Predsjednički paintball kao uvertira u parlamentarne izbore

Da su se ponekad držali one narodne da je šutnja zlato, mnogi predsjednički kandidati iz ovogodišnje kampanje u zadnjem bi trenutku zagrizao jezik i ne bi blebnuo glupost koja bi poslije neumoljivo kružila eterom kao sprdačina ili krimen.

Ne bi tako, evo izvlačimo nasumce primjere iz prebogatog izbornopredsjedničkog šešira, aktualna predsjednica koja ide po još jedan mandat Kolinda Grabar Kitarović neumorno pjevala. Niti bi brzopleto svjetsku legendu košarke Dražena Petrovića smjestila u Zadar umjesto u Šibenik, a bogme ne bi joj s jezika uteklo ni da je NK Rijeka uvijek bio rezerva za srpske fudbalske klubove.

Isto ne bi ni Zoran Milanović lakomisleno pripovijedao o Hajduku kao „omiljenom Titovom klubu koji je imao petokraku u grbu, koji je igrao s petokrakom na prsima, mogao si se nabosti na nju, što je ružno izgledalo“. Niti bi se svojim takmacima Grabar Kitarović i Miroslava Škoru izrugivao da se, za razliku od njega, savjetničkim poslovima mogu baviti samo u Prnjavoru.

Možda ne bi, da je dva puta razmislio o zlatu šutnje, ni Škoro talambasao o pomilovanju ratnog zločinca Tomislava Merčepa i, kako je naknadno pojašnjavao, svih ostalih ratnih zločinaca ako se za to steknu uvjeti, uvjeravajući da ponajprije misli na njihovo zdravstveno stanje. Mala je, ali ipak postoji vjerojatnost, da se ne bi poigravao ni s mogućnošću zabrane SDSS-a, jasno, ako se i za to steknu zakonski uvjeti, kao što bi, kako je dodatno kazao, u tom slučaju zabranio svaku drugu stranku.

No, kako su podcijenili potencijale i blagotovornost šutnje u važnim trenucima, i ne samo njih troje, za nama je 15-dnevna kampanja kakve se, u najvećemu, ne bi posramio ni scenarist Monty Pythona.

Zbog relativno oskudnih ovlasti predsjedničke funkcije u Hrvatskoj, i ova kampanja u manjoj je mjeri namijenjena i usmjerena personalnim odabirima i preferencijama, a više služi kao generalna proba za puno važnije, parlamentarne izbore koji nas čekaju za manje od godinu dana. Zato su ovi izbori više nešto kao paintball za političke stranke, dok pravu pucačinu i povlačenje teške artiljerije valja očekivati pred izjašnjavanje građana o sastavu idućeg, desetog saziva parlamenta.  

Situacija je tu nešto nezgodnija za HDZ. Osim što je predsjednik Andrej Plenković svoju stranačku budućnost u velikoj mjeri, iako ne i s velikim oduševljenjem, vezao za kandidatkinju Grabar Kitarović, nije uspio eliminirati opasnost, ako ne raskola, a ono bar odljeva dijela stranke u suparnički tabor iz istoga dijela političkog spektra, onaj Škorin, doduše, nešto malo radikalniji koji više šmeka nemalom broju tvrdih HDZ-ovaca. Izgubi li Grabar Kitarović, još uvijek anketna favoritkinja, Plenkovićevu političku glavu, sasvim je izvjesno, čeka panj. Barem što se HDZ-a i Hrvatske tiče.

Za šefa SDP-a Davora Bernardića situacija je tu ipak nešto relaksiranija. Ako Milanović pobijedi, tretirat će se to najviše njegovom osobnom pobjedom, izgubi li, to će također biti samo njegov poraz. Ipak, SDP-ovci se potajno nadaju da bi im mogući Milanovićev trijumf mogao dati dodatne sape i psihološku prednost ususret bitci za Sabor.

Nakon 15 dana službene, a u naravi pola godine neslužbene kampanje, 11-ero predsjedničkih kandidata, njihovih podupiratelja u strankama i među pojedincima, prema slovu zakona, do zatvaranja birališta u nedjelju u 19 sati mora zašutjeti, a izborne trublje utihnuti. U nedjelju će, pak, napokon progovoriti i svoje reći narod kao ustavni suveren.

