže na noge?

Još jedan zajednički nazivnik je što su se u oba slučaja stručna udruženja ujedinila protiv nečega upadljivog kao prostornoplanska svinjarija prvog reda, pa su tako 24.2. primjedbe na Prijedlog IDPPOBŽ za javnu raspravu (udt: Prijedlog) zajednički potpisali Društvo arhitekata grada Osijeka (udt: DAO), Hrvatska komora arhitekata (udt: HKA) i Udruženje hrvatskih arhitekata. Struci je jasno da se radi o incidentima istovrsne magnitude – no, razlika je drastična u pokazanom interesu medija i opće javnosti.

U zagrebačkom slučaju obračuna šerifa i zakona bile su dovoljne generalije o prilagodbi GUP-a za potrebe serviranja arapskom investitoru lijepog dijela grada da javnost skoči na noge kao oparena. Dijelom je ta instantnost opravdane halabuke objašnjiva zagrebačkim kadrovskim resursima kakvi drugdje u našoj zemlji ne postoje (medijskom koncentriranošću, većim brojem aktivista i općenito građana senzibiliziranih na urbanističke teme), no uvelike je i do instantne jasnoće što je problem i skandal u stvari. Reci javnosti da će umjesto zelenih javnih površina uz Savu biti nazidani neboderi za profit stranog investitora – ništa više ne trebaš govoriti, već će se narodna buna liti ulicama. Naročito se to uvidi kada se pokuša na isti način javnosti objasniti što je zapravo problem i skandal u slavonskom slučaju obračuna šerifa i zakona – ne radi se ni približno o jednakoj plakatnoj jasnoći.

OBŽ, naime, želi u Osijeku izgraditi dva kapitalna kompleksa: Gospodarski centar (udt: GC), u obuhvatu od oko 13 ha, i novi Klinički bolnički centar (udt: KBC), u obuhvatu od oko 17.5 ha. Pa zašto je problem da se u Osijeku izgrade GC i KBC? Nema baš nikakvog problema, dapače! Za pozdraviti je.

Kada su ono ljetos dvije Bandićeve pročelnice gostovale kod Šprajca, Mirka Jozić primila se otrcane fore po kojoj je bivanje protiv devijantnih shema u razvoju odmah bivanje protiv razvoja: "Pa to je u ime razvoja grada, mislim tko god je protiv toga, ne znam zašto, ja ne vidim razlog zašto bi netko uopće bio protiv toga, osim što je politički protiv". U zagrebačkom se slučaju moglo – i moralo – upravo biti protiv projekta ZG-menhetna, a da to još uvijek ne znači ustajanje protiv razvoja grada. Možemo biti za razvoj, ali preko nekih drugačijih, boljih, normalnijih projekata. Osječki slučaj je kompliciraniji utoliko što doista nema razloga biti protiv projekata GC-a i KBC-a. Ustajanje, međutim, protiv devijantnih metoda u tim razvojnim projektima ne samo da i dalje neće predstavljati ustajanje protiv razvoja grada općenito, nego ni protiv konkretnih projekata.

Jedino što je javnosti puno teže instantno percipirati u čemu je uopće prolijevanje krvi kada nije u projektu kao takvom nego "tek" u devijantnim metodama po kojima ga se želi realizirati.

Mehanizam prevare

Ne može ni ovaj put posve proći bez posebno dosadnog i napornog dijela, onog s udt-ovima i člancima i stavcima. Treba malo stisnuti zube i čitati polako. Rogobatnost mog izražavanja tek će odgovarati rogobatnosti sadržanoj u birokratskoj prirodi same stvari. Ali samo hrabro – ovog puta ću vas moći poštedjeti u većoj mjeri nego je to bilo moguće u ljetošnjem zagrebačkom slučaju. 

U čl. 3. Odluke o izradi IDPPOBŽ (udt: Odluka) daje se jedan i jedini razlog za izradu: "određivanje površina i propisivanje uvjeta za provedbu zahvata u prostoru od strateškog značaja za OBŽ" (specificirajući potom GC i KBC kao te zahvate). Odluku potpisuje stanoviti Vulin, u svojstvu predsjednika Skupštine OBŽ, ali on je tu pro forma potpisnik, a smislio ju je i pisao stanoviti Radunović, pročelnik županijskog Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, tijela koje je nositelj izrade IDPPOBŽ. Ali nije naodmet istaći ni da je u obrazloženju prijedloga Odluke iz materijala za rujansku sjednicu Skupštine OBŽ, na kojoj je Odluka usvojena, navedeno kako su IDPPOBŽ pokrenute na inicijativu Upravnog odjela za investicije, razvojne projekte i fondove Europske unije, pod vodstvom stanovite Tramišak kao pročelnice.

Javni uvid u Prijedlog održan je u veljači i trajao je svega 8 dana, što predstavlja minimalan rok prema Zakonu o prostornom uređenju (udt: Zakon). Nije li indikativno već i to da nositelj izrade, istovremeno dok se u čl. 3. Odluke poziva na strateški značaj predmetnih zahvata u prostoru, neće trajanje javnog uvida prilagoditi tako strateškom značaju odabirom najduljeg mogućeg zakonski predviđenog roka, nego će ga već člankom 10. Odluke predvidjeti u najkraćem mogućem izdanju, pokazujući koliko malo drži do pružanja prilike javnosti da se očituje o predloženoj stvari od strateške važnosti za cijelu regiju? Ili možda koliko je komforan držati predloženo izloženim?

Cjelovit usvojeni plan još nije dostupan javnosti na uvid, jer tek sutra stupit će na snagu, no na stranicama Javne ustanove Zavod za prostorno uređenje OBŽ (udt: Zavod), kao stručnog izrađivača IDPPOBŽ, moguće je Prijedlog još uvijek naći, koga zanima neka gleda. On je, međutim, manje interesantan za razmatrati, jer je sav skandal ove priče sadržan već u Odluci, a ne u načinu na koji su postavke iz nje izvedene u Prijedlog i potom usvojenu verziju. Sukladno čemu su se i primjedbe koje je u javnoj raspravi dala ujedinjena struka odbile iscrpiti korektivnim primjedbama na Prijedlog, kao da bi problem bio samo na njegovim pojedinim mjestima, fokusiravši se na fundamentalnu neprihvatljivost postavki iz Odluke i tražeći zbog toga obustavu IDPPOBŽ.

Sustav prostornog uređenja u RH predviđa tri razine prostornih planova: državna je najviša, lokalna najniža, a srednja se zove područna ili regionalna, odnoseći se na Prostorni plan Grada Zagreba i županijske prostorne planove. Druga stvar koju treba znati: građevinska područja dijele se na dvije glavne kategorije: GP naselja (u kojima preteže stambena namjena) i izdvojena GP izvan naselja (raznih namjena, ali nikad i nipošto stambene, u njima ne može biti stanovanja). Čl. 72. Zakona, napućujući i na Uredbu o određivanju građevina, drugih zahvata u prostoru i površina državnog i područnog (regionalnog) značaja (udt: Uredba), omogućuje pak da se županijskim planom odredi površine županijskog značaja, na kojima onda samim time, zbog hijerarhije razina, neće više vrijediti propisano lokalnom prostornoplanskom dokumentacijom. Ali pozor, ne može ih se odrediti bilo gdje: ako će biti proglašena u okviru GP, omogućuje se to jedino za kategoriju izdvojenih GP izvan naselja – gospodarske i/ili javne namjene (čl. 5. st. 1. točka 1.) ili druge namjene ako veće od 5 ha (čl. 5. st. 1. točka 2.).

U obrazloženju prijedloga Odluke istaknuto je eksplicitno, kao uporište izrade IDPPOBŽ, potonje podzakonsko mjesto: "Temeljem odredbe članka 5. stavka 1. točke 2. Uredbe (...) navedeni zahvati su područnog (regionalnog) značaja." 

Za razumjeti u čemu je pravni problem dovoljno je dalje znati da se oba zahvata navedena Odlukom, i GC i KBC, nalaze u cijelosti unutar GP naselja Osijek. Nevažno što ih se utvrđuje kao GP gospodarske i javne namjene ili što su veći od 5 ha pa bi po tome prolazili taman i da nekih drugih namjena – jer ne utvrđuje ih se kao GP izvan naselja. Tako da otpada zakonsko uporište za proglasiti ih površinama županijskog značaja.

