Poplava tužbi u Strasbourgu zbog sporog kažnjavanja ratnih zločina

Ako Hrvatska ne ubrza istrage i sudske postupke za zločine počinjene tijekom Domovinskog rata, mogla bi imati i međunarodne posljedice. Osim narušenog ugleda, Hrvatsku bi takva otezanja mogla stajati stotine tisuća kuna.

Pred Europskim sudom za ljudska prava već je u obradi 21 tužba protiv Hrvatske, koje su podnijele obitelji žrtava stradalih u ratu 1990-ih godina u Hrvatskoj. Sud ih je poslao Vladi na očitovanje. Nakon toga se očekuju presude.

Od 21 tužbe, njih 18 je zbog još uvijek do kraja neistraženih i nekažnjenih slučajeva ubojstava i nestanaka građana srpske nacionalnosti te 3 tužbe vezane uz stradanje Hrvata. Gotovo polovica tužbi odnosi se na zločine nad Srbima u Sisku početkom 1990-ih. Tužbe za neučinkovite istrage i sudske postupke stigle su i za zločine u Kijevu, Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu i Vinkovcima te u mjestima Pocrnić, Brloška Dubrava i Topolovica.

Sve obitelji tužile su Hrvatsku po članku 2. Konvencije o ljudskim pravima koja jamči pravo na život. Dio obitelji tužio je su Hrvatsku i zbog kršenja prava na slobodu i sigurnost (članak 5.), prava na pošteno suđenje (članak 6.), prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života (članak 8.) te kršenja prava na djelotvorni pravni lijek (članak 13.). Dio njih se pozvao i na diskriminaciju koja je zabranjena člankom 14. Konvencije.

Da brojka od 21 tužbe nikako nije konačna, postalo je jasno iz nedavno predstavljenog izvještaja o radu Ureda zastupnice Vlade pred Europskim sudom za ljudska prava u 2012. godini. Iako nije navela o kolikom broju tužbi je riječ, zastupnica Vlade Štefica Stažnik kao poseban problem izdvojila je navalu tužbi protiv Hrvatske upravo vezane uz nerješavanje zločina tijekom Domovinskog rata. Njezin je izvještaj u saborskoj proceduri.

Sabor bi uskoro trebao raspraviti i Izvještaj Državnog odvjetništva RH za 2012. godinu. Ministar pravosuđa Orsta Miljenić je na Vladi prošli tjedan, prije slanja u Sabor Vladina mišljenja o Izvještaju, istaknuo problem neučinkovitih istraga ratnih zločina.

- Vlada izražava zabrinutost i smatra da te istrage treba intenzivirati. Ne samo zbog potrebe rješavanja tog pitanja, koje već predugo traje, već i zbog toga što smo počeli gubiti čitav niz postupaka pred Sudom u Strasbourgu koji nas koštaju, a gubimo ih i zbog neučinkovitosti istraga, rekao je prošli tjedan Miljenić. Dodao je da to nije problem samo Državnog odvjetništva, nego cijelog sustava, ali da "svi moraju obaviti ono što je bitno, da bi se moglo reći da je taj progon učinkovit".  

Pregledom 21 slučaja u Strasbourgu vidljivo je da su, ovisno o predmetu, zakazali razni dijelovi sustava otkrivanja i kažnjavanja počinitelja – i policija, i državna odvjetništva i sudovi. Pitanje je i koliko su hrvatski zakoni tome pridonijeli. Kod dijela počinjenih zločina nije završila čak ni istraga, a drugi slučajevi – iako su na sudu – nisu doživjeli pravorijek ni u prvom stupnju. I tako više od 20 godina.

Tipičan primjer sporosti sustava – i istraga, a potom i sudstva – slučaj je likvidacije, nestanaka i mučenja civila srpske nacionalnosti u Sisku tijekom 1991. i 1992. godine. Prvo su istrage trajale godinama, da bi u konačnici - prije dvije godine – bila podignuta optužnica protiv Vladimira Milankovića, zapovjednika policijskih snaga na području Siska i Banovine početkom 1990-ih te Drage Bošnjaka, pripadnika specijalne policije "Vukovi".