Brojne predizborne ankete izdvojile su troje favorita – Grabar Kitarović, Milanovića i Škoru – i ugurale ih u okvire statističke pogreške, od dva do tri posto razlike među njima zbog čega je uistinu nemoguća realna i objektivna predikcija ishoda prvog kruga izbora. Kako je moguće da svaki od vodeće trojke bude relativni pobjednik, jednako je moguće da baš svatko od njih ostane onaj treći, bez kvalifikacije u nastavak utrke, i to s minimalnom razlikom.

Upravo stoga iz sva tri stožera neumorno pozivaju građane na masovan izlazak na izbore i zaokruživanje imena njihova kandidata. Pogotovo zbog opasnosti u vidu takozvanih manjih kandidata koji realnih šansi za ostvarenje ozbiljnog rezultata nemaju, ali ipak mogu uhvatiti koji postotak razočaranih ili birača željnih novih, nepotrošenih lica u politici. A to znači koji postotak manje za, uvjetno rečeno, favorite, o čemu će ovisiti plasman u drugi krug jer su međusobne razlike uistinu zanemarive pa se kandidati bacaju na glavu za svaki glas.

Grabar Kitarović (HDZ, Stranka rada i solidarnosti i HSP AS) i Škoro (nezavisni, uz potporu Mosta i Hrvatskih suverenista) jedno drugome zalaze u biračko tijelo. Dodatne bazenčiće u drugom krugu mogu pronaći kod Ante Đapića (DESNO) i Nedjeljka Babića (HSSČKŠ).

Kandidat 13 stranaka Milanović (SDP, HSS, GLAS, IDS, HSU, Demokrati, SNAGA, PGS, Reformisti, SU, Hrvatski laburisti, Međimurski demokratski savez i Zelena Pula), izbori li finale, može vjerojatno još malo pecati u bazenu glasova nezavisne Dalije Orešković. Glasovima koje dobije kandidatkinja RF-a i SRP-a Katarina Peović uglavnom nije mu se nadati jer da SDP ispunjava svoju funkciju lijeve stranke kako dio javnosti priželjkuje, kandidatkinje Peović na izborima ne bi ni bilo.

Nezahvalno je prognozirati tko bi mogao pobrati plutajuće glasove protestnih, populističkih i antiestablish kandidata među koje možemo uvrstiti nezavisnog Dejana Kovača s potporom HSLS-a, SIP-ovca Ivana Pernara koji je očito prošao svoj politički zenit nakon raskola u Živom zidu, nezavisnog Mislava Kolakušića s potporom Živog zida i Promijenimo Hrvatsku te nezavisnog Darija Juričana aka Milana Bandića. Filmski režiser Juričan je u potpuno netipičnoj kampanji preuzeo identitet i do kraja ridikulizirao lik i (ne)djelo zagrebačkog gradonačelnika Bandića i premda vjerojatno ni sam ne očekuje izvanserijski rezultat na predsjedničkima, ova mu je kampanja dobar intro poželi se natjecati na komunalnim izborima, a svakako odlična reklama za film koji, nakon „Gazde“ o Ivici Todoriću snima i o Bandiću.

Moguće je da birači takozvanih „manjih“ kandidata kojima izbor u drugom krugu uopće ne bude prihvatljiv i zadovoljavajući u drugom krugu, kojeg će najvjerojatnije ipak biti 5. siječnja iduće godine, pa jednostavno nezainteresirano ostanu kod kuće. Zbog toga nam je očekivati još žešću i brutalniju kampanju pred drugi krug.

U nedjelju, dakle, već oko 20 sati bit će napokon jasno kojih će se devetero kandidata moći u miru pripremati za božićne blagdane, a kojem će se dvojcu snubljenje birača produljiti za još dva tjedna.

Kada bi stvar ipak bila okončana u prvom krugu predsjedničkih izbora, bilo bi to ravno božićnom čudu. No, sva je prilika da Djed Mraz ipak ne postoji.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu

predsjednicki-paintball-kao-uvertira-u-parlamentarne-izbore-7332-9938.jpg

Kada bi stvar ipak bila okončana u prvom krugu predsjedničkih izbora, bilo bi to ravno božićnom čudu. No, sva je prilika da Djed Mraz ipak ne postoji
Kada bi stvar ipak bila okončana u prvom krugu predsjedničkih izbora, bilo bi to ravno božićnom čudu. No, sva je prilika da Djed Mraz ipak ne postoji
Foto: 
FaH