Skoči na glavni sadržaj

(S)ustavno politiziranje

sustavno-politiziranje-1107-988.jpg

Hrvatska je pred petim izmjenama Ustava u 23 godine. Neki bi rekli da je to prečesto, a drugi da Ustav nije zacementirano "sveto pismo". Jedno je sigurno – bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti – izmjenama Ustava pristupalo se ad hoc, kako je kome zatrebalo.

Krupne stvari, ali i sitnice, u Ustavu su se mijenjale zbog trenutnih političkih potreba. Vlast se samo simbolično savjetovala s ustavnim stručnjacima i javnošću. Tako je i danas.

Nakon tzv. božićnog Ustava 1990. godine kojim su potvrđene temeljne vrijednosti parlamentarne demokracije i ljudskih prava, prve izmjene bile su potkraj 1997. Pokrenuo ih je tadašnji predsjednik Franjo Tuđman. Prvim "mirnodopskim" prekrajanjem zabranjena su udruživanja u nove jugoslavenske i balkanske državne saveze. Ključni glas za izmjene bio je onaj Milorada Pupovca. Čekalo ga se sat vremena da dođe u Sabor i glasa. Iz preambule su izbačeni Muslimani i Slovenci, a Hrvatski sabor preimenovan je u Hrvatski državni sabor, što je neke podsjetilo na naziv iz NDH. Zbog podrške takvim izmjenama, Pupovac se našao na udaru dijela srpske zajednice, ali i Bošnjaka. Branio se da je svojim glasom htio pokazati kako Srbi nisu protiv hrvatske države. Mediji su kasnije objavili informaciju o sastanku Tuđman-Pupovac uoči glasanja, na kojem su razgovarali o reintegraciji istočne Slavonije, amnestiji i ostanku Srba. Bila je to vezana trgovina.

Dolaskom šestorke na vlast, na čelu sa SDP-om, u studenom 2000., izglasane su druge promjene Ustava. Polupredsjednički sustav zamijenjen je parlamentarnim. Među ostalim, u temeljne vrednote uvedena je ravnopravnost spolova. Ušao je i referendum kao mogućnost odlučivanja građana, ako to zatraži njih 10 posto. Već tada su ustavni stručnjaci upozoravali na manjkavost takvog ustavnog određenja referenduma te da nema ograničenja o čemu se na referendumu (ne)može odlučivati.

Ponovo se rješavalo pitanje manjina. Uvedena je mogućnost pozitivne diskriminacije, da manjinci uz opće biračko pravo mogu glasati i za svojeg predstavnika, ali da se to kasnije razradi zakonom. Takva dvosmislena odredba idućih će godina biti točka spora vlasti i predstavnika manjina, ali i unutar manjina. Bio je to lažni ustupak vladajućih, bez čvrstog jamstva da će se tzv. dvostruko prava glasa za manjine provesti i kroz zakone.

Nakon četiri mjeseca, u ožujku 2001. godine, Sabor je treći put izmijenio Ustav. Ukinut je Županijski dom. Tada su čak i zastupnici vladajućih, poput IDS-ovca Damira Kajina i HSLS-ovca Vilima Hermana, zamjerili na brzini ustavnih promjena dostojnoj Guinessovih rekorda koja može dovesti do gubitka povjerenja u Ustav, što je pogubno za društvo, upozoravali su. U želji da zadrži Županijski dom sa svojom većinom, HDZ je tražio zaštitu Ustavnog suda, ali bez uspjeha. Glavnog SDP-ova ustavnog stratega Matu Arlovića prozvali su "Speedy Mato", aludirajući na brzinu promjene Ustava, a HDZ-ovac Vladimir Šeks u čestim je promjenama vidio opasnost da na snagu stupe «mali ustavni Frankensteini».

Posljednje izmjene bile su u travnju 2010., u vrijeme HDZ-a. Podržane su s najvećim brojem glasova – 133 za, četiri protiv i jednim suzdržanim. Iako je u te izmjene HDZ krenuo zbog ulaska Hrvatske u EU, u njih su "utrpane" i brojne druge. Tako je – uz uvođenje mogućnosti izručenja hrvatskih državljana primjenom europskog uhidbenog naloga te pravo glasa državljana EU-a na lokalnim izborima u Hrvatskoj – u Ustav ušlo i nezastarijevanje kaznenih djela ratnog profiterstva te kriminala iz pretvorbe i privatizacije. Na tome je još ranije inzistirao SDP.

