Panama Papers: korporativni mediji u zaštiti jedan posto najbogatijih zapadnjaka

Tko god da je bio izvor za dokumente Mossack Fonsece, očito je bio motiviran istinskom željom da razotkrije sustav koji ultrabogatima omogućava da sakriju svoje golemo bogatstvo, često stečeno korupcijom i poreznim utajama. Ovi panamski odvjetnici sakrili su bogatstvo znatnog udjela jedan posto najbogatijih i masivno curenje njihovih dokumenata trebalo bi biti dobro.

Na žalost, onaj koji je otkrio dokumente napravio je strašnu pogrešku obrativši se zapadnim korporativnim medijima da ih objave. Posljedica toga je ta da je prva velika priča, objavljena danas u Guardianu, ona o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i čelistu. Vjerujem u priču i ne sumnjam da je Putin kriv.

Ali zašto se usredotočiti na Rusiju? Ruski novac samo je sitan djelić novca skrivenog uz pomoć Mossack Fonsece. Zapravo, selektivno izvještavanje sve je očitije i počinje zaudarati.

Süddeutsche Zeitung, koji je dobio dokumente, detaljno nam razotkriva metodologiju koju korporativni mediji koriste za pretraživanje datoteka. Glavna potraga kojom su se poveli jest ona za imenima vezanim uz režime koji krše sankcije Ujedinjenih naroda. Jednako postupa i The Guardian pa susretljivo navodi zemlje poput Zimbabvea, Sjeverne Koreje, Rusije i Sirije.

Filtriranje informacija korporativnih medija u skladu je s agendom zapadnih vlada. Nema tu ni spomena o korištenju usluga Mossack Fonsece od zapadnih korporacija ili milijardera – glavnih klijenata. The Guardian se požurio upozoriti da će "većina materijala koji je procurio ostati privatna".  

Što ste uopće očekivali? Materijalima upravlja organizacija grandioznog, ali smiješnog naziva – "Međunarodni konzorcij za istraživačko novinarstvo" – koju financira i organizira američki Centar za javni integritet. Njihovi su donatori, među mnogima, i Fondacija Ford, Zaklada Carnegie, Fond obitelji Rockefeller, Fondacija W K Kellogg i Zaklada Otvoreno društvo (Soroš). Ne očekujte istinsko razotkrivanje zapadnjačkoga kapitalizma. Prljave tajne zapadnih korporacija ostat će neobjavljene. Očekujte hitove o Rusiji, Iranu i Siriji te sitno "balansiranje" zapadnjačkim državama poput Islanda. Bit će žrtvovan i poneki ostarjeli Britanac – netko tko već pati od demencije. Korporativni mediji – The Guardian i BBC u Velikoj Britaniji – imaju ekskluzivno pravo pristupa bazi podataka koje vi i ja ne možemo vidjeti. Sebe štite čak i od uvida u osjetljive informacije zapadnjačkih korporacija ograničavajući se samo na dokumente koje ih vode specifičnim pretragama, poput prekršitelja UN-ovih sankcija.

Nikad nemojte zaboraviti da je The Guardian na zahtjev britanske obavještajne službe MI6 uništio kopije Snowdenovih dosjea.  

Što da su u bazi podataka Mossack Fonsece tražili sve vlasnike korporativnih medija i njihove kompanije, i sve urednike i glavne novinare korporativnih medija? Što da su među podacima Mossack Fonsece tražili sve glavne ljude BBC-ja? Što da su u bazi podataka Mossack Fonsece tražili svakog donatora Centra za javni integritet i njegove kompanije? Što da su u bazi podataka Mossack Fonsece tražili svaku kompaniju izlistanu na zapadnjačkim burzama te svakog milijunaša kojeg su mogli pratiti?

To bi bilo mnogo zanimljivije. Znam da su Rusija i Kina korumpirane zemlje, ne morate mi to reći. A što da potražite stvari koje bismo mi, ovdje na Zapadu, mogli razotkriti i nešto u vezi s tim i  učiniti? I što da vaši korporativni ljubimci dopuste ljudima da vide prave podatke?

*Craig Murray je pisac, radijski voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od 2002. do 2004. te rektor Sveučilišta Dundee od 2007. do 2010. 

Tekst je jučer objavljen na Murrayevu blogu.