Mehanizam prevare svodi se na to što se pročelnik Radunović dosjetio jezičnu konstrukciju o "drugim namjenama" pročitati – malkoc suviše fiškalski – kao da se, umjesto tek na izdvojena GP izvan naselja drugih namjena osim gospodarske i/ili javne, može odnositi također i na GP naselja (uključujući i gospodarsku i/ili javnu namjenu unutar njega, samim time što se ne radi o izdvojenim GP tih namjena). Dajući si na temelju toga za pravo da OBŽ silom odozgo oduzme ingerenciju Gradu Osijeku da planira i uređuje svoj prostor, na te dvije izuzete površine.

Povrh toga što se radi o tendencioznom i samovoljnom čitanju, bespredmetno je uopće pitanje zakonskog uporišta stavljati u ovisnost tek o interpretaciji danog podzakonskog mjesta. Da planiranje unutar GP naselja ne spada u nadležnost županijskih planova, već isključivo onu planova lokalne razine, među prvim je stvarima koje znaš ako išta znaš o prostornom planiranju; radi se o jednom od osnovnih postulata struke. I ne tek kao neko nepisano pravilo, nego je zapisano i u legislativi crno na bijelom: ishodišno potječe iz čl. 129.a Ustava RH, koji pravo na uređenje naselja jamči kao neotuđivo jedinicama lokalne samouprave, što se prenosi u odredbe čl. 42. i 43. Zakona te čl. 19.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (udt: ZLPS). Protiv je i samog zdravog razuma, osim što protuustavno, da naselje Osijek uređuje ne predstavničko tijelo građana Osijeka nego ono čitave županije, efektivno da stanovnik najudaljenijeg mjesta preko svojih zastupnika određuje Osječanima njihov prostor. 

To je najkraće rečeno, a za one koji žele znati više, mehanizam prevare do zadnjih je detalja razložen u spomenutim primjedbama ujedinjene struke, gdje se potanko obrazlaže stručnu, nomotehničku i 4 legislativne osnove pogrešnosti, odnosno nezakonitosti Radunovićevog tumačenja čl. 5. st. 1. točka 2. Uredbe: protivnost Ustavu RH, protivnost cjelovito čitanom Zakonu (tj. onom koje ne pokrije oči na članke 42-43.), protivnost ZLPS te retroaktivna poništenost, mimo predviđene zakonske procedure, prava sudjelovanja javnosti u postupcima izrade i donošenja prostornih planova (u ovom slučaju onih lokalne razine: Grada Osijeka).


Papir s pečatom

Znana je anegdota o tome kako je Marijan Cipra po povratku iz klinike za duševne bolesti (imao poštovani profesor nekih problema) u auli Filozofskog fakulteta nabasao na Gaju Petrovića. Bili su filozofski suprotstavljeni, a nisu se ni osobno baš šmekali, pa ga Gajo pitao: – "Cipra, a imate li vi nekakav papir koji jamči da možete predavati studentima?" – "Ja sam jedini ovdje, dragi moj Gajo, koji takav papir ima", vrati mu Cipra. Pitao sam Radunovića na javnom izlaganju 20.2. ima li on kakav papir koji jamči da se može baviti planskim ludostima iz Odluke. Ono čime mi je vratio je znatno manje duhovito od Ciprinog: da nema, no ni ne mora imati za javnu raspravu, jer to pitanje stiže na red tek u fazi pribavljanja suglasnosti Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja (udt: Ministarstvo) o usklađenosti IDPPOBŽ sa Zakonom. U prijevodu: napravio se lud, onako kako Cipra nikada nije bio. Znao je ipak jako dobro na što sam ciljao, a i ja sam znao zašto pitam. 

Nemajući iluzija pred samim sobom, a tu i tamo i preda mnom, o tome da je zakonsko uporište smuljao, Radunović je, naime, lani u maju organizirao ekspediciju vrhuške OBŽ za Zagreb, u Ministarstvo, na noge dragim gospođama neidentificirane stručnosti iz Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, pod vodstvom pomoćnika ministra, geodeta Reze, moliti tamo odobrenje da je sve po Zakonu i da se to tako može kako je zamišljeno. Potvrda zakonitosti je od dragih gospođa i ishodočašćena – ali samo usmena. Što sam znao jer sam bio nazočan – prisluškivao, točnije rečeno – kada se koji dan kasnije razmatralo u Osijeku traženje toga i napismeno, što je presjekao Tajnik OBŽ, stanoviti Hampovčan (inače član ekspedicije, kao i pročelnica Tramišak), obrazlažući da bi to ispalo kao iskaz nepovjerenja prema Ministarstvu, što nikako ne bi željeli.

Nitko tko je siguran u svoje zakonsko uporište neće ići suglasnost o tome tražiti u avans. I može ga jedino činiti nervoznim činjenica (promjenjiva s promjenama političkih garnitura ili njihovih postura) da pri svjesnosti o nepostojanju stvarnog uporišta, uvjerenje koje mulja o postojanju ima samo kao nepečatirano.

Prema transkriptu s javnog izlaganja, koji je izradio Radunovićev upravni odjel, priloženom u Izvješću o javnoj raspravi (udt: Izvješće), odgovorio mi je na licu mjesta da su "postojale određene dileme prilikom donošenja Odluke o izradi IDPPOBŽ koje su razjašnjene u kontaktima s nadležnim Ministarstvom što je rezultiralo navedenom Odlukom i da će se u daljnjoj proceduri pokazati tko je u pravu". Napomenimo i da sam istom prigodom izrazio zadovoljstvo što su nazočni predstavnici Grada Osijeka, jer ih tako mogu pitati misle li se pobuniti protiv nezakonitog uzurpiranja ustavnih prava i ovlasti Grada? Jer ako ne, odgovornost za to pada i na njih, upozorio sam ih. Radunović je stao odgovarati umjesto njih: da zašto ja pokušavam posvađati Grad i OBŽ, zar mislim da oni to ne rade sve u dogovoru? Baš tako čovjek reče, naglas pred svima! Postoje svjedoci, postoji tonski zapis. Premda – pouzdano znam – oko toga u Gradu postoji interna podijeljenost. A Izvješće završava, nakon obaveznog sadržaja propisanog Zakonom, na krajnje čudan način: prilaganjem dopisa kojim se Ministarstvo obraća Gradu. Što, kao interni dokument dva tijela javne vlasti koja nisu nositelji izrade plana, kao akt koji nije upućen u sklopu same javne rasprave o prijedlogu tog plana, nema što raditi u izvješću o njoj – i vjerojatno je moguće pravno problematizirati takvu objavu, odnosno činjenicu da su odgovorni predstavnici Grada dopis ustupili OBŽ u takvu svrhu. A radi se o aktu kojim Ministarstvo (potpisao geodet Rezo) potvrdno odgovara na upit Grada o zakonitosti kombinacije.

Akt upućen informativno Gradu ne predstavlja, međutim, suglasnost na plan predviđenu zakonskom procedurom i sam po sebi ne bi ništa značio ako bi Ministarstvo na kraju balade suglasnost odbilo izdati. Utoliko je znakovito što su se strane u priči očito pobrinule da suglasnost stvarno i bude izdana, a IDPPOBŽ usvojene prije parlamentarnih izbora, još dok je u sedlu Ministarstva aktualna HNS-ova garnitura koja ju je izdati obećala, a koja nakon izbora u sedlu sigurno više neće biti – dok se ne može pouzdano znati tko hoće i kako će gledati na stvar. 

