Ustav možemo promijeniti, ali ne tako da nekoga diskriminira

Hrvatski je sabor od 1990. godine do danas mijenjao Ustav četiri puta. Posljednji put 2010., i to ponajprije radi ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Jedna od promjena odnosila se na ukidanje uvjeta prema kojima je referendum valjan ako na njega izađe 50 posto plus jedan birač od ukupnog broja glasača. Razlog za to bila je činjenica da su se političke elite pribojavale slabog odaziva na referendumu o ulasku Hrvatske u EU, što je moglo dovesti do njegova neuspjeha. Takav potez, međutim, ne samo da nije pridonio sređivanju pravila igre za referendum, nego je doveo do dodatne nesređenosti.

GONG već godinama upozorava na probleme s pravnim okvirom vezanim uz referendum, posebice na probleme pokretanja referenduma građanske inicijative. Nesređenost i strogi uvjeti za raspisivanje, koji bi potekli među građanima, odnose se na velik broj potrebnih potpisa (10 posto), kratak rok za prikupljanje potpisa (15 dana) te nereguliranost tema o kojima se ne može odlučivati na referendumu. Dodatan je problem nepostojanje kvoruma, odnosno visine praga izlaznosti da bi referendum bio valjan, pa se može dogoditi da, na primjer, odluku o promjeni Ustava donese samo 10 građana koji su izašli na izjašnjavanje.

Za poboljšanje pravnog okvira za njegovo raspisivanje potrebno je donijeti novi zakon o referendumu, pa bi Ministarstvo uprave trebalo bi pod hitno krenuti u izradu takvog zakona uz pomoć zainteresirane javnosti. Međutim, za važnije zahvate poput određivanja broja potrebnih potpisa i tema o kojima se ne može odlučivati na referendumu, potrebno je promijeniti Ustav.

Iako se Ustav ne bi trebao često mijenjati da bi mogao osigurati pravnu sigurnost, održavanje i razvijanje svojih vrijednosti, postoje prilike i okolnosti koje mogu voditi promjeni koja se može opravdati samo ako bi vodila daljnjem usavršavanju samog Ustava, razrađivanju i uvrštavanju dodatnih temeljnih vrednota i novih generacija ljudskih prava koje neće voditi diskriminaciji, nego jačanju sekularnih elemenata države i snažnijem odvajanju religije od države ili, primjerice, "krpanju rupa" u Ustavu poput nedovoljno definiranih uvjeta za raspisivanje referenduma građanske inicijative.

Stoga promjena Ustava ne bi smjela služiti za dnevnopolitičke svrhe i obračune. Ako ga Hrvatski sabor, odnosno političke elite, odluče mijenjati, potrebno je prije toga osigurati dugotrajnu javnu raspravu kako bi se donio svojevrsni paket promjena Ustava koji bi onda bio temelj za izmjenu temeljnog državnog dokumenta kroz Sabor.

Započeta referendumska inicijativa za promjenu Ustava, koja je predala potpise Hrvatskom saboru, a kojoj se GONG kao i velik dio organizacija civilnog društva jasno protivi jer vodi u diskriminaciju određenog dijela građana Republike Hrvatske, nikako se ne