S Krležom protiv organiziranog idiotizma

Razgovarali smo sa Željkom Ciprišem, profesorom japanologije na kalifornijskom sveučilištu u Stocktonu kod San Francisca. Nedavno je kod njujorškog izdavača Monthly Reviewa objavio izbor iz djela Miroslava Krleža. Riječ je o značajnom izdavaču socijalističkih naslova, kao i izdavaču istoimenog časopisa. Tamo su, samo da spomenemo najpoznatije, objavljeni klasici poput Monopolnog kapitala Paula Barana i Paula Sweezyja ili Rad i monopolistički kapital Harryja Bravermana. Naš sugovornik je dugogodišnji predavač japanskog jezika i književnosti, a u razgovoru objašnjava motive za objavljivanje Krležine četiri pripovijetke, jedne jednočinke, jedne tročinke i jednog autobiografskog eseja u Americi.

Odakle uopće ideja da se Krleža danas prevodi i predstavlja američkom čitaocu? Odnosno jesu li Krležine teme dovoljno univerzalne i razumljive i novim generacijama?

Već me dugo zanimaju ljevičarski pisci. Početkom ovog stoljeća preveo sam na engleski jednog mladog Japanca koji je radio 1920-ih godina, zove se Denđi Kurošima. Nakon toga sam preveo još jednog japanskog radikalnog pisca, isto tako mladića koji je bio aktivan u 1920-im godinama i početkom 1930-ih, taj se zove Takiđi Kobajaši. Onda mi je konačno palo na pamet da bih mogao prevesti nešto i od mladog Krleže. Krleža je pet godina stariji od Kurošime i deset godina stariji od Kobajašija; sva trojica su skoro vršnjaci, manje više ista generacija kao na primjer Bertolt Brecht ili Antonio Gramsci. Sedam Krležinih tekstova koje sam odabrao su svi pisani 1920-ih godina, u svjetlu okončanog Prvog svjetskog rata i Oktobarske revolucije: Bitka kod Bistrice Lesne, Baraka pet B, Domobran Jambrek, Domobrani Gebeš i Benčina govore o Lenjinu, Finale: pokušaj pedestvjekovne sinteze, Smrt bludnice Marije i Gospoda Glembajevi.

U vrijeme kad je pisao ta djela Krleža je bio vatreni, buntovni intelektualac na vrhuncu djelatnosti. Makar poštujem njegov cijeli životni rad, taj rani period me najviše zanima. Naravno, nadam se da će zanimati i druge: ne samo američke čitaoce nego i one iz mnogih drugih zemalja koji čitaju engleski, ali koji dosad možda nisu nikad ni čuli za Krležu. Mislim da neke od njegovih tema, kao recimo te u ovoj knjizi, svakako jesu dovoljno univerzalne i razumljive novim generacijama.

Kako to da Harbors Rich in Ships: Selected Revolutionary Writings of Miroslav Krleža, Radical Luminary of Modern World Literature objavljujete u ljevičarskoj izdavačkoj kući Monthly Review? Obično se Krleža danas od domaćih i evropskih urednika i izdavača percipira kao autor o propasti (ne)postojeće hrvatske građanske klase, a manje, ako uopće, kao revolucionarni ili socijalistički pisac.

Prvo sam poslao upit Northwestern University Pressu (oni su izdali Povratak Filipa Latinovitza i Banket u Blitvi na engleskom), ali nisu bili zainteresirani. Vanguard Press, koji je izdao Cvrčka pod vodopadom, nažalost više ne postoji, a New Directions (Na rubu pameti) ne prihvaća nove prijedloge. Probao sam još dvije druge izdavačke kuće, ali bez uspjeha. Urednik u Monthly Reviewu brzo je odgovorio i zamolio da im pošaljem cijelu knjigu, a samo dva ili tri mjeseca kasnije potpisali smo ugovor. 

Mladi Krleža, kao što znamo, piše o imperijalističkim ratovima, o korupciji, oligarhiji, plutokraciji, o bijednom životu pod diktaturom kapitala, i tako dalje. Štoviše, on piše sa stajališta revolucionarnog socijalista. Gotovo puno stoljeće kasnije sve su te Krležine rane teme još uvijek kritično i tragično aktualne. Naravno, razne verzije prividnog socijalizma su danas temeljito diskreditirane, ali moglo bi se reći da socijalizam kao takav — u svojoj autentičnoj, humanističkoj varijanti — ostaje validna opcija za čovječanstvo.