Na ovom mjestu imamo još jednu paralelu sa zagrebačkim slučajem obračuna šerifa i zakona. U ponovnoj javnoj raspravi o prijedlogu izmjena i dopuna ZG GUP-a, upozorio sam ljetos da se ona zapravo ne događa, jer je prvotna pseudo-odbijenica kojom je Ministarstvo (potpisao geodet Rezo), umjesto izdavanja ili odbijanja suglasnosti, Bandića uputilo na popravni – potpuno pogrešno obrazložena. Što nije bilo cijepanje dlake, nego proziranje da si Rezo – u nemogućnosti da suglasnost samo tako izda, jer je Bandića javnost uhvatila in flagranti u falsificiranju procedure – upravo time otvara prozor da suglasnost izda naknadno. Kao što se poslije i odigralo: kada je prekoračen zakonski rok od 90 dana za napraviti popravni, fiškali Ministarstva se nisu prezali čak ni blamirati onom farsom o tome kako je u pitanju instruktivan, a ne prekluzivan rok, kao i igrokazom s traženjem dodatnih "dopuna" popravnog, kakve Zakon ne predviđa (već samo jedan popravni i doviđenja). 

Riba smrdi i ovdje od glave. Među stručnom javnošću opće je mjesto da su HNS-ove garniture u resornom ministarstvu karcinom resora, s nizom besprimjernih udara na struku, od krovnih zakona (o gradnji i o prostornom uređenju) kako su ih napisali, do zakona o legalizaciji ili onoga o obnovi Gunje. Pitajte bilo kojeg projektanta što misli o sustavu eDozvola državnog tajnika Meštrića. Ili primjerice o recentnim prijedlozima zakona o obnovi Zagreba državnog tajnika Uhlira – pri čemu skandal doduše jest u tome što takav zakon nije donesen prije raspuštanja Sabora, no bio bi samo još veći skandal da je kojim slučajem donesen onakvim kakav je skrojen. Plenković uopće nije krivo napravio što ga se nije usudio donijeti prije ljeta, nego što je predugo pustio HNS-ovce i pridružene lobije da divljaju s tim samovoljno, tako da je na kraju čak manja gnjusoba bila ne donijeti ništa. Parcijalno se može reći: srećom pa im nije prošao još taj posao stoljeća prije neminovne političke smrti nakon izbora. (Što se ne može reći za nedavnu nabavu tima stručnjaka kojom Ministarstvo za nešto u sferi izdavanja dozvola i suglasnosti traži po jednog arhitekta, građevinara i pravnika i šest geodeta! Rezo hoće klonove, da udaraju kud pokaže prstom!)

Kad je u veljači zavladao trijumfalizam što je Bandićev veleprojekt pao na Gradskoj skupštini – nisam tajio da mi pogrešno sjeda. Nisam se osjećao nimalo trijumfalno. Zato što izmjene GUP-a nisu pale kroz demokratsku i zakonsku proceduru, uključujući odbijanje suglasnosti Ministarstva, nego samo slučajnim momentom političke trgovine. Da, i posredstvom pritiska koji je, izbori dok slijede, napravila razgoropađena aktivistička javnost – svaka čast, a i pridonio sam koliko sam mogao, no je li to tako sjajna vijest? Ne, jer implikacija je da sustav dibidus ne funkcionira. Što će biti tamo gdje nemamo javnost koja se valja ulicama i povoljan moment trgovine – npr. u Osijeku, za koji sam znao što slijedi s IDPPOBŽ. Naravno, nikoga u gradu ni zemlji nije bilo briga svo vrijeme, pa je u Osijeku ostalo na sustavu... dakle, na nekakvom Rezi da odreže. A znamo što to znači: isto što bi značilo i da je na Rezi ostalo u zagrebačkom slučaju; već bi arapski mecena zidao naveliko. Bandić ili stanoviti Anušić moćni su, politički utjecajni ljudi, a nije Rezi smisao života da se bode s rogatima. Ne pada mi na pamet abolirati područne šerife što pokušavaju – no u krajnjoj liniji upalno žarište treba locirati u Ministarstvu: da ono radi svoj posao umjesto propusnosti i štoviše hrljenja da još asistira šerifima ovjerom mutnih prostornoplanskih kombinacija, pokušati bi bilo i jedino što bi šerifi po slovu Zakona mogli.

Ispovjedna fakcija

Pišem ovo ne toliko kao reporter koliko kao svjedok zbivanja. Svo vrijeme u središtu sranja prije nego je i postalo sranje. 

Priča se zakotrljala još preklani, krajem kolovoza '18, pozivom Grada Osijeka za dostavu ponuda za izradu natječajnog elaborata za potrebe provođenja javnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja (udt: A+U natječaj) za zgradu GC-a. S pobjedničkom ponudom javlja se DAO, čiji tadašnji predsjednik potom sa mnom, kao članom DAO i ovlaštenom stručnom osobom – ali, dakle, fizičkom osobom – sklapa ugovor o autorskom djelu. (Poštovane dame i gospodo porotnici: vidite, ne samo da nemam problem s razvojem grada načelno i time da se u Osijeku grade važni centri, nego sam, štoviše, za GC autorizirao natječajni elaborat!)    

Posao je preko DAO ugovoren s Gradom, odrađen za Grad i naplaćen od Grada, napomenut ću ipak još jednom. Ne s OBŽ, za OBŽ ni od OBŽ! Moja, naime, mračna tajna: do jesenas sam radio u Zavodu. A premda je Zavod de iure zasebna pravna osoba, s određenim stupnjem autonomije – javna ustanova, ne spadajući u upravu – sadrži OBŽ u nazivu zato što mu je osnivač OBŽ, financiran je iz županijskog proračuna i Župan mu potvrđuje članove Upravnog vijeća ili amenuje primanja u službu (de facto je u prilici kontrolirati djelovanje Zavoda, ukoliko bi želio).

Ne pripadajući u visoke strukture OBŽ, proleter goloruk, ne sudjelujući prethodno u radnim skupinama projekta GC, tek počevši s radom na elaboratu doznajem da je i OBŽ manjinski investitor u projektu, čisto oko financiranja projektne dokumentacije za pristupnu cestu. Kako je sama cesta bila izvan obuhvata natječajnog zadatka, u elaboratu isporučenom u ugovornom roku od 30 dana kao raspisivača navodim samo Grad. Sukladno dobivenom projektnom zadatku, programske smjernice dajem kao 5.000 m2 bruto zatvorenih prostora i 25 milijuna (bez PDV-a) investicijske vrijednosti, na površini od 6 ha. 

Grad i OBŽ koji dan potom (13.9.2018.) potpisuju Partnerski sporazum o pripremi i provedbi projekta GC (saznajem tek s televizije i da će financirati projekt 50-50, što je već nešto novo). Tjedan dana kasnije, na sastanku jednih s drugima i mnome kao autorom, pretresanje elaborata dopunjeno je i brejnstormingom o "strateškim projekcijama". U prijevodu: projektni zadatak je znatno promijenjen po ulasku OBŽ kao drugog raspisivača, u smjeru megalomanije (ključna je bila uloga Tramišak), a elaborat će trebati izmijeniti u skladu s tim. Čime je moja nazočnost na sastanku i u projektu dospjela u već složenu, dvojaku i potencijalno nezgodnu poziciju, kao istovremeno posredan predstavnik OBŽ (inače) i ne (taj čas, u danoj ulozi); prijepodne zaposlenik Zavoda, s OBŽ u nazivu, popodne fizička osoba autora za DAO za Grad.

Elaborat je u finalnom izdanju specificirao Grad kao glavnog raspisivača i OBŽ kao raspisivača, predvidio 56.000 m2 neto zatvorenih sadržaja, na površini od 13 ha, sa skoro 300 milijuna (bez PDV-a) investicijske vrijednosti, nagradnim fondom od 450.000 kn neto i dodjelom ugovora pobjedniku natječaja za izradu projektno-tehničke dokumentacije i usluge projektantskog nadzora (udt: direktan ugovor pobjedniku) u ukupnoj visini od 4.800.000 kn neto. Jednoglasno je usvojen u svom sadržaju na 1. sjednici ocjenjivačkog suda 18.12.2018., čime sam mislio da je moja uloga odrađena, da DAO može naplatiti od Grada izvršenu uslugu i zaželjeti raspisivačima sreću. Naivac!  