Među ostalim, uvedena je i ambiciozna odredba da se ustavne suce bira dvotrećinskom većinom, a ne natpolovičnom, kao do tada. Želja je bila izabrati najkvalitetnije suce uz što veću političku podršku. No, već kod prvog izbora u srpnju iste godine takav je model pao u vodu. Sabor nije uspio izabrati nasljednika ustavne sutkinje Nevenke Šernhorst, pa joj je mandat produljen za šest mjeseci. Ni nakon isteka "produžetka", novi kandidati nisu dobili potrebnu većinu. Do danas, 13. ustavni sudac nije izabran.

Istim izmjenama, u preambulu su vraćeni Bošnjaci i Slovenci, izbrisan je pojam "autohtona manjina", a dodani su, među ostalima, i Romi. Ukratko, poimence se navode rekordne 22 nacionalne manjine, što je – neki su primijetili – istovjetno popisu "naroda i narodnosti" u SFRJ.

Paralelno s izmjenama Ustava išle su i izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Bila je to trgovina s manjinama, prije svega s predstavnicima Srba, da bi digli ruke za novi Ustav. Uvedeno je dvostruko pravo glasa samo za tzv. male manjine s ukupno pet saborskih mjesta, dok se Srbima jamče najmanje tri mjesta, ali isključivo temeljem općeg prava glasa. Pupovčevo Srpsko narodno vijeće dobilo je ekskluzivno pravo da bude jedina koordinacija srpskih manjinskih vijeća u Hrvatskoj. Obje su odredbe već iduće godine pale na Ustavnom sudu.

Zbog današnjih dvojbi o referendumu o braku, treba podsjetiti kako su SDP-ovci 2010. godine imali zahtjev da se prag za raspisivanje referenduma smanji s 10 na 5 posto potpisa ukupnog broja birača te da se odredi o kojim se pitanjima ne bi moglo izjašnjavati na referendumu (ljudska prava, porezni zakoni i slično). Od toga su na kraju odustali.

Ukinut je, ipak, prag izlaska na referendum, ali isključivo na onaj državni, a sve da bi se osigurala prolaznost za skori referendum o ulasku Hrvatske u EU. Takvo šepavo rješenje jedan je od uzroka aktualne zavrzlame oko referendumske inicijative "U ime obitelji".

SDP-ovci su tada odustali i od prijedloga da u Ustav uđe odredba o zabrani diskriminacije zbog seksualne orijentacije pod izgovorom "da vladajući HDZ još nije spreman za taj korak, ali i da je to ionako riješeno organskim zakonom". Danas, kada njihova većina kroji Ustav, SDP-ovci taj prijedlog ne spominju.

Pete izmjene Ustava proljetos su pokrenute iznebuha – zbog skandala oko Lex-Perkovića. Prijedlog SDP-ove saborske većine bio je da se uvede nezastarijevanje kaznenih dijela teških zločina počinjenih iz političkih pobuda. Potom ih je Vlada korigirala prijedlogom o nezastarijevanju svih teških ubojstava.

U potrazi za dvotrećinskom podrškom, sada su u igri i moguće izmjene oko referenduma, što traže Hrvatski laburisti, te odredba o regionalizaciji Hrvatske, što traži HDSSB.

SDP-ov koalicijski partner HNS prvo se protivio izmjenama, ali sada više ne.

Najveća opozicijska stranka HDZ trenutno je izvan igre, vladajući ga ne uključuju u pregovore. Računaju da će imati dovoljno ruku i bez njega.

O šlampavosti izmjena Ustava govori i nedavni dopis Ustavnog suda. Nekoliko dana prije famoznog upozorenja oko referenduma o braku, Ustavni sud uputio je mišljenje Saboru i u povodu aktualnih izmjena Ustava. Ustavni sud podsjeća Sabor da su u tri pročišćena teksta Ustava (iz 2000., 2001. i 2010. godine) različito označeni članci, ispušteni su dijelovi nekih odredaba, niz je pravopisnih pogrešaka te pogrešno prevedenih odredbi na engleski i francuski jezik. Zbog toga, Ustavni sud je još 2011. godine izradio "svoj" pročišćeni tekst, tako da danas postoje dvije verzije Ustava – ona saborska i ona Ustavnog suda.   

Do sada nijedan Ustav u modernoj Hrvatskoj nije izdržao promjenu vlasti. Ustav je pretvoren u torbu Djeda Mraza. Svatko, kad dođe na vlast, zagrabi u njega prema svojim željama. Samo što se kod Djeda Mraza želje ispunjavaju ako je netko bio dobar, a kod ustavnih promjena prvi kriterij je – trenutni politički interes.