Organizatori brodskih izleta u Dubrovniku bilježe ogromne gubitke u isto vrijeme dok izletnički turizam buja

Kako bismo saznali koliko je novaca u optjecaju u turističkom prometu u Dubrovniku, posebno u poslu organizacije jednodnevnih izleta, te tako pokušali odgonetnuti i udio sive ekonomije, obratili smo se Poreznoj upravi. Za novinara koji obrađuje temu o poslovanju i prihodima bilo kojih poslovnih subjekata, pa tako i turističkih agencija i brodara u Dubrovniku, Porezna uprava trebala bi biti primarni izvor najtočnijih informacija. Bilo je logično pomisliti: "Ako Porezna uprava nema točne i cjelovite podatke, onda ih nema nitko, a Hrvatska je zaostala država."

Poslali smo Poreznoj upravi jednostavan upit, koji bi moglo razumjeti i svako dijete: koliki su bili ukupni godišnji prihodi, te plaćeni porezi turističkih agencija i organizatora brodskih izleta u Dubrovniku, od 2005. godine do danas? Ti podaci bili su nam potrebni kako bismo vidjeli je li i kakvih promjena bilo u posljednjih 10 godina u prihodima i zaradi dubrovačkih organizatora jednodnevnih autobusnih i brodskih izleta.

Dobili smo tjedan dana kasnije nevjerojatan besmisleni odgovor, koji je ideal-tipski primjer ignorantskog odnosa tijela javne uprave u Hrvatskoj prema građanima, pa i novinarima, ali i prema svom poslu. Stoga, uz ispriku čitateljima zbog nerazumljivosti, donosimo odgovor Porezne uprave u cijelosti.

"Poštovani,

Naredbom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2016. godini (Narodne novine 35/2016 - u daljnjem tekstu: Naredba) propisuju se računi na koje će se uplaćivati prihodi proračuna, obvezni doprinosi te prihodi za financiranje drugih javnih potreba, način uplaćivanja tih prihoda te izvješćivanje njihovih korisnika.

Ranije navedenom Naredbom propisano je, između ostalog, da se prihodi s osnove poreza na dodanu vrijednost uplaćuju na brojčanu oznaku vrste prihoda 1201 - porez na dodanu vrijednost, a prihodi s osnove poreza na dobit se uplaćuju na brojčanu oznaku vrste prihoda 1651 - porez na dobit.

Nadalje, istom Naredbom propisano je da se prihodi s osnove poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak uplaćuju na slijedeće brojčane oznake vrste prihoda: 1406, 1430, 1449, 1619, 1856, 1880, 1899.

Napominjemo da se gore navedeni prihodi uplaćuju prema sjedištu/prebivalištu ili boravištu poreznog obveznika neovisno o tome gdje je isti zaista i poslovao. Slijedom navedenog, nismo u mogućnosti dostaviti podatke na zatraženi način", stoji u nepotpisanom odgovoru s e-mail adrese "[email protected]".

Pitanje za milijun dolara je kakve veze sa zbirnim podacima o prihodima i porezima poslovnih subjekata određene djelatnosti, u ovom slučaju turističkih agencija i brodara, ima "Naredba o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2016. godini" i sve one šifre?

Naravno da smo pregledali "Naredbu o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2016. godini", ali

nismo u naredbi našli ništa što bi imalo veze s našim upitom.

"Obveznici uplate poreza na dodanu vrijednost i povrata poreza na nalozima za plaćanje u polje "model" upisuju broj modela "HR68", a u polje "poziv na broj primatelja" kao podatak prvi brojčanu oznaku vrste poreza (četiri znamenke uključujući kontrolni broj – 1201 za PDV), te kao podatak drugi OIB dodijeljen od Ministarstva financija – Porezne uprave. Podatak treći može i ne mora biti upisan, a ako je upisan nije pod kontrolom", piše u "Naredbi" za PDV, a slično je i za ostale vrste poreza.