Suština prevare

Kako je u obračunu šerifa i zakona kod ZG korala suština prevare bila u startu kristalno jasna, dok je (u tom periodu ranog srpnja, pred prvo traženje suglasnosti Ministarstva, u hektici događanja i njihovoj još nedovoljnoj istraženosti) u mraku ostajao tek točan mehanizam prevare, u tekstu o ZG slučaju sam se i fokusirao na mehanizam, s cijelim nizom proceduralnih iregularnosti za opisivati danima. U obračunu šerifa i zakona kod OS korala, mehanizam je suviše normativno zaguljen za rasprostirati ga detaljno u novinskom tekstu (ima u primjedbama ujedinjene struke), a pritom se svodi na praznu fingiranost zakonskog uporišta, dok u mraku prije svega ostaje suština prevare. Što OBŽ uopće želi postići cijelim kravalom i zašto? I u čemu je konačno problem, pri konsenzusu o nepostojanju problema u tome da se izgradi GC i KBC? I tu bi se imalo što pripovijedati danima.

Dajmo suštinu konflikta za početak: OBŽ ne želi pristati na direktan ugovor pobjedniku, koji kao neodvojiv dio svih A+U natječaja za realizaciju propisuje HKA Pravilnikom o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza (udt: Pravilnik), istovremeno dok osječki GUP, slijedom mogućnosti koju mu daje Zakon, za GC i KBC propisuje obavezu izrade A+U natječaja.

U transkriptu s javnog izlaganja možemo čitati da mi je Radunović na tvrdnju kako se IDPPOBŽ radi samo radi izbjegavanja obaveze provedbe A+U natječaja odgovorio "da županija nije protiv arhitektonskih natječaja", pa se bacio u naklapanje o tobožnjim drugim razlozima zašto ih se radi, redom besmislenima. 

Neću praviti izraz lica istraživačkog novinara – jer nisam to po zvanju ni zanimanju, a osim toga zato što uopće nisam išao ništa novinarski istraživati, s namjerom ni po zadatku, pa se onda ne može reći ni da sam njuškanjem nešto našao. Ono što se može reći je da je mnogo toga što bi u ovom slučaju itekako imalo biti predmetom novinarskog njuškanja, obratno, našlo mene, dok sam gledao svoja posla. Ili bi se možda moglo reći da sam izvor, kad već od početka na izvoru, ako ne novinar ove priče. O mnogo čemu mogu posvjedočiti, pri čemu ne treba smetati s uma da dokumentirano crno na bijelom. Pišem ovo u biti kao retroaktivni zviždač. Bio sam dugo u nedoumici kojem se novinaru obratiti sa svime što imam za naknadno zazviždati i hoće li sve shvatiti i napisati onako kako mislim da bi trebalo, s moranjem se nadati da hoće – nije baš jednostavna stvar za objasniti nekome sve što tu ima, nije da nisam probavao. Nitko se nije baš naročito ni trsio zanimanjem za temu – što se može, nisu to Bandić, Zagreb i očigledna suština prevare. Kad smo kao HKA i DAO nakon javne rasprave htjeli ići otvorenim pismom, rečeno nam je da nema smisla ni šanse u koincidiranju s taman razbuktalom koronom koja je progutala sve vijesti. U jednom sam momentu, uglavnom, shvatio da mi je jedino preostalo objediniti uloge s ove i one strane diktafona. 

Priča je to mučna, ali zato duga. Neće biti moguće unutar gabarita jednog teksta predočiti planinu materijala koja me našla (poznatu redakciji). Neću imati problem da ostatak ide u nekoj drugoj formi, ali ovdje ću iznijeti samo u osnovnim crtama, kroz tri krokija, zašto je i kako suština prevare upravo u svemu onome po čemu ne stoji Radunovićev pokušaj demantija da bi isključiva pobuda za idenje u IDPPOBŽ bila u dokinuću obaveze provedbe A+U natječaja.

Kroki prvi: pritisci da preinačim elaborat

Nakon što je po usvajanju elaborata 4-5 mjeseci potrošeno na ispravljanje proceduralnih propusta OBŽ, pa promjenu sastava ocjenjivačkog suda, s ubacivanjem Radunovića umjesto Danijele Lovoković, zatim šikaniranje iste te Lovoković kao pročelnice upravnog odjela koji bi po službenoj dužnosti trebao biti nositelj izrade IDPPOBŽ, kako bi Radunović preuzeo vodstvo objedinjenog upravnog odjela, spojivši njen i svoj, kao i propalo ispitivanje mogućnosti da se u potpunosti eskivira A+U natječaj, stigao mi je 15.4.2019. zahtjev Tramišak da autoriziram verziju elaborata izmijenjenu na način da je, prvo, kao glavni raspisivač umjesto Grada imenovana OBŽ, te drugo i važnije, izbačena odredba o direktnom ugovoru pobjedniku. Odbio sam to autorizirati, ukazujući da je zahtjev ionako apsurdan – jer ne samo da bih svojim stručnim ovlaštenjem odgovarao HKA za to, nego takav elaborat ne bi mogao dobiti registarski broj HKA i bio bi stoga ništavan, džaba su krečili. 

Zove me uto Radunović i govori kako je maloprije pričao s Tramišak, hvali se kako ju je uspio urazumiti, postigao da shvati da se prije svega radi o uzaludnom pokušaju. Dosjetio se, veli, da napravimo (podvaljujući mi to mi) radije sve skupa kao anketni natječaj. Oho! Kvaka je u tome što za anketni natječaj, za razliku od onoga za realizaciju, po Pravilniku ne vrijedi obaveza direktnog ugovora pobjedniku – jer ni direktne realizacije po njemu ne može biti – i bilo mi je jasno da je Radunović smislio to kao fintu kojom će zadovoljiti obavezu prema odredbi GUP-a, koja traži da se za GC provede nekakav A+U natječaj, ne precizirajući kakav, uz još jednu rupu u samom GUP-u. 

Slon u sobi: zašto je to uopće moj problem? Ugovor sam potpisao s DAO, koje je posao sklopilo s Gradom, usluga je uredno izvršena i ni DAO ni ja nemamo više nikakvih obaveza prema Gradu, nekmoli prema OBŽ kao naknadno uletjelom raspisivaču s kojim nismo dužni ni orati ni kopati. Zašto Tramišak u tom času prosto ne poslati u 3pm? Radunović je dobro znao zašto forsira ono mi: obraćao mi se u tome kao nekome – ultimativno – na županijskoj plaći; svjestan nezavidnosti dvojake pozicije ovog autora elaborata. Zavodu u osnivačkom aktu stoji da je "samostalan u obavljanju svoje djelatnosti i poslovanju", što se u praksi i poštuje, no isto tako po potrebi surađuje sa županijskim službama (relativnom redovitošću) te obavlja poslove za koje bude zamoljen direktno od župana (to pak rijetko – a za 10 godina koje sam proveo u Zavodu bio je to i jedini slučaj bilo kakve spornosti). U krajnjoj liniji, čl. 27. st. 2. Zakona nalaže među djelatnostima županijskih zavoda za prostorno uređenje "obavljati stručne analitičke poslove iz područja prostornog uređenja, ako to zatraži Ministarstvo ili župan". Da je kojim slučajem OBŽ od početka bila glavni raspisivač natječaja, zamisliv je scenarij u kojem bi mi izrada elaborata bila dana u zadatak kao redovan posao u radno vrijeme. Nisam mogao poslati Tramišak u 3pm jer sam znao da iza nje stoji Anušić koji bi mi posao preinake elaborata mogao naložiti kroz tumačenje ga u smislu čl. 27. st. 2. Dok god se radi o nečemu u skladu s ostalim propisima, jasno.  

