Među svećenicima Splitsko-makarske nadbiskupije kruži priča da će na središnjem mjestu solinske bazilike biti napravljena kripta u kojoj će počivati splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Foto: Dalmacijanews.com
Usred turističke sezone, koja je podbacila u mjesecu srpnju, stigla je nova crna vijest. Agencija Fitch snizila je kreditni rejting Hrvatske za jedan stupanj, na ‘BB’ za dugoročno zaduživanje u stranoj valuti i ‘BB+’ u domaćoj. Spomenuta agencija očekuje nastavak recesije u Hrvatskoj te smatra kako država neće uskoro stabilizirati javni dug. Brojni analitičari smatraju kako su u Hrvatskoj izostale prave reforme, a i tamo gdje se rezalo, rezalo se premalo, piše Hrvoje Cirkvenec s portala Križ života.
Osim toga, ima i onih stavki gdje se nije rezalo ništa. Jedna od takvih je ona koja izdašno daje Katoličkoj crkvi, o čemu je nedavno portal Lupiga.com objavio tekst Imamo konačnu cifru kojom porezni obveznici plaćaju vatikanske sporazume, a koji je jedan u nizu članaka iz serije "Koliko je 'teška' Crkva u Hrvataskoj?", koji su pak rezultat višemjesečnog istraživanja financija i imovine Katoličke crkve u Hrvatskoj koji su provele Ana Benačić i Jelena Miloš.
Nenarodna i crvena vlast, kako vladajuću Kukuriku koaliciju često zovu čelnici Katoličke crkve s oltara, odmah je na početku rekla kako neće dirati Katoličku crkvu. A tako, između ostaloga, ni poznati Ugovor iz 1998. godine između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima koji u članku 15. kaže i ovo: “Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.“
Čak, štoviše, čini se kako je Kukuriku koalicija sve rastrošnije ruke prema Katoličkoj crkvi što više njezini biskupi pljuju po njoj. Jedan od primjera je financiranje rada katoličkih svećenika u bolnicama za dušobrižništvo što je dodatno ispraznilo prazan proračun za 6,76 milijuna kuna.
A ta ista nenarodna i crvena vlast izdašno financira i izgradnju crkvenih velebnih zdanja koja, upravo u ovo doba krize, niču kao gljive poslije obilne kiše. Ta zdanja su velika i raskošna… Kad je kriza već naveliko zahvatila Hrvatsku, aktualna je bila tema izgradnje zgrade Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru u iznosu od vrtoglavih 16,5 milijuna eura. Crkva se pohvalila da je zgrada izgrađena novcem od donacija (premda ni ovaj put, po običaju, nije transparentno novinarima pokazala donatorske transakcije) te da nije ni kuna iz državnog proračuna utkana u to velebno zdanje optočeno oniksom. Jer sve su platili Talijani, odnosno Talijanska biskupska konferencija. I dalje se valja pitati zašto bi talijanski biskupi gradili palaču hrvatskima?
Za kninsku megacrkvu i iz državnog proračuna
Ovih dana mediji su objavili informaciju kako je iz državnog proračuna otišlo gotovo 10 milijuna kuna za izgradnju ogromne crkve Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta u Kninu. Naime, službena je najava kako će ta crkva, koja nadilazi razinu gradske bogomolje svojom kvadraturom (dužine 80 metara, visine 30 metara), ukupno koštati više od 22 milijuna kuna. Za primjer o kakvoj se kvadraturi radi, valja spomenuti kako je zagrebačka katedrala duga 77 metara, a široka 48,20. Zanimljiva je i priča oko traženja prikladnog zemljišta koju je objavio novinar Goran Borković na portalu Forum.tm pod naslovom Kapitalna investicija u Kninu ove godine je gradnja najveće crkve u Hrvata?!: “ Planiranje gradnje počelo je još 2008., ali se zahuktalo prije tri godine. Grad je dao zemljište, koje se kasnije pokazalo premalenim za takav hram, ali je taj problemčić tek usporio, nikako spriječio gradnju, jer je Josipa Rimac vrlo brzo za Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja, uz 300 tisuća kuna, pronašla veću i ljepšu površinu.“
Završetak ove kninske megacrkve očekuje se slijedeće godine kada bi glavno slavlje posvećenja trebalo pasti baš na kninski Dan pobjede, a kada će vjerojatno šibenski biskup Ante Ivas, ili neki njegov subrat, s oltara, uoči parlamentarnih izbora, sigurno prozboriti ponovno o toj nenarodnoj i crvenoj kukuriku poštasti koja je tako široke ruke platila iz proračuna gotovo pola kninske katoličke crkve. Do tada skromni franjevci iz Knina traže da im se jave vjernici s donacijama, a njihova imena objavljuju na internetskoj stranici www.franjevci-split-knin.com. Dakako, ukoliko donirate novac, na toj stranici naći će se i iznos koji ste platili. Pa neka se vidi!
