Sabore, Vlado, Uredu predsjednika odrecite se svibanjske plaće za stradale

Ponedjeljak ujutro. Velika gungula i gužva pred Ministarstvom socijalne politike u zagrebačkoj Savskoj ulici. Stižu kamioni, istovaraju se velike količine hrane, higijenskih potrepština, deka, odjeće i ostalog potrebnog za očuvanje golog života poplavljenih na istoku države. Među kamionima nekako se provukla baka, u jednoj ruci nosi paket sa šest polulitrenih bočica mineralne, u drugoj ruci prozirnu vrećicu s dva velika paketa slanih štapića i ostavlja na hrpu. Gleda zabrinuto, u nevjerici, kratko se zadržava i odlazi. Penzija teško da joj prelazi dvije tisuće kuna.

Donacije stižu sa svih strana. Podravka je na ugrožena područja poslala sedam tona hrane, Zagrebačka banka uplatila je dva milijuna kuna za pomoć stradalima, stranke se odriču preostalog, neutrošenog dijela novca planiranog za kampanju za europske izbore i usmjeravaju ga u humanitarnu pomoć.

Državni dužnosnici, premijer, predsjednik i oporbeni prvaci za sada se samo naslikavaju na nasipima i tronuto pred kamerama razgovaraju s očajnim ljudima kojima je vodena stihija odnijela cijeli život.

Stranke su, dakle, dale preostali novac iz kampanje i u tome je "kvaka 22". To je novac koji je za njih već potrošen, ničega se uistinu ne odriču, a praktički je nebitan jer je kampanja za euroizbore što nevidiljiva, što nezanimljiva. Istinski doprinos državnih dužnosnika, umjesto što na nesreći jadnih ljudi prikupljaju političke bodove, trebao bi biti u tome da se žrtvuju svojom jednom plaćom za barem minimalnu pomoć unesrećenima.

Forum.tm stoga predlaže svojevrsni harač za državne dužnosnike, odnosno, da se svi iz Sabora, Vlade i Ureda predsjednika odreknu svoje plaće za svibanj i uplate ih za pomoć ugroženima. Plaće 151 zastupnika, 21 ministra plus zamjenici, predsjednika države i njegovih savjetnika za svibanj ugrubo bi iznosile četiri milijuna kuna i to je novac koji bi sigurno poslužio kao prva pomoć stradalima. Time bi barem jednom pokazali da su, osim sućutnih faca pred kamerama, spremni i osobno učiniti nešto konkretno za one koji su praktički ostali bez života.