Iz prethodnog pitanja slijedi i ovo: zašto ste zbirku priča najprije naslovili "The Glembays & Other Revolutionary Writings"?

S obzirom na to da smatram mladog Krležu kao strastvenog revolucionara, i njegov rad iz tog doba kao odlučno i duboko opozicijskog, riječ revolutionary mi zvuči primjereno. Nakon što su prihvatili knjigu, urednici su promijenili naslov tako da je sad superdugačak i donekle pretenciozan: Harbors Rich in Ships: Selected Revolutionary Writings of Miroslav Krleža, Radical Luminary of Modern World Literature.

Da iskoristimo razgovor s vama pa da pitamo kakva je trenutačno atmosfera u svezi promjene vlasti u Americi? Jesu li već vidljive određene restrikcije u vašem akademskom sektoru vezane uz dolazak republikanaca na vlast?

Makar u akademskom sektoru zasad nema nekih vidljivih restrikcija (a nadajmo se da ih neće ni biti), atmosfera u zemlji je pomalo depresivna. Obama je bio neodoljivo šarmantan, ali od njegove obećane nade i promjene (kao što smo neki od nas sumnjali od početka) nije bilo skoro ništa, ni u domaćoj ni u vanjskoj politici. Sad idemo s lošega na gore. "Izbor" na nedavnim izborima je bio tragikomično očajan. Milijuni Amerikanaca ne očekuju gotovo ništa ni od jedne ni od druge stranke. Čini se kao da smo zapeli u nekom neoliberalnom ćorsokaku. Možda je nepotrebno dodati da usporedivi problemi nisu ograničeni samo na SAD. Kako se probiti na nešto novo, otkriti neki bolji i racionalniji način društvenog života? Takva frustracija i borba protiv organiziranog idiotizma opet podsjeća na muke i nevolje s kojima se naš veliki pisac borio prije skoro sto godina.

Spremaju li se promocije i kakvi su običaji oko predstavljanja nove knjige? Hoće li ona biti zanimljiva samo akademskom krugu vezanom uz slavistiku ili južnu slavistiku ili će biti i šire doživljena?

Budući da s manjim izdavačkim kućama kao što je Monthly Review, a i većina sveučilišnih izdavača, odgovornost za promociju knjige spada manje više na autora (ili prevodioca), pokušavam sam reklamirati Krležinu "novu" knjigu gdje god i što bolje mogu. Šaljem kratke poruke svakom prijatelju, piscu, profesoru, aktivistu, itd. za koje mislim da bi ih knjiga mogla zanimati. Pišem i odjelima za slavensku književnost, knjižarama po Americi, ali i po bivšoj Jugoslaviji, ministarstvima kulture, i drugima. 

Uvjeren sam da je Miroslav Krleža pisac svjetskoga kalibra, čiji rad — pravodoban i relevantan — zaslužuje da bude mnogo bolje poznat nego što već jest. Žarko se nadam da će ovu knjigu čitati najširi mogući spektar čitatelja diljem svijeta te da će na skroman način pridonijeti ljudskoj emancipaciji od jednog nepopravljivo nehumanog socioekonomskog sistema. Potpuno ostvariva nada, zar ne? Optimizam volje!

s-krlezom-protiv-organiziranog-idiotizma-5442-6692.jpg

Engleski jezik jedan je od rijetkih velikih jezika na koji je Miroslav Krleža relativno malo prevođen. Željko Cipriš, kalifornijski profesor japanskog jezika i kulture, nedavno je kod izdavača Monthly Review u svom prijevodu objavio izbor Krležinih ranih djela za koja drži da su i dalje aktualna
Engleski jezik jedan je od rijetkih velikih jezika na koji je Miroslav Krleža relativno malo prevođen. Željko Cipriš, kalifornijski profesor japanskog jezika i kulture, nedavno je kod izdavača Monthly Review u svom prijevodu objavio izbor Krležinih ranih djela za koja drži da su i dalje aktualna
Foto: 
Osobna arhiva