U biti, iz Porezne uprave su nas uputili na propis koji određuje kako obveznici poreza i doprinos trebaju popunjavati uplatnice, što mi nismo pitali, a nisu uopće spomenuli prihode i razrezane i plaćene poreze turističkih poslovnih subjekata koje smo tražili. Nisu nam poslali ni traženi podatak o ukupnim porezima zbirno za grad Dubrovnik, općinu Župa dubrovačka i općinu Konavle.

Nema podataka

Zar je doista moguće da najvažniji organ financijskog nadzora u Republici Hrvatskoj ne može jednostavno uz dva klika izlistati podatke o plaćenim porezima u nekom gradu ili općini? Ponovno smo se za komentar obratili Zorislavu Antunu Petroviću, stručnjaku za borbu protiv korupcije, čega je pravo na pristup informacijama neizostavan dio. Petrović kaže kako je u svakoj demokratskoj i uređenoj državi većina podataka koje stvaraju i prikupljaju tijela javne vlasti obrađena informatički, sistematizirana i objavljena preko interneta, a to je najjednostavniji i najbolji način komunikacije s građanima.

"Kad se pisao zakon o pristupu informacijama 2003. godine predviđen je katalog informacija, koji bi trebao sadržavati sve relevantne podatke koje je prikupilo neko tijelo javne vlasti, poput Porezne uprave u ovom slučaju, i koje mogu poslužiti građanima i poslovnim subjektima za njihove potrebe. Meni je doista nevjerojatno da u 21. stoljeću, kada je Hrvatska članica Europske unije, nema sistematiziranih podataka o bitnim stvarima, kao što je funkcioniranje pojedinih sektora gospodarstva", neugodno je iznenađen i bivši predsjednik Transparency Internationala Hrvatska.

Pokušali smo ponovno dobiti neki suvisao odgovor od Porezne uprave, pa smo u ponovljenom zahtjevu specificirali kako nam trebaju podaci za trgovačka društva i obrte koji po Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD 2007) obavljaju djelatnosti navedene pod brojem 79 - Putničke agencije, organizatori putovanja (turoperatori) i ostale rezervacijske usluge, kao i poduzeća koja obavljaju djelatnosti pod brojem 50.1 - Pomorski i obalni prijevoz putnika, što uključuje prijevoz brodovima ili čamcima za izlete, kružna putovanja ili razgledanje. Naglasili smo da trebamo podatke za poslovne subjekte koji imaju sjedište u gradu Dubrovniku, općini Župa dubrovačka i općini Konavle, kako ne bi bilo zabune.

Također smo tražili podatke u uplaćenim članarinama za  turističke zajednice grada Dubrovnika, općine Župa dubrovačka i općine Konavle, obzirom da, prema Zakonu o članarinama u turističkim zajednicama, Porezna uprava vrši naplatu članarine od poslovnih subjekata koji su je dužni plaćati.

Nismo dobili nikakav odgovor na ponovljeni upit. Čini se da što je više propisa koji uređuju pravo na pristup informacijama, to je veći stupanj ignoriranja tog prava od strane državnih institucija.

Podaci Porezne uprave bili bi zasigurno od velike pomoći za ovaj rad, pa smo bili uporni i mjesec dana nakon prvog upita i dva tjedna nakon ponovljenog upita poslali još jedan upit naslovljen izravno na ravnatelja Porezne uprave Zdravka Zrinušića.

Platiti već plaćeno

Opet nije bilo odgovora, pa smo telefonski kontaktirali glasnogovornika Porezne uprave, Marka Nenadića. Rekao nam je kako Porezna uprava ne može izlistati podatke o plaćenim porezima za pojedini grad ili općinu, kao ni za pojedinu djelatnost. U stvari može, ali preko posebnog računalnog programa za koji licencu ima samo nekoliko ljudi u Poreznoj upravi, a oni se ne mogu baviti našim upitom, rekao nam je Nenadić.