Inzistirao sam samo na tome da ako ću elaborat preinačiti u anketni, da ću to napraviti isključivo u skladu s Pravilnikom. Radunović pred svima potvrdno kima glavom – da to naravno-naravno nije uopće upitno. Upozoravam sve da ako će biti po Pravilniku, onda međutim neće moći biti ono što oni hoće i trebaju da GC bude, sukladno već definiranom u elaboratu natječaja za realizaciju. Postoji razlog zašto se ta dva tipa natječaja bitno razlikuju: i anketni ima svoje zakonitosti. Radunović se tu napravi blesav, a meni 17.4. ujutro stiže službeni zahtjev iz Grada kao naručitelja, ali rečenicama iz kojih se jasno čitalo da ih je Radunović pisao kao ghost writer i decidiranim naputkom: da je definitivan stav oba raspisivača da se natječaj provede kao anketni. E, ali onda sam i ja išao uzeti to doslovno tako! Hoćete za anketni natječaj? U redu, dobit ćete za jebeni anketni natječaj. Ali dobit ćete ga takvog da je strogo po Pravilniku, uzeto za ozbiljno baš ono kako ste se upeli izigravati da u kombinaciji koju ste smislili sve regularno i ništa sporno. Pristao sam izmijeniti elaborat samo zato što znajući da to što ću im dostaviti neće biti ono s čime će moći što znamo da oni tu hoće. Ali, društvo drago, pa što biste vi sad htjeli od mene? Je li mi rečeno da radim za anketni i po Pravilniku, unatoč tome što sam vam od starta objašnjavao da nije što meni lijeno nego da ćete time samo gubiti vrijeme? I svejedno sam sa svih nadležnih mjesta investitorske bilaterale dobio potvrdu da je baš to ono što hoćete od mene i nalog da je baš to ono u što se ide. Bujrum.

Kad isporučim obećano, dolazi do tenzije oko Radunovićevog pritiska da još unesem što je više moguće od gotovih programskih smjernica iz elaborata za realizaciju i moje ukopanosti u odbijanju. Intenzivna i ekstenzivna rasprava mailovima (nas dvojice, s ostalima kao kibicerima) završava u impasseu njegovog tvrđenja da bi u HKA prošlo to što traži od mene i mog tvrđenja da ne bi. Bio je 2.5. ujutro kad me Anušićeva tajnica pozove na sastanak sutradan kod njega. Odmah potom nazove i Radunović, sav uspaničaren i s neposrednijim informacijama: da je Anušić popizdio što se ovo oteglo i nikuda ne vodi te je sutra sastanak na kojem će biti i predstavnici Grada i Željka Jurković kao predsjednica HKA. Koja je na sastanku decidirana: ako anketni, onda ne može realizacija ni po kakvim krivinama i ne može predefiniranost programa, tj. davši mi za nepodijeljeno pravo u prijeporu koji sam oko toga vodio s Radunovićem. Kraj priče, nitko više nije inzistirao. Povratak varijanti natječaja za realizaciju.

Sastanak se dalje odvio u vidu pritiska na Jurković da odustane od direktnog ugovora pobjedniku. Predstavnike OBŽ činili su, pored Radunovića, Anušić i dvije desne mu ruke koje je povukao iz Općine Antunovac sa sobom: Tramišak i Hampovčan. Tipičan šerifski modus operandi, kako to već po općinama i drugim malim satrapijama često biva: dogovaramo se na personalnoj razini, treba obraditi, pridobiti onog "šefa", onog poglavicu, onu osobu koja drma. Pucali su na to da Jurković svojim autoritetom predsjednice HKA opovrgne tekst onoga što stoji u Pravilniku, što je prije svega nemušta ideja. Nakon što su se zbog drugih obaveza već ispričali prvo Anušić potom i Hampovčan, polarnom hladnoćom zamoljeni smo na usta Tramišak da sastanak, po definitivnom zaglavljenju u patu, napustimo i Jurković i ja (kojega se, kao možda inače iz Zavoda, ali tu tek u svojstvu izrađivača elaborata, ticalo i pitalo malo ili ništa s razine raspisivačkih politika), kako bi menadžerice projekta iz Grada i OBŽ (uz Radunovića, nominalno tek člana stručnog žirija, koji je također ostao) vidjele bilateralno mogu li se nekako dogovoriti, mimo naših očiju i ušiju (spoiler: nisu mogle).  

Kroki drugi: spin doktori županijska liga istok

Ofenziva kroz medije probija pamfletom u Glasu Slavonije od 23.5. (prenesenom i u Jutarnji), rasprostrtim pravo pa na naslovnici pa onda još 2. i 3. stranici, naslovljenIm "Pravilnik arhitekata blokira projekt GC-a i KBC-a Osijek", s podnaslovom "Nevjerojatna birokratska prepreka" i bombastičnim, kreštećim podnaslovom s naslovnice "Interni dokument jači od Zakona o javnoj nabavi" (doMument u web izdanju – što je kao tipfeler daleko od prvog i najvećeg razloga zašto u pamfletu nema ni M od mozga).

Nije istina, shvatili ste dosad već, da Pravilnik zaustavlja gradnju "dva velika projekta, vrijedna više od milijarde kuna". Kad zaustavi nešto drugo – da nabava projektne dokumentacije bude provedena modelom koji si je OBŽ zacrtala – naručitelji gradnje i članka zaspinat će kako je gradnja općenito zaustavljena Pravilnikom. Uz fol da nije to kobajagi čisto do njihovog nehtijenja direktnog ugovora pobjedniku nego da je pitanje suprotnosti sa Zakonom o javnoj nabavi (udt: ZJN); tobože, kad bi proveli tako kako traži Pravilnik, dospjeli bi u nezakonitost. Za mantru su pitani, triput pogađajte, Anušić, Hampovčan i Tramišak: "drže da bi se kod ugovaranja praktično neposrednom pogodbom izrade projektne dokumentacije za javne investicije, poput ova dva spomenuta, u kojima sudjeluje i Županija, izbjegao otvoreni postupak javne nabave", zbog čega bi "imali problema s realizacijom projekata koji se sufinanciraju sredstvima EU-a" – i bilo bi to "u suprotnosti s EU-ovom direktivom o transparentnosti javne dodjele te bi investitor mogao dobiti korekcije, odnosno morao bi vratiti dio, ili čitav iznos pomoći iz EU fonda za određeni projekt". 

Smiono od njih i baš-baš niželigaški: tako ići javno tvrditi nešto u startu demantirano, ulaznim činjenicama. Kao prvo tekstom mjerodavnih odredbi ZJN, iz kojih slijedi da su izvori i naručitelji članka "nevjerojatnom birokratskom preprekom", suprotnom ZJN, proglasili ne tek Pravilnik, nego i sam taj ZJN! Mamicu mu zakonsku, zašto on sabotira naše velezamisli predviđajući svašta što se ne poklapa s našom pričom o tome što nije u skladu s njim! Kad jednom izbaciš iz ZJN sve njegove točke koje ti se u priču ne uklapaju – lako ti je tvrditi da su "iz okvira nadležnosti" izašli oni koji rade po tim točkama, a ne ti koji si ih zamračio. Kao drugo, ni činjenica uspješne provedbe niza natječaja po Pravilniku fundiranih upravo sredstvima EU (pa tako i u Osijeku završava aktualno gradnja Studentskog paviljona po A+U natječaju iz '15, u Vukovaru je '18 proveden onaj za Ekonomsku školu, itd.) nije ih obeshrabrila da se ovako javno provaljuju tvrđenjem nezakonitosti i nadvijenosti prijetnje o vraćanju novca. Ni činjenica, štoviše, da nije zabilježeno da je ikoji zaštekao s EU lovom zbog samog tog momenta oko kojega su digli dreku – ne, dakle, nekom devijacijom, nekog konkretnog loše pripremljenog ili provedenog natječaja, nego na općoj, fundamentalnoj razini, po samoj odredbi o dodjeli ugovora pobjedniku.    

Ali tu smo već mogli čuti i plural. Dva velika projekta? KBC? Otkud sad KBC, novi, u priči o GC? Kliknete li na link, moći ćete uživati u prizorima sa sastanka iz lanjskog marta na kojem – gle tko sve – Anušić, Hampovčan, Tramišak i Radunović sjede s ex ministrom državne imovine Marićem, bistreći kako će se "novi kompleks KBC protezati na 130.000 do 135.000 metara četvornih, a procjenjuje se kako će njegova izgradnja stajati dvije milijarde kuna", za što je za početak osigurano 35,2 milijuna, većinom bespovratnih EU sredstava, koje je na ime "sufinanciranja pripreme" projekta osigurao "KBC Osijek u suradnji s OBŽ", da bi se pripremila "dokumentacija sa svim studijama i dozvolama za izgradnju kompleksa". Pohvalio se Anušić i na fejs stranici da je 16.4. na sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem "potpisan ugovor za projektnu dokumentaciju izgradnje novog KBC-a u Osijeku", pri čemu je blistala konstrukcija "ugovor vrijedan 35 milijuna kuna". 

