Odgovor na reagiranje Antonije Sikavice Joler: Tko instrumentalizira HAZU? (3)

Reagiranja čitatelja su dobrodošla. I reakcije aktera novinarskih tekstova, također. Posebno ako su jasna, argumentirana i logički posložena. Reagiranje Antonije Sikavice Joler, glavne tajnice Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU – nažalost - nije takvo.

U svojem javljanju povodom mog članka „Izjava protiv Istanbulske konvencije – tko instrumentalitira HAZU?“ objavljenog 28. prosinca, Sikavica Joler me proziva za konstruirane i neočne podatke, matematički nelogične informacije, tendenciozno intoniran tekst, nepoznavanje novinarskog zanata i insinuacije. Sve u svemu, da sam napisala tekst koji nije ni istinit ni korektan, da lažem i da sam neuka novinarka koja nije sposobna čak ni prepisati točne podatke.

E, pa nisam!

Napadnuti tekst napisala sam po svim standardima novinarske profesije, bez laganja, podmetanja i mistifikacija.

Radi lakšeg snalaženja naših čitateljica i čitatelja, ovdje neću prenositi dijelove dopisa Antonije Sikavice Joler, koji se može pronaći na linku, nego ću objasniti kako i zašto sam pisala baš takav tekst, a nisam samo prepisala priopćenje Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU, a što je učinila većina medija.

Kada sam pročitala priopćenje zanimalo me je koji su akademici i akademkinje (ako ih uopće ima!) članovi tog Vijeća, kako su glasali i s kojim argumentima. Razgovarala sam s ukupno deset (10) akademika, članova Vijeća, od ukupno njih 13. Pokušala sam dobiti i preostalu trojicu, ali su tada bili nedostupni.

Sve što sam nakon toga napisala, a tiče se (ne)glasanja i (ne)pristunosti te desetorice akademika na sjednici na kojoj se raspravljalo o Istanbulskoj konvenciji i njihovih stavova o spornoj Izjavi Vijeća, temelji se isključivo na izjavama svakog od tih akademika pojedinačno. Dakle, ne na mojem dojmu ni na nekoj naknadnoj mojoj konstrukciji.

Stoga primjedba Sikavice Joler o tome da su se akademici mogli informirati o prijedlogu Izjave - iako nisu bili na sjednici  - tako da su otvorili e-mail ili da su imali interes za to, ne ide na dušu meni, nego bi bio red da glavna tajnica Vijeća tu primjedbu uputi svakom od tih akademika. Jednako tako, da u osobnom kontaktu ili pismeno s njima prodiskutira i (ne)istinitost njihovih izjava o tome jesu li ili nisu bili na navedenoj sjednici i razloge (ne)dolaska, kao i njihove stavove o Izjavi Vijeća.

Dopuštam da za Sikavicu Joler razgovor s deset akademika za potrebe samo jednog teksta i nije neki kunst i nije istraživačko novinarstvo teškog kalibra. Točno, to je samo profesionalno obavljen posao. Objasnili smo čitateljicama i čitateljima da u Vijeću nije samo 13 akademika, da je u njemu oko 150 članova raznih struka i da Izjava nije stav HAZU, pa čak ni svih akademika koji sjede u njemu.

A to su upravo bili naslovi većine drugih članaka – da je HAZU protiv Istanbulske konvencije, da su akademici digli glas protiv njezine ratifikacije te – ne manje bitno – da u Vijeću ne sjedi niti jedna žena. Zar je takvo izvještavanje bliže istini?

Ne sjećam se da je Sikavica Joler reagirala na te tekstove ili mi je možda promaknulo.

Nadalje, tvrdnja da se u mojem članku „stječe dojam da se doprinos svih ostalih članova Vijeća (a koji nisu akademici, op.a.) obezvređuje dovodeći u pitanje njihove kompetencije i stručnost“ potpuno je promašena. Dapače, suprotna je navodima iz teksta.

U tekstu doslovno piše da svi članovi Znanstvenog vijeća imaju jednaka prava, da mogu ravnopravno raspravljati i glasati te da je svaki glas u Vijeću jednako vrijedan bilo da je riječ o akademiku ili nastavniku iz neke lokalne škole. To što glavna tajnica Vijeća „ima dojam“ doista nije problem mojeg teksta.

Korektni novinarski tekstovi nisu  Rorschachove mrlje pa da svatko iz njih iščitava što želi. Profesinalni novinarski tekst temelji se na činjenicama, a one su - i u slučaju ravnopravnosti članova u Vijeću - itekako objašnjene čitateljima, i to podrobno.

Što se tiče primjedbe da sam Sikavicu Joler „zatekla neposredno uoči privatnoga novogodišnjeg putovanja“ zbog čega nije bila u mogućnosti „koncentrirano prenijeti“ sve što je željela u svojoj izjavi, imam potrebu pojasniti da nisam zvala Sikavicu Joler za izjavu nego za tehničko pojašnjenje, što je vrlo kompetentno i potpuno odgovorila – o tome koliko je članova Vijeća, koliko ih je bilo na sjednici i kako je potom teklo usaglašavanje. To sam i prenijela u tekstu.

I na kraju, potvrđujem da sam portal koji je prvi integralno prenio izjavu Znanstvenog vijeća protiv Istanbulske konvencije „navela u pejorativnom smislu“, samo mi je žao što sam bila preblaga.

Riječ je o portalu koji moje kolegice i kolege, višegodišnje iskusne novinare, aktiviste za ljudska prava i neke političare iz pera glavnog urednika naziva „ljigavom i pokvarenom stokom i skalamerijom“, „parazitskom žgadijom“ i „marvom“. O portalu koji tolerira komentare svojih vrlih čitatelja koji navedene žele odstraniti „ne skalpelom, nego tupom turpijom“.

To je valjda taj pluralizam medija „nomalan u svakom demokratskom društvu“ o kojem Antonia Sikavica Joler piše, za koji ima razumijevanja i koji je - po njoj – očito primjereno okruženje za objavu Izjave Znanstvenog vijeća HAZU, za razliku od našeg portala.

Ne sporim, to je legitiman izbor. Samo je pitanje - bi li se većina u Znanstvenom vijeću s tim složila? Ali to je već tema za neki novi tekst.

 

odgovor-na-reagiranje-antonije-sikavice-joler-tko-instrumentalizira-hazu-3-6344-8156.jpg

"Naslovi većine drugih članaka poručivali su da je HAZU protiv Istanbulske konvencije, da su akademici digli glas protiv njezine ratifikacije te da u Vijeću ne sjedi niti jedna žena. Zar je takvo izvještavanje bliže istini? Ne sjećam se da je Sikavica Joler reagirala na te tekstove ili mi je možda promaknulo"
"Naslovi većine drugih članaka poručivali su da je HAZU protiv Istanbulske konvencije, da su akademici digli glas protiv njezine ratifikacije te da u Vijeću ne sjedi niti jedna žena. Zar je takvo izvještavanje bliže istini? Ne sjećam se da je Sikavica Joler reagirala na te tekstove ili mi je možda promaknulo"
Foto: 
Forum.tm