Drugi način bio bi da Porezna uprava traži izlist podataka od APIS IT-a, informatičke tvrtke u vlasništvu države i grada Zagreba, koja je izradila računalni sustav za Poreznu upravu. Takve posebne usluge Porezna uprava navodno plaća, kako nam je objasnio glasnogovornik Nenadić. Bilo bi to kao da smo krojaču platili za loše sašiveno odijelo, koje mu stalno moramo nositi na popravke, koje dodatno plaćamo. Porezna uprava morala bi biti informatički najnaprednija državna ustanova. Prosto nevjerojatno, da nemaju, ili ne daju, niti najbenignije osnovne podatke. Bili smo prisiljeni odustati od podataka Porezne uprave.

Poreznoj upravi poslali smo i upit o obavljenim inspekcijskim nadzorima nad turističkim agencijama i brodarima u gradu Dubrovniku, općini Župa dubrovačka i općini Konavle. Dobili smo odgovor kojim se, nakon nekoliko nepotrebnih rečenica o tome da Porezna uprava "kontinuirano provodi nadzor", uskraćuju tražene informacije.

"Obzirom da se podaci o obavljenim nadzorima ne prate na razini grada, niti na razini djelatnosti tražene podatke vam nismo u mogućnosti dostaviti", stoji u odgovoru na upit o obavljenim inspekcijskim nadzorima Porezne uprave na dubrovačkom području. Opet jedno veliko ništa.

Koruptivno vođenje države

Profesor Mato Bartoluci, s Katedre za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, na kojoj je bio predstojnik od 2010. do 2014. godine, u svojoj preko 30 godina dugoj znanstvenoj karijeri objavio je mnoštvo znanstvenih radova o upravljanju i strategijama u turizmu, posljednji je udžbenik iz 2013. pod naslovom "Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva". Zgrožen je nedjelotvornošću i pasivnošću jednog od najvažnijih financijskih organa u državi, koji nije u stanju izbaciti iz računala podatke o prihodima i porezima pojedinih poslovnih subjekata u pojedinom gradu ili općini.

"Porezna uprava je jedan od ključnih instrumenata pravne države, ali ne funkcionira. Sustav je neučinkovit i u primjeni i u kontroli njegove primjene, jer postavljen je tako da pojedinci mogu raditi što hoće. Nije čudo da Porezna uprava progleda kroz prste ovome ili onome i da ne procesuira prijestupe, a i kad procesuira ti postupci traju po deset i više godina, od čega nitko nema koristi", komentira dr. Bartoluci. Dodaje da je "koruptivni način vođenja države i institucija ušao u sve pore društva i, na žalost, trebat će vremena da se to promijeni".

Ona izreka bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića "neka institucije rade svoj posao" koja se odnosila na pravosuđe, postala je kroz godine predmetom sprdnje, ali primjenjiva je na sva tijela javne uprave i državne organizacije i fondove. Srećom, za razliku od Porezne uprave, turističkih zajednica i ureda državne uprave, te ministarstva turizma i ministarstva pomorstva, postoje ustanove koje rade svoj posao, poput Instituta za turizam u Zagrebu, Državnog zavoda za statistiku (DZS) i Hrvatske gospodarske komore (HGK), zahvaljujući čijim podacima ovaj tekst ipak neće biti čista špekulacija.

Izletnički turizam

A trebale bi se institucije itekako pozabaviti izletničkim turizmom. Zrinka Marušić, znanstvena suradnica na Institutu za turizam i voditeljica tzv. TOMAS istraživanja o potrošnji i stavovima turista koja provodi Institut, uputila nas je na podatak DZS-a koji govori o velikom višegodišnjem kontinuiranom godišnjem rastu broja putnika na jednodnevnim izletima u organizaciji putničkih agencija. Ako promatramo u razdoblju od pet godina, od 2011. do 2015. godine, vidljivo je da je unutar Hrvatske na jednodnevnim izletima u 2011. bilo 103.766  domaćih i čak 765.325 stranih turista, dok je na jednodnevnim putovanjima u okolne zemlje bilo 29.427 domaćih i 61.279 stranih gostiju.