Tereti ih se za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno ratni zločin nad ratnim zarobljenicima. Na teret im se stavlja smrt ili nestanak 24 građana srpske nacionalnosti te protupravno lišavanja slobode i mučenje njih 42, među kojima je bilo i maloljetnika. Istraga se vodila i protiv Đure Brodarca,  ratnog načelnika Policijske uprave Sisak i prvog čovjeka obrane Siska. No, on je u srpnju 2011. preminuo, te je kazneni postupak protiv njega obustavljen. Sudski postupak protiv Milankovića i Bošnjaka se vodi pred Županijskim sudom u Osijeku. Još nije završio.

Stoga je dio obitelji likvidiranih sisačkih Srba tužio državu Sudu u Strasbourgu. Riječ je o poznatom slučaju "Solar" – nikad razjašnjenom ubojstvu 19-godišnje Ljubice Solar u stanu u Sisku u rujnu 1991. godine čija je majka Vjera Solar pokrenula postupak u Strasbourgu. Tužbu je podnijela i Stoja Trivkanović zbog nikad kažnjene likvidacije supruga i nestanka dva sina. Strasbourgu su se obratili i obitelji Bekić, Pajić, Kladar i Kragulj jer još nije utvrđeno tko je odgovoran za smrt članova njihovih obitelji. Hrvatsku su tužile i obitelji ubijenih Vlade Božića, Stanka Martinovića, Steve Borojevića i Vase Jelića.

Sve dosadašnje tužbe zbog neučinkovitih istraga i nekažnjavanja zločina došle su u Strasbourg u posljednje dvije godine. Europski sud za ljudska prava vrlo ih je brzo uzeo u postupanje. Izvjesno je da se na presude neće čekati dugo. Moguće je i da će Hrvatska, kako bi spriječila da bude proglašena krivom, početi sklapati prijateljske nagodbe s obiteljima. Time bi država izbjegla presudu, ali ne i novčanu kaznu, odnosno svojevrsnu odštetu obiteljima žrtava.

Brojne tužbe zbog sporih istraga i suđenja zločina tijekom Domovinskog rata počele su u Strasbourg stizati lani, nakon dvije presude koje su 2011. godine "probile led" – Jularić protiv Hrvatske te Skendžić i Krznarić protiv Hrvatske. U oba slučaja, Hrvatska je proglašena krivom zbog neučinkovitih istraga. U prvom slučaju, Marti Jularić država je morala isplatiti čak 30.000 eura. Njezina muža ubile su osobe u uniformama JNA u rujnu 1991. godine u Vukovaru. Istraga do danas nije završila. Sud u Strasbourgu u presudi je, među ostalim, naveo da nacionalne vlasti nisu provele učinkovitu istragu – da je bilo bitnih nedostataka u istrazi te da je bilo neobjašnjivih odgoda, što je "nužno moglo negativno utjecati na utvrđivanje istine". 

U drugom slučaju, Skendžić i Krznarić, obitelj je dobila 3000 eura. Suprug i otac obitelji odveden je u studenom 1991. godine iz stana u Otočcu na ispitivanje u policiju u Gospiću pod sumnjom na terorizam. Nikad se nije vratio. Iako su policija i Državno odvjetništvo djelomično provodili istrage, Sud je u tom slučaju istaknuo da su bila velika odugovlačenja. Također, Sud u Strasbourgu upozorio je i da Ustavni sud već tri godine ne rješava tužbu obitelji zbog nedjelotvornosti istrage.

Samo prošle godine, Sud u Strasbourgu zaprimio je 1912 novih zahtjeva protiv Hrvatske zbog kršenja raznih članaka Konvencije. Sud je lani donio 23 presude o Hrvatskoj, od čega je samo u njih pet utvrđeno da država nije povrijedila neko pravo. Sklopljeno je i 20 prijateljskih nagodbi. Ukupno je žrtvama kršenja ljudskih prava Hrvatska u 2012. godini morala isplatiti gotovo 326.000 eura, što je 70 posto više u odnosu na 2011. godinu. Prema broju stanovnika, Hrvatska je na trećem mjestu po broju zaprimljenih tužbi u Strasbourgu, od ukupno 47 država članica Vijeća Europe.