Iste se pak večeri hvalio na televiziji (u, kako je to izgledalo, stanju blagog astigmatizma, jer ipak pristižući sa sjednice, a i čovjek je to često viđan u Kolindinom društvu u to doba, mogućnost zaraze nije za isključiti) "povijesnim" potpisom, gdje je blistala i podebljana konstrukcija "ukupna vrijednost 40 milijuna kuna samo projektne dokumentacije", kao i mjesecima kvalitetnog rada na projektu Slavonija-Baranja-Srijem s ministrijom Tolušićem, Marićem i Žalac (koliko bismo tek razvijeni danas na istoku bili da susretljiva dama i gospoda nisu poginula politički u aferama do grla!). Društvo se razveselilo, možda su i svirači posebno te večeri dirali u dušu, pa kako tada već krene kod naših ljudi impuls tutkanja umjetnicima krupnih novčanica, ponio i Anušića povijesni trenutak: daj da metnem projektantu još 5 milijuna, dobar je dečko, naš čovjek!

Točne brojke ovisile su o dnevnoj inspiraciji županijskog vodstva, ali 5-7.5 milijuna za projektanta GC nije mala lova, 35-40 za projektanta KBC već je i malo bogatstvo. Nakon što je elaborat za GC već pripremljen, gotov čekajući na startni pucanj raspisa natječaja – a Radunoviću, kao ni ikome od predstavnika OBŽ u ocjenjivačkom sudu koji su digli ruke da bude usvojen, uključujući Tramišak, nije ništa u njemu bilo sporno s obzirom na ZJN – kad se OBŽ u martu '19 zatekne kako sjedi na brat-bratu 40-45 milijuna za projektiranje GC+KBC, dolazi i do neodgodive spoznaje ne samo "da bi bilo nerazumno da tijek javnog novca usmjerava Pravilnik koji nije zakonski ni podzakonski akt te da se iz svega može zaključiti kako projektantima nije zanimljiv fond nagrada za najbolje rješenje i ugled koji se stiče osvajanjem nagrada, nego onaj 'pravi' posao koji slijedi iza toga i gdje se nerijetko okreću i milijuni", već i da je Pravilnik (valjda zato što bi bilo nerazumno da usmjerava tijek pustih milijuna) "velik problem" i s obzirom na ZJN.

Kroki treći: onaj pravi posao iza 

Spin se zaokružuje zamjenom teza – stoji točno to, samo obratno – kad Anušić poentira kako oni ne mogu "prihvatiti da se za takve izuzetno zahtjevne projekte izrada glavnog i izvedbenog projekta, koji stoji milijune, ugovara neposrednom pogodbom". HKA i DAO održali su 29.5.2019. u Osijeku zajedničku konferenciju za novinare, pa podcrtavali karakter civilizacijskog praga u tome da se za projekte veličine 10 nogometnih igrališta izabire prvonagrađenog autora i da to nipošto ne može predstavljati blokiranje investicija, kao i da je teoretski nemoguće da jedan strukovni akt blokira gradnju javne investicije niti da bi uopće mogao egzistirati u neusklađenosti sa ZJN, kamoli kao jači od njega. Ali u Glasu, poznatom kao glasilo uvijek onoga tko je taj čas najjači baja u selu, sutradan su naglasak stavili ne na tu reakciju, nego na Anušićevu reakciju na reakciju, u vidu pokvarene ploče: da arhitekti "skreću pozornost javnosti s glavnog problema, a to je ugovaranje glavnog i izvedbenih projekata direktnom pogodbom s prvonagrađenim i bez provođenja postupka javne nabave", dok nekooperativnošću HKA "dovodimo u pitanje provedbu, strateških i kapitalnih projekata na području Grada Osijeka, a u interesu Osječko-baranjske županije te cijelog istoka Hrvatske".       

I  da ponovim to logično, pa i logičko pitanje koje se nameće: kako su onda toliki natječaji već provedeni prema Pravilniku, i nikad nije bilo na toj razini problema sa ZJN ni SAFU ni EU, nego se tek sad – kad Općina Antunovac na čelu OBŽ ide raditi isto što i brojni investitori prije nje – otkriva da stvar em nije po višem, zakonskom propisu, em kroz zaobilaženje ZJN predstavlja, kako ispada, pogodovanje nekome? Da i ne govorimo da je OBŽ i sama već radila A+U natječaje po Pravilniku, pa i '18 za I. Gimnaziju – s baš novim antunovačkim menadžmentom na čelu i u žiriju natječaja. I nije bilo nikakvih problema – sami imaju neposredno iskustvo da nije, sve zakonski najurednije prošlo, OBŽ zavela i u EOJN, cakum-pakum. Evo svjedoči Hampovčan: "Kod ishođenja dokumentacije za 1. gimnaziju u Osijeku postupili smo prema tom postupku. No, u tom slučaju više se ne može govoriti samo o nagradama za najbolje arhitektonsko rješenje od sto ili 70 tisuća kuna, nego je odmah s pobjednikom za idejno rješenje dogovaran neposrednom pogodbom i posao projektiranja koji vrijedi 2,5 milijuna kuna." Pa dobro, je li onda nešto zakonski sporno u tom postupku po kojem ste postupili ili nije? Ako jest, mutnim karakterom neposredne pogodbe, to vi onda znači priznajete da ste nekome neposredno pogodovali, na nezakonit način, imajući na umu da sad tvrdite zakonsku neregularnost postupka? To vi zovete policiju da dođe po vas zbog zaobilaženja ZJN u dodjeli onog posla od par milijuna? A ako nije i sve što ste proveli i kako ste postupili je regularno – u čemu je problem i za daljnje slučajeve?   

Najubotije si šerifska postaja Antunovac puca u nogu potencirajući kapitalan značaj projekata u pitanju te tih astronomskih milijuna i milijardi javnog novca koji će u njih biti upucan. Što ono kaže ApolitikA, kao strateški dokument Vlade RH, o zahvatima od posebnog značaja? "Kriterij značaja zahvata u prostoru za kvalitetan razvoj i uređenje prostora treba biti presudan u određivanju obveze provedbe natječaja"... što je u pitanju veći i javniji i kapitalniji značaj zahvata, to je – ne što bi rekao interni dokument neke proizvoljne skupine ljudi, nego, ponavljam, strateški državni dokument o prostornim politikama i po njemu resorni zakon! – obaveznije da kriterij ne bude, kako ono reče Hampovčan, "tražiti ekonomski najpovoljnija rješenja za izradu glavnih i izvedbenih projekata", nego da se provodi A+U natječaj. 

U izjavi za Glas u sklopu članka, Jurković konstatira nelogičnost zamjene teza: "Zašto se Županija protivi ovom anonimnom i demokratskom postupku, a zalaže se za neanonimni postupak javne nabave u kojem je poznato tko je ponuditelj i u kojem je jedini kriterij najniža cijena, a ne kvaliteta rješenja, možemo samo nagađati."  Možemo li ići i dalje od nagađanja? Da nema to kakve veze s protupravnim dokopavanjem onog pravog posla iza? Pa za početak će stajati da su OBŽ-ovci sami prvi otišli dalje od nagađanja, tvrdeći protupravnost interesa arhitekata u dokopavanju onog pravog posla iza.     

Izoliramo li Radunovićevu tvrdnju kojom me u veljači išao demantirati, da OBŽ nije protiv A+U natječaja, ne radi se o tome da laže, nego da svodi na načelan stav po kojem bi htjela razdvajanje postupka na dva nadmetanja: prvo da bude A+U za idejno rješenje, pobjednik dobije svoju nagradu i doviđenja (samo tako neće OBŽ biti protiv njih), a investitor onda da može ugovor za daljnju projektnu dokumentaciju sklopiti i s nekim drugim, preko otvorene javne nabave (tzv. jeftimbe). Pravilnik "nije sporan u cijelosti", ističu iz OBŽ u članku, nego je sporno "što je izišao iz okvira nadležnosti i uvjetovao u više odredbi da se posao izrade glavnih i izvedbenih projekata mora ugovoriti s onim tko je dobio prvu nagradu pri odabiru najboljeg idejnog rješenja neke zgrade"; "ne želimo da to bude ujedinjen postupak i da onaj tko ponudi najbolje idejno rješenje praktično dobiva čitav posao projektiranja".   

Fast forward do rujna: OBŽ službeno objavljuje nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave izrade projektne dokumentacije za GC (udt: JN). Što ćemo s tom JN, koja, u izostanku A+U natječaja, nabavlja projektiranje from scratch, od idejne faze? Jurković je govorila kao aktualna predsjednica HKA, a ja mogu govoriti kao aktualan predsjednik DAO: ako su si OBŽ-ovci dozvolili problematizirati da "Pravilnik arhitekata" usmjerava tijek javnog novca, ne prezajući pritom od sugestije o neposrednoj pogodbi, nije li legitimno da onda i "arhitekti" problematiziraju usmjeravanje tijeka javnog novca preko JN na svim konotativnim razinama o kojima se moglo raditi i kod sugestije o neposrednoj pogodbi?

Što doista znači reći takvo što? Je li to, u svojoj sugestivnosti direktne narudžbe, sa svim konotacijama koje običavaju ići uz to, aluzija o pogodovanju nekome, tj. o koruptivnom mehanizmu? Ako jest, smjet će se istom mjerom otići dalje od nagađanja u istovrsno aludiranje da je ukopanost OBŽ u inzistiranju na jeftimbi, pri svekolikoj nelogičnosti i neuspješnosti da na suvisao način objasni zašto, upravo koruptivni mehanizam. Smjet će se aludirati da se radi o zadržavanju kontrole nad tijekom javnog novca – s premisom u javnoj tajni da javne nabave kod nas itekako znaju predstavljati takvo zadržavanje kontrole, ne bi bilo ni prvi ni zadnji put, premda slovom ZJN nisu tako zamišljene. Radilo bi se u tom slučaju kod OBŽ-ovaca o klasičnoj projekciji, po staroj finti "drž'te lopova!" U polakomljenosti na usmjeravanje tijeka javnih milijuna za "onaj 'pravi' posao koji slijedi iza", ti povikni o polakomljenosti ničega drugog nego Pravilnika na usmjeravanje tijeka javnih milijuna za "onaj 'pravi' posao koji slijedi iza". Direktan ugovor pobjedniku da prezentiraju kao pogodovanje zato što ih, kao upravo najbolji instrument osiguranja koji imamo protiv pogodovanja, osujećuje u nakani da pogoduju? Op-op! Teška optužba, ali zato je tu kondicional i napomena da im nije rečeno ništa zbog čega bi eventualno tvrdili klevetu a što već nisu, pri tom i takvom kondicionalu, eventualno sami prvi napravili u suprotnom smjeru. 

Ako će se pak povući i reći da nisu – a ništa, onda se istom mjerom ne kaže ni njima. Ništa nije tvrđeno zdravo za gotovo, samo modalno. Koruptivnost u OBŽ ionako ne bi bila moguća, kaj ne, imajući u vidu Anušićevo članstvo u Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije. Pa po definiciji kondicionala, ostavimo prostor i za drugu mogućnost. Možda se i ne radi o aluziji na koruptivnost kad govore o neposrednoj pogodbi Pravilnikom, napenaljenosti na usmjeravanje tijeka javnog novca i zaobilaženju ZJN preko Pravilnika u jagmi za "onim 'pravim' poslom koji slijedi iza". Nego samo i jedino o tvrdnji zakonske neutemeljenosti odredbe.

Svejedno će se raditi o izokretanju činjenica, jer ovaj kratki mali detalj: na snazi je, posredstvom GUP-a, obaveza provedbe A+U natječaja. A gdje postoji takva obaveza, usmjeravanje tijeka javnog novca za izradu projektne dokumentacije zakonit je postupak baš onda i jedino onda kad se događa temeljem Pravilnika. Tada je u skladu sa svim propisima u RH, uključujući i ZJN, koji najnormalnije poznaje, slijedom EU direktive, institut tzv. projektnog natječaja, definiran kao poseban slučaj javne nabave u kojem kriterij nije "ekonomski najpovoljnija ponuda", kao u jeftimbama, nego stjecanje "plana ili projekta koji je odabrao ocjenjivački sud nakon provedenog natjecanja" (prema stručnim kriterijima koje se izrijekom navede u elaboratu). Nasuprot čemu će, pri obavezi njegove provedbe, usmjeravanje tijeka javnog novca jeftimbom biti kako god okreneš protupravno, čak i bez idenja u nagađanja o koruptivnom pogodovanju. Pa će ta zavada s činjenicama činiti svaku varijantu školskim projekcijskim postupkom: galama o Pravilniku kao instrumentu izbjegavanja obaveznog zakonskog postupka zato što ih onemogućava u izbjegavanju obaveznog podzakonskog postupka (GUP je podzakonskog pravnog statusa). Više od tek licemjerja optuživanja drugoga za isto ono što bi i sam radio, ovaj spin ima projekcijski karakter – "sve što kažeš, to si ti" – utoliko što nije na djelu ekvivalencija činjenja: OBŽ lažno inkriminira Pravilnik za istupanje van zakonitosti, dok sama doista istupa van zakonitosti.

Ne trebamo ni ići, drugim riječima, do tvrđenja korupcije, nezgodnog bez tvrdih dokaza, za konstatirati projekciju koja je i opet pucanje si u nogu, ili barem u vlastiti proklamirani cilj. Ako im je stvarno toliko stalo do eliminiranja i najmanje mogućnosti da zašteka s EU lovom – jer znamo da kad je se povlači ne smije biti nikakve nepravilnosti ni odstupanja od važećih propisa – kako to da se u namjerenosti da izgradnju GC i KBC financiraju pretežno EU lovom nisu uplašili upravo vlastitog ignoriranja važeće obaveze iz GUP-a, kao blatantnog primjera nepravilnosti? Kako su uopće došli na ideju financirati se iz EU, uključujući samu izradu projektne dokumentacije, pri neprovođenju obaveznog A+U natječaja u skladu s Pravilnikom, blatantno protivno važećoj prostornoplanskoj dokumentaciji? Da nije još kakva finta u igri?

Zašto je skandal?

Na javnom izlaganju u veljači dogodio se radikalan trenutak, nismo mogli vjerovati svojim ušima, kada je na primjedbe da je drugačije govorio dok je bio predsjednik DAO, Radunović replicirao otvorenim ajhmanovskim cinizmom, manifestom poltronstva: da on samo radi što mu nadređeni kažu i šta mi hoćemo, šta fantaziramo, otkud ideje da će netko raditi mimo onih koji ga plaćaju. Nije ušlo u transkript, koji je sam napravio, ali postoje, kažem, brojni svjedoci, a i tonski zapis ultimativno, prema pravu na pristup informacijama.

Kliknemo li u EOJN na objavu projektnog zadatka za JN, naći ćemo na jednom mjestu i da je odabrani projektant, s obzirom na to da su "u tijeku izmjene i dopune prostornih planova", dužan pratiti ih "te uskladiti idejni i glavne projekte s planovima koji budu na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za lokacijsku dozvolu". Aha, tu li smo!  Raspis jeftimbe protupravan je u momentu raspisa, u rujnu, ali neće više biti od utorka 16.6., tj. od sutra, kada IDPPOBŽ stupe na snage, a vodilo se računa o tome da ishođenje dozvole bude u trenutku važenja nove prostornoplanske konstelacije.

Kada mi je Radunović odgovorio da OBŽ nije protiv A+U natječaja, kao izolirana i uvjetna tvrdnja se nije radilo o neistini, no gola je to bila laž u smislu da su konkretne IDPPOBŽ, o kojima je to bilo javno izlaganje, pokrenute s ciljem izbjegavanja obaveze provedbe A+U natječaja. U propalosti sheme koju je smislio s anketnim natječajem, a također i fijaska na sastanku 3.5.2019., s pritiskom da HKA odustane od inzistiranja na direktnom ugovoru pobjedniku, konačno i nemoći da se Grad i OBŽ u tom slučaju dogovore oko obaveze provedbe natječaja, Radunović se dosjetio nove sheme kako da bude proktološki proaktivan (tim više što prethodno revniji glavaševac, koji je k'o lud mahao zastavicama HDSSB-a, za sad dokazati lojalnost i trebanje također i novim gospodarima, trseći se da im pokaže kako je za ostaviti ga u fotelji da kao vojnik partije iznalazi rješenja za njihove probleme). Samo u to ime pokrenute su IDPPOBŽ, koje razloge izrade svode na oduzimanje Gradu prostornoplanske ingerencije nad površinama za GC i KBC. 