U 2015. te su se brojke kod inozemnih gostiju udvostručile, pa tako imamo 1.312.760 stranih putnika na jednodnevnim putovanjima unutar Hrvatske i 132.186 na jednodnevnim izletima u okolne zemlje. Broj domaćih turista je u stagnaciji, pa je tako unutar Hrvatske u 2015. na jednodnevnim izletima bilo 129.587, porast od oko 30 posto, a van Hrvatske je na jedan dan u organizaciji putničkih agencija u 2015. putovalo 13.432 domaća turista, što je pad od 50 posto u odnosu na 2011. godinu.

No, udio domaćih turista u ukupnom izletničkom turizmu je ionako ispod 10 posto, pa je porast ili pad

broja domaćih putnika na jednodnevnim izletima gotovo nebitan za utvrđivanje ukupne novčane mase u tom segmentu turizma. Bitno je da se u pet godina podvostručio broj inozemnih gostiju na jednodnevnim putovanjima, a oni čine 90 posto putnika.

Koliko je to u novcima? Zrinka Marušić nam kaže kako takvih istraživanja nema, a istraživanje TOMAS koje Institut za turizam provodi još od 1987. godine dosad se nije opširnije bavilo jednodnevnim izletima, jer nije bilo interesa ni od gospodarskih subjekata a ni od ministarstva turizma i turističkih zajednica da se detaljnije obradi izletnički turizam.

Ali, Zrinka Marušić obećala nam je da će, s obzirom na golemi rast izletničkog turizma posljednjih godina, obvezno posvetiti veću pozornost jednodnevnim izletima u sklopu istraživanja TOMAS, o navikama, zadovoljstvu i potrošnji turista u Hrvatskoj. Bar jedan dobar rezultat ovog novinarskog rada.

No, ako uzmemo da takvi jednodnevni izleti brodom na otoke, ili autobusom u Mostar iz Dubrovnika koštaju između 200 i 400 kuna, i pretpostavimo 300 kuna kao neki prosjek, te pomnožimo to s blizu milijun i pol turista koji su koristili taj turistički proizvod u 2015. godini, dolazimo do brojke od 450 milijuna kuna godišnje! I to samo za registrirane turističke agencije, bez brodara, i to su samo prijavljeni, a ne i točni stvarni podaci. Profesor Mato Bartoluci drži kako je još bar 30 posto neprijavljenog prometa.

Trećina prometa neregistrirana

Zahvaljujući Nikolini Trojić iz HGK – Županijske komore Dubrovnik, saznali smo, međutim, da, prema podacima HGK, putničke agencije i organizatori brodskih izleta na dubrovačkom području bilježe ogromne gubitke u isto vrijeme dok izletnički turizam buja u Hrvatskoj. Podaci se odnose samo na trgovačka društva (d.d. i d.o.o.), ne i na obrte, no zanimljivo je vidjeti kako od 2011. godine na području grada Dubrovnika raste broj putničkih agencija i brodara, ali oni uporno bilježe milijunske gubitke. Na područjima općine Konavle i općine Župa dubrovačka broj brodara stagnira, a nešto je rastao broj putničkih agencija u općini Župa dubrovačka, no dobit koju ostvaruju organizatori izleta u tim općinama je minimalna.

Tako je, prema podacima HGK, u gradu Dubrovniku 2011. godine bilo registrirano 15 tvrtki za pomorski prijevoz, dakle i za brodske jednodnevne izlete, koje su imale 19 zaposlenih, a ostvarile su 4,89 milijuna kuna prihoda i 7,74 milijuna kuna rashoda, imali su, dakle, brodari u Dubrovniku u 2011. gubitak od blizu tri milijuna kuna! Iste te 2011. godine turističke agencije u gradu Dubrovniku, kojih je bilo 102 s 813 zaposlenih, ostvarile su 785,4 milijuna kuna prihoda i 852,4 milijuna kuna rashoda, dakle gubitak od 67 milijuna kuna!

