Skoči na glavni sadržaj

Razbijena spomen-ploča Prvom splitskom partizanskom odredu

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

razbijena-spomen-ploca-prvom-splitskom-partizanskom-odredu-4339-5022.jpg razbijena-spomen-ploca-prvom-splitskom-partizanskom-odredu-4339-5024.jpg

Splitski antifašisti naglašavaju da je riječ o jedinom preostalom spomeniku oslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu u Splitu nakon temeljite čistke od 1990-ih
Foto: Facebook STAF


Foto: Facebook STAF

Splitska organizacija antifašista STAF objavila je na svojem profilu na Facebooku vijest da je vjerojatno sinoć nepoznati počinitelj, kako to voli reći Policijska uprava splitsko-dalmatinska, razbio spomen-ploču posvećenu Prvom splitskom partizanskom odredu u četvrti Plokite.

Slijedi prijava tom nepoznatom u nadi da će policija napokon identificirati one koji već dva i pol desetljeća sustavno uklanjaju i razbijaju spomen-ploče posvećene antifašističkim borcima.

STAF dodaje da je riječ o jedinom preostalom spomeniku oslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu u Splitu nakon temeljite čistke od 1990-ih. Očito je i taj jedan – previše. Posebno zbog inicijative da se park u kojem je postavljena ploča nazove po tom odredu, koji su činili uglavnom nogometaši Radničkog nogometnog kluba Split.

Budući da je Forum.tm više puta pisao o Prvom splitskom partizanskom odredu čiji su članovi među prvima u Hrvatskoj krenuli u partizane i završili strijeljani na Ruduši pokraj Sinja, vrijedi podsjetiti na neke od tih tekstova, i to Brace Vukovića, koji možete pročitati ovdje, Bartula Čovića ovdje, Mire Ljubić Lorger ovdje i Gorana Borkovića ovdje. 

Kad već u Splitu postoji problem sa spomen-pločom, na Forum.tm-u ne postoji. Ponavljamo imena svih stradalih u pokušaju Prvoga splitskog odreda da pomognu u oslobađanju domovine. Na sramotu onima koji su ih u tome spriječili i još više duhovnim nastavljačima kojima je i danas miliji fašizam od slobode.

Od zarobljenih – u zatvoru je umro Vinko Paić, 21 borac je strijeljan, a trojica su pomilovana i oslobođena.

Poginuli su: Mirko Kovačević - Lala, komandant, Vinko Blaić, Ante Blajčić, Andro Račić Latiša, komandant I. voda, Mate Šarić, komandant I. voda, Mate Šarić, komandant III. voda, te Ivan Uvoda i Ljubo Zorica.

Na Ruduši je strijeljan 21 borac Splitskog partizanskog odreda: Bruno - Đordano Borovčić - Kurir, Franin, komandant odreda, Alfred Santini Šimunov, politički komesar odreda, Ivan Antonini pok. Stipana, Nebojša Borozan pok. Ivana, Mirko Dujmić pok. Stipana, Branko Duplančić, Lukin, Dušan - Duško Frua pok. Enrika, Petar Jelaska Antin, Jozo - Josip Krstulović, Marinov, Jozo - Josip Markotić pok. Ljubomira, Ivan Marković pok. Grge, Marin Matković pok. Ivana, Vjekoslav - Vjeko Ozretić, Ivanov, Josip - Jozo Petrić, Dujin, Ante Popović pok. Kristina, Josip Radetić pok. Duje, Dragutin Rogulj pok. Ivana, Šimun Stojanac, Tadija Skopljanac Markov, Ante Torkar, Josipov, Davor Urlić pok. Fausta i Ante Zelić pok. Jure.

Među strijeljanima bila su dva borca Solinskog partizanskog odreda, koji su bili zatvoreni zajedno sa Splićanima u Sinju, i to Ante Katić pok. Marina i Ante Čerina - Tonko pok. Tome.