Solinska luksuzna bazilika
Tu, dakako, nije kraj. Ne tako daleko od Knina, gradi se još jedna megacrkva, točnije bazilika. U Solinu se gradi crkva koja će imati 650 sjedećih mjesta, bit će duga 45 metara, široka 34, a visoka 15 metara u prosjeku, ukupne bruto površine 1100 metara četvornih. Dosadašnji solinski župnik don Vinko Sanader (brat bivšeg i nedavno osuđenog premijera Ive Sanadera), zajedno sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, uspješno su skrivali i dalje skrivaju vrijednost investicije. No, jasno je da će, sudeći po arhitektonskim rješenjima i kvaliteti, solinska bazilika cjenovno nadmašiti kninsku novu crkvu.
“Ovdje smo rođeni i kršteni, ovdje nam je kolijevka i krstionica, i nema u Hrvatskoj svetijeg mjesta od ovog prasvetišta. Nova crkva, čija gradnja znači oživljavanje našeg krsnog saveza, svaki dan mora svjedočiti o važnosti ovoga mjesta”, objasnio je nadbiskup Barišić krajem prošle godine povodom početka radova na izgradnji bazilike u Solinu.
No, kako nam je spomenuo jedan svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, centralno mjesto bazilike neće biti ni svetohranište s posvećenim hostijama, ni kristionica, već kripta u kojoj bi trebao jednoga dana svoje vječno počivalište pronaći upravo splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Stoga se posebno pazilo da kripta ne bude na zabačenom mjestu bazilike, već u samom centru nove megacrkve, obasjana svjetlošću krovnih prozora, a vjernicima posebno uočljiva uz pomoć tri ostakljena kružna otvora.
Kao napomenu valja spomenuti kako ovo nisu jedini vjerski objekti u izgradnji. U Hrvatskoj je Katolička crkva konstantni investitor, bilo da se radi o obnovi povijesnih zgrada, poput obnove zagrebačke katedrale koja traje desetljećima, do izgradnje novih crkava, pastoralnih centara i ostalih crkvenih zgrada.
Valja pritom imati i na umu da je u Katolička crkva od devedesetih godina do danas povećala kako broj svojih biskupa (Požeška, Bjelovarsko-križevačka, Varaždinska, Sisačka, Gospićko-senjska, Vojni ordinarijat), tako i broj župa. A svaka nova biskupija značila je i izgradnju ili obnovu nekih zgrada za biskupske dvore, obnovu crkava koje su dobile status katedrale osnutkom biskupija, te porast broja župa na području novih biskupija.
Kao primjer valja spomenuti Varaždinsku biskupiju u kojoj je od osnivanja (1997.) godine njezin prvi biskup pokojni Marko Culej imao plan stvaranja tri glavna grada biskupije (Varaždin, Čakovec, Koprivnica) u kojima je stoga povećavao broj župa. Tako je primjerice Koprivnica, grad koji broji tridesetak tisuća stanovnika, 1997. imala tri gradske župe, dok ih je danas čak šest. Ako se pitate zašto nove župe, ako je broj i stanovnika, a i vjernika, u Hrvatskoj sve manji, možda se odgovor krije u članku 6. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, u kojemu piše, između ostaloga, i ovo: “Da bi Katolička crkva mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjega državnoga proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa koje postoje u Republici Hrvatskoj“.