U isto ime nije mi preostalo nego dati otkaz na poslu na kojem sam proveo desetljeće, i s kojega mi se inače nije odlazilo, jer stručni izrađivač IDPPOBŽ je po difoltu Zavod – pa nakon što su otpali pritisci da izmijenim elaborat, skupa s elaboratom kao takvim, palo bi opet najdirektnije moguće na mene da budem taj preko čije grbače Anušić i klika pokušavaju zaobići jedini zakonit model nabave projektne dokumentacije za GC i KBC. Ali ne prije nego koliko je trebalo da mogu iznutra dokumentirano posvjedočiti kako Radunović 22.5.2019., svega 19 dana nakon fijaska onog sastanka, u svojstvu nositelja izrade dostavlja u Zavod nacrt Odluke o izradi IDPPOBŽ, kojim se Gradu skida ovlast da uopće propisuje obavezu provedbe A+U natječaja tamo gdje to ne odgovara njegovim gazdama. Dok samo dan kasnije usljeđuje i naručeni pamflet u Glasu. Dvije fronte juriša, medijska i prostornoplanska, otvorene su simultano, dan za danom.   

Ako se mene pita, ova priča skandal je na razini indicija već i samom neumoljivom ukopanošću OBŽ oko usmjeravanja tijeka 40-ak milijuna javnog novca baš preko jeftimbe, suprotno važećim propisima. Ima li temelja – iz dokumentarnog materijala koji ovdje ni ne dajem u cijelosti, ali je poznat redakciji – da se radi o zatvorenom krugu indicija, ostavit ću na stručnijima u kaznenom pravu od sebe. Ono što ću eksplicitno tvrditi sa svoje strane, a imam papir koji kaže da sam ovlašten na temelju poznavanja Zakona, je da su IDPPOBŽ, kao instrument kojim OBŽ osigurava ovo da 40-ak milijuna ostaje u domeni jeftimbe koju raspisuju, skandalčina par excellence uslijed duboke protuzakonitosti u okviru resorne legislative. Taman da je s ciljem u jeftimbi i sve čisto (nije ako ćemo vjerovati krugu indicija, no dopustimo čak i da jest), u teškom prijestupu Ustava i Zakona je sredstvo kojim ga se išlo postići.

Ne čini vam se kao presudna stvar, imajući na umu da su GC i KBC projekti koje se može djelomično ili u potpunosti pravdati? Sreća u nesreći, no Pandorina kutija je otvorena. 

Još u rujnu OBŽ se odrekla budućih potraživanja od RH u zamjenu za vlasništvo nad zemljištem napuštene ljevaonice OLT Osijek (što je također skandalčić per se za istražiti – jer se OBŽ odrekla 33.6 milijuna, uslijed čega su glasovi iz financijskog i revizorskog resora negodovali i upozoravali kako bi to u perspektivi moglo dovesti u pitanje funkcioniranje OBŽ, jer neće stizati redovna sredstva iz državnog proračuna, da bi dobila nekretninu koju je, kako smo mogli čitati, nakon tri neuspjele dražbe na četvrtoj država dobila po ponudi od 9.9 milijuna). Opet je Tramišak inventivna u megalomaniji: "planirano je novih 380 stanova za oko 1600 stanovnika, te ostvarenja projekata koji su od općeg javnog, socijalnog i kulturnog interesa, odnosno izgradnja novih društvenih sadržaja (kazališta, muzeja, sportskih objekata) i gospodarskih sadržaja (oko 150 poslovnih prostora za malo i srednje poduzetništvo i obrtništvo)". Da bi u decembru bio obznanjen konkretan plan napada – da se na tu nebulozu spizdi oko 2.8 milijardi kuna i 6 brownfield hektara u centru grada – koji je pripremio Tramišakičin upravni odjel. Nema veze što tako provizorno naklepan program na tom mjestu nema veze sa zdravom pameću! Kad si po vokaciji zamjenica općinskog šerifa, ti po definiciji uvijek znaš najbolje, rodila si se s time, znaš prije struke, prethodiš joj ontološki i gnoseološki. Nema veze što GUP izrijekom za OLT nalaže obaveznu izradu više varijantnih stručnih rješenja (što se "može organizirati i provedbom javnog natječaja") kao temelja UPU-a prostora bivše ljevaonice, čija obaveza izrade je također propisana GUP-om, ili što bi se i konzervatore moglo nešto pitati. Ništa to nema veze.

Kladio bih se da novinaru Glasa koji je izvijestio sa Skupštine nije, recimo, bilo moguće postaviti pitanja o takvim nezgodnim začkoljicama, ukoliko mu je i bilo ukazano na njih. Ali zašto i ja najednom o OLT-u pričam? Nemojte se iznenaditi ako više prije nego kasnije saznate za odluku o izradi petih izmjena i dopuna PPOBŽ, kojima će prostor OLT-a biti planski istrgnut iz urbanizma Grada Osijeka, kao sljedeći "otok" usred grada, izvađen iz planskog konteksta gradskog tkiva, zato da se ne bi moralo raditi UPU ni javni A+U natječaj, onako kao što su trećima istrgnuti prostori GC-a i KBC-a. Samo što ta fantazmagorija već neće biti opravdiva ni probavljiva kao sadržaj. Nemojte se iznenaditi kada županije ubuduće bilo što što im se ne sviđa važećim uvjetima gradnje unutar GP naselja – koja im prvim prostornoplanskim aksiomom ne pripadaju u nadležnost – stanu proglašavati planski svojom ingerencijom i izvole tamo štancati što paše nekome pri oltaru, tko si je tamo nešto smislio, dok im vojska Rezinih klonova iz Ministarstva na traci štambilja suglasnosti po presedanu IDPPOBŽ. Bolje je i ne zamišljati što će biti kada se recimo na Jadranu – pri jadranskom pritisku na prostor – svi oni hadezeovski župani dosjete da sada imaju instrument kako da si unutar gradova i sela zagrabe za sebe što im se oku dopadne.

Možda je ipak krajnji čas da nas ta teška i hermetična tema – što je zapravo krivo s IDPPOBŽ i zašto se radi o krvništvu nad prostorom ravnom Bandićevom ZG-menhetnu – počne nacionalno zanimati, kao nešto više od nerazumljive lokalne čarke?

obracun-serifa-i-zakona-kod-os-korala-mehanizam-prevare-i-sustina-prevare-7471-10099.png

"Naravno, nikoga u gradu ni zemlji nije bilo briga svo vrijeme, pa je u Osijeku ostalo na sustavu... dakle, na nekakvom Rezi da odreže. A znamo što to znači: isto što bi značilo i da je na Rezi ostalo u zagrebačkom slučaju; već bi arapski mecena zidao naveliko. Bandić ili stanoviti Anušić moćni su, politički utjecajni ljudi, a nije Rezi smisao života da se bode s rogatima. Ne pada mi na pamet abolirati područne šerife što pokušavaju – no u krajnjoj liniji upalno žarište treba locirati u Ministarstvu".
"Naravno, nikoga u gradu ni zemlji nije bilo briga svo vrijeme, pa je u Osijeku ostalo na sustavu... dakle, na nekakvom Rezi da odreže. A znamo što to znači: isto što bi značilo i da je na Rezi ostalo u zagrebačkom slučaju; već bi arapski mecena zidao naveliko. Bandić ili stanoviti Anušić moćni su, politički utjecajni ljudi, a nije Rezi smisao života da se bode s rogatima. Ne pada mi na pamet abolirati područne šerife što pokušavaju – no u krajnjoj liniji upalno žarište treba locirati u Ministarstvu".
Foto: 
Screenshot Youtube