Dokumentarac "Stani na put" prati uloge triju hip-hop pokreta sa sredine i kraja devedesetih, odnosno ranih dvijetisućitih. Riječ je o zagrebačkom Blackoutu, beogradskom Bassivityju i tuzlanskom FM Jamu
Prošli tjedan je u Zagrebu premijerno prikazan Stani na put, dokumentarni film o regionalnoj hip-hop sceni. Regionalno u ovom slučaju nije balto-jadranska uspravnica, nego muzička ex-yu krivudavica i tiče se hrvatske, srpske i bosanske scene u trenucima njihova vrhunca, najvećeg utjecaja i najšire popularnosti, o njihovoj isprepletenosti kroz sjećanja nekih od glavnih aktera razdoblja.
Dokumentarac prati uloge triju hip-hop pokreta sa sredine i kraja devedesetih, odnosno ranih dvijetisućitih. Riječ je o zagrebačkom Blackoutu, beogradskom Bassivityju i tuzlanskom FM Jamu.
Stani na put je tek drugi ozbiljni hip hop dokumentarac koji se tiče hrvatskog hip-hopa. Prvi je Hip-hop priče iz Hrvatske, u režiji Igora Kolovrata, koji je pokušao objediniti kompletnu hrvatsku scenu. Ovaj film ne ulazi u same detalje početaka hip-hopa niti prati sve pionire i doajene scene, već ulazi in medias res i tek se usputno osvrće na neke ostale protagoniste – posebno je upadljivo izostavljanje TBF-a, benda koji u mnogočemu iskače iz klasičnih hip-hop okvira, ali je nesumnjivo bitan kada govorimo o hrvatskoj glazbenoj sceni, pa tako i o žanru. No to je zasebna tema i nije za zamjeriti autorima što su odlučili raditi film o pokretima koji su ipak izravno međusobno surađivali.
Film ne spominje ni marginalne rap izlete Ramba Amadeusa i Željka Pervana (sjećate li se spota s kraja 80-ih na OTV-u, u kojem Zuhra, „Ante“ i Pervan parodiraju Public Enemy u nekom bizarnom crossoveru elektronskog hip-hopa i folk melosa?), ali spominje radijskog urednika i DJ-a Slavina Balena kao jednog od ljudi koji su uveli hip-hop kao žanr u eter još dok je bio u elektronskim povojima. Frx (Kristijan Frković) i Phat Phillie (Filip Ivelja) preuzeli su od Balena u prvoj polovici 90-ih hip-hop palicu i vodili emisiju Blackout na Radiju 101. Upravo će Blackout biti platforma glavnih izvođača i bendova ere.
Blackout Project - Hrvatski Velikani
Zašto je Blackout bio društveno važan, a ne samo zabava za tinejdžere? Godine 1996., u jeku najjače totalitarne opresije režima, rap je bio jedna od formi kojom se društvo branilo od nadiranja vladajuće demonkratske stranke. Još godinu dana ranije dobar rap na hrvatskom jeziku bio je nezamisliv, sve dok Target nije pokazao da je to itekako moguće… Najvažniji beatmaker/producent tada, Shot (Luka Tralić) iz Elementala, govori o nelagodi koja se osjećala kada su ustali u obranu Radija 101. Bili su malo prisluškivani, malo praćeni, malo očekivali sirenu mariole…
Blackout Project - General Woo feat. Shot, Baby Dooks, Bizzo & Frx OneOOne
Tih 9 i ½ dana studenog, neposredno prije nego što je bolešću već načeti Poglavica po povratku iz SAD-a manično prozivao crno-zeleno-žuti satanski kolorit, klinci s Blackouta vodili su audioproteste protiv gaženja građanskih prava. Stanje je bilo savršeno sažeto u retoričkom pitanju skovanom u vrijeme prosvjeda: Nemamo gradonačelnika, nemamo Dinamo, nemamo Radio 101 – a što imamo?
Ono što je sigurno, ostalo je golemo nasljeđe u obliku pjesama, suradnji (npr. s funk kolosom Dinom Dvornikom), albuma i uspomena na događaje, energiju, atmosferu koja je tih i kasnijih dana vladala. Klasik albumi žanra - Čovječe ne ljuti se Tram 11-a, Spremni za rat Nereda i Stoke, Lovci na šubare Bolesne braće (tada poznatih pod široj publici nemogućim nazivom Sick Rhyme Sayazz), Svaki pas ima svoj dan El Bahatteeja, Moj, njegov i njen svijet i Tempo velegrada Elementala (još dok je imao samo tri člana – Shota, Remi i Inka), dva Blackout Project albuma – presudno su utjecali i na scene s druge strane žice.
El Bahattee - Bratstvo I Jedinstvo (ft. Alejuandro Buendija
Hip-hop val zatim je ustalasao Srbiju. Tamo je tek počeo probijati ono što su sociolozi nazivali mentalitetom opsadnog stanja. U zemlji iz koje se nije moglo izaći niti u nju ući, stigla je pjesma i baš kao u tolkinovskoj teogoniji, stvorila cijeli novi svijet, jedan koji nije zasnovan na amalgamiranju Srbije s G-funk/gangsterskim/2Pac imitacijama i pojedinačnim više ili manje pretencioznim nastojanjima u borbi za popularnošću. Ovo je svijet koji su stvorili - Josipa, Rundek, Arsen... Senzibilitet se bitno promijenio, kao i repanje na srpskom.
Reksona i Ikac iz V.I.P.-a postali su najutjecaniji srpski duo nakon izlaska albuma prvijenca grupe, nazvanog Ekipa stigla. Producent Oneya (Vanja Ulepić) pokrenuo je Bassivity koji je postao nešto slično kao Blackout u Hrvatskoj; neka vrsta platforme ili pokreta koji okuplja škvadru koja će ozbiljno drmati ne samo undergroundom nego i mainstreamom sve do današnjeg dana. Bili su tu u početku V.I.P., Struka, Lud, Marčelo, Shorty, Bad Copy (Ajs Nigrutin, Sky Vikler, Timbe)… Ozbiljan roster koji je pokrio cijeli tematski spektar, od komedije (pogotovo album Nigurtinski rečeno ) do ozbiljnih društveno-političkih tragedija („Rođeni u vreme malo para, puno stida, kada Srbija je bila Atlantida“).
Lud ft. VIP, Struka, Borko THC & LoOney - Sekund, Minut, Sat
Nekako istovremeno s dolaskom Bassivitya, 2001. pojavljuje se Edo Maajka s pjesmom koja je posve promijenila scenu. Minimalni rizik postao je ultimativni hit, a Edo Maajka iduća velika stvar. Zgodno je napomenuti da je prva verzija pjesme bila na Shotov beat, ali na albumu je ona verzija koju većina poznaje, za koju je zaslužan Dash (Dražen Kvočić). Prvo ime bosanske scene (premda je sve za karijeru relevantno ostvario u Zagrebu, što je samo jedan od elemenata transnacionalnog, odnosno regionalnog), Edo je sa sugovornicima objašnjavao okolnosti formiranja ozbiljnije bosanske hip-hop scene za koju je uglavnom zaslužan DJ Soul - tko bi u tako nešto ukucao svoju lovu nego povratnik iz Njemačke?. Nije zanemaren ni Frenkie, a šteta je što nije bilo prilike da govori o svojem najvećem hitu Izgubljeni snovi.
Nažalost, dokumentarac tek stidljivo ulazi u rasprave i pitanja o tekstovima i rimama, a muzikom nije adekvatno popraćen (iako je razlog tome nemogućnost dobivanja prava na prikazivanje). Neupućenom gledatelju ne bi bilo do kraja jasno u čemu je sadržajna veličina autora s filma, ali isto tako je činjenica da onaj tko ulazi u projekt pravljenja dokumentarca o domaćem hip-hopu ulazi u barem 20 godina od medija jedva taknute građe. Na stranu neke sitne faktografske greške - prvi Woo je izašao prije raspada Tram 11-a; Romantika je bila drugi, a ne prvi singl Elementala, itd.- svakako se isplati pogledati film koji govori o događajima iz zlatne ere hip-hopa „s ovih prostora“ (koji su onda „oni prostori“?), kada je još postojalo glazbeno izdavaštvo i kada je bilo potrebno namučiti se da bi se došlo do neke dobre muzike – nerijetko i na kazetama, ako ih se još itko sjeća.