Sljedeće, 2012. godine porastao je, prema podacima HGK, broj brodara u gradu Dubrovniku na 21, što je gotovo 50-postotno povećanje, ali je smanjen broj stalno zaposlenih na samo 11 ljudi. Tih 21 trgovačko društvo ostvarilo je 2,78 milijuna kuna prihoda, dvostruko manje nego 2011., uz 2,73 milijuna kuna rashoda, opet gubitak pola milijuna kuna. Turističkih agencija je te godine u Dubrovniku 97, sa 817 stalno zaposlenih, a ostvarile su 728 milijuna kuna prihoda i 818 milijuna kuna rashoda, što znači da su poslovale s čak 90 milijuna kuna gubitka, odnosno minusom koji je 30 posto veći negoli godinu prije.

Prednost fiskalizacije

Fiskalizacija, dakle obveza izdavanja računa, u Hrvatskoj je uvedena 2013. godine i tu dolazi do porasta registriranih prihoda brodara u Dubrovniku za više od 100 posto, što je trend koji se nastavio i u sljedećim godinama. Ukupno je te godine 25 trgovačkih društava registriranih za pomorski prijevoz, sa 22 zaposlenih, te su ostvarili 5,85 milijuna kuna prihoda, ali i 9,1 milijun kuna rashoda, pa je gubitak brodara u 2013. iznosio 3,25 milijuna kuna. Turističkih agencija je 2013. malo više nego godinu prije, ima ih 104, sa 921 zaposlenim, a prijavile su 795 milijuna kuna prihoda i 849 milijuna kuna rashoda. Ispada da su dubrovačke turističke agencije i u godini uvođenja fiskalizacije poslovale s gubitkom, ovaj put golemih 54 milijuna kuna, koji je ipak gotovo za pola manji nego 2012. godine.

U 2014. registrirano je u Dubrovniku još više brodara negoli u 2013., ima ih 28, a zapošljavaju 37 ljudi. I prihodi su opet rasli, iznose 7,57 milijuna kuna, a prijavljeni rashodi iznose 8,2 milijuna kuna, gubitak je gotovo 630 tisuća kuna. I broj turističkih agencija se povećao, ima ih 110, ali se smanjio broj zaposlenih na 876 ljudi, još jedan paradoks. Dubrovačke turističke agencije prijavile su manje prihoda u 2014. nego godinu prije, iznose 764 milijuna kuna, dok su prijavljeni rashodi oko 829 milijuna kuna. Gubitak od 65 milijuna kuna.

HGK Dubrovnik poslala nam je još i podatke za 2015. godinu, pa vidimo da i dalje raste broj brodara, ima ih već 30, s 46 zaposlenih ljudi, a ostvarili su rekordne prihode u iznosu od 8,2 milijuna kuna, te rekordne rashode u iznosu od 11,5 milijuna kuna, što znači i rekordne gubitke od 3,3 milijuna kuna!

Bujanje novih tvrtki

Logično je upitati se zašto svake godine nova poduzeća hrle u posao pomorskog prijevoza, ako se u tom poslu stvaraju samo sve veći i veći gubici? Nešto ne štima.

I broj turističkih agencija narastao je na 130 u 2015. godini, a imale su 905 zaposlenih. Ostvarile su te agencije 824 milijuna kuna prihoda i 883 milijuna kuna rashoda, gubitak je iznosio 59 milijuna kuna. Ispada kako se nove agencije u Dubrovniku registriraju samo da bi dijelile milijunske gubitke s već postojećim agencijama.

Stvar je jasna: ili brodari i turističke agencije posluju iz čiste želje da omoguće turistima ugodan boravak, pa ih nije briga za gubitke, ili se radi o nepotpuno prijavljenim prihodima i potpuno prijavljenim rashodima, pa se tako izbjegava plaćanje plaća radnicima, te poreza, doprinosa i drugih davanja državi. Krajnje je vrijeme da država obrati pozornost na tih (prijavljenih!) blizu milijardu kuna prihoda godišnje, kao i na primanja i položaj radnika kod tih poslodavaca. Neka institucije rade svoj posao, rekli bismo.

Tekst je objavljen uz potporu Ministarstva kulture koje je financiralo Program ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijim