Skoči na glavni sadržaj

Radman zapošljava rodbinu, vrijeđa novinare, krši zakone, ali mu nema tko dati otkaz

Saša Vejnović

<p>Uvjeren da svaki pravi novinar mora biti pošten prema sebi, iskren prema čitateljima, odan činjenicama, nepokolebljiv u otkrivanju istine. Društvo treba prave novinare, u to nema sumnje. Treba se nadati da će doći vrijeme kad će ih ponovno trebati i vlasnici medija</p>

radman-zaposljava-rodbinu-vrijeda-novinare-krsi-zakone-ali-mu-nema-tko-dati-otkaz-2984.jpg

Čak i kad bi Goranu Radmanu imao tko dati otkaz, ne bi za to postojao razlog jer zakonodavac, gle čuda, nije predvidio otkaz glavnom ravnatelju zbog verbalnog delikta
Foto: HINA/Lana SLIVAR-DOMINIĆ

Nepuna tri mjeseca nakon imenovanja na mjesto glavnog ravnatelja, Goran Radman našao se u prvom skandalu. Portal Index.hr otkrio je da je Radman, kao vlasnik tvrtke Nautar, u potencijalnom sukobu interesa, jer njegova tvrtka radi s HRT-ovim oglašivačima. Tvrdio je tada da sukob interesa ne postoji, no Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa odlučilo je drukčije i kaznilo ga zbog toga s 15 tisuća kuna. Nitko tada nije zaključio da je glavni ravnatelj naštetio kući koju vodi.

Tri mjeseca kasnije, u travnju 2013. godine, Radman je za glavnog urednika Prvog programa HTV-a imenovao Željka Rogošića. Iako je čak troje kandidata za to mjesto dobilo veću potporu zaposlenika HRT-a (čak 70 posto onih koji su se izjasnili bili su protiv Rogošića), glavni ravnatelj odlučio se za Rogošića. Mediji su posumnjali da je razlog tome kumska, ali i rodbinska veza (Radmanov brat oženjen je Rogošićevom sestrom). Kasnije je otkriveno i da je Rogošić falsificirao dijelove životopisa. Mjesec dana od imenovanja Rogošić podnosi ostavku. Ni tada nema zaključka da je Radman svojim postupkom naštetio HRT-u.

U prvim danima srpnja iste godine Jutarnji list je otkrio da je Radman u imovinskoj kartici izostavio hotel na Bohinjskom jezeru. Pravdao se tada kako nije znao da treba prijaviti i vlasništvo izvan Hrvatske. Očekivalo se da će nakon tog skandala podnijeti ostavku, no umjesto toga, sazvao je konferenciju za novinare koju je iskoristio za rijetko viđenu demonstraciju moći. "U posljednjih sedam mjeseci otkako sam došao, osobno sam, kao i HRT, kontinuirano izložen progonima, obezvrjeđivanju i javnom sramoćenju. To stvara uvjete za situacije da svi koji čitaju vaše napise, da će upotrijebiti svoju moć da bi nam zaprijetili životima, našim obiteljima i djeci, koji će koristiti argumente koje upotrebljavate u javnosti da bi upali u naše stanove, pljačkali našu imovinu i koristili javni poziv na linč. To više neće moći ići", poručio im je tada Radman, pa nastavio: "Obraćam se vama koji prenosite to zlo..." Nakon toga, okupljenim novinarima dodijalo je Radmanovo vrijeđanje, a gotovo da nije bilo medija u zemlji koji nije popratio taj njegov sramotan ispad. Ipak, ugovor o radu mu nije raskinut zbog nanošenja štete kući koju predstavlja.

Moglo bi se ovako nizati još skandala, od optužaba za pogodovanje ZAMP-u, pa do ponovnog zapošljavanja svoga kuma Rogošića (ovaj put kao osobnog pomoćnika za program). No, zbog toga ga dosad nitko nije pozvao na red. Nije zaradio ni prijekoran pogled, nedajbože opomenu pred otkaz, a kamoli nogu u stražnjicu. Njemu je, eto, dopušteno ne samo da govori što god mu je na pameti, nego i da usput napravi kakav propust ili čak prekrši poneki propis.

Budući da Radmanov ugovor nije objavljen, nepoznato je sadrži li klauzulu da glavni ravnatelj ima pravo na vlastito mišljenje, niti je poznato je li mu tim ugovorom zajamčena sloboda govora. No, čini se da takve odredbe sasvim sigurno ne sadrže ugovori Elizabete Gojan i Hloverke Novak Srzić. Pa je Radman zaključio da im bez pardona može sprašiti otkaz, jer su imale vlastito mišljenje i iznosile ga u javnosti. To što takvo što jamči Ustav u svom 38. članku, savršeno ga se ne tiče.

Istina je da Gojan i Novak Srzić još nisu dobile otkaz, no to je samo pitanje dana. Riječ je o standardnoj proceduri na koju poslodavce obvezuje zakon, pa otkaz najprije treba najaviti sindikatu, koji se onda ima očitovati o njemu u roku od osam dana. Sindikat će se, naravno, izjasniti negativno o najavi otkaza, no poslodavca mišljenje sindikata ionako ne zanima. Odgovorom sindikata, koji poslodavca ni na što ne obvezuje, završava predigra i radnik napokon postaje vlasnik otkaza ugovora  o radu i slobodan je uputiti se prema Zavodu za zapošljavanje. Bdući da HRT formalno nije nečija privatna prćija, postoji još teoretska mogućnost da vodstvo HRT-a pod pritiskom javnosti i svojih političkih mentora odustane od otkaza, no šanse za to su minimalne.

S obzirom na to da u ovoj zemlji malo što besprijekorno funkcionira, tako ni Radmana zapravo nema tko pozvati na odgovornost. Nadzorni odbor, kojemu glavni ravnatelj odgovara, zapravo ne postoji, jer je spao na samo dva od pet članova. No, čak i kada bi bio potpun i kada bi nekim čudom zaključio da je Radman svojim postupcima naštetio ugledu HRT-a, mogli bi to okačiti mačku o rep. Jer zakon ne smatra da je to razlog za otkaz glavnom ravnatelju. Zakonodavac, gle čuda, nije predvidio verbalni delikt kao razlog za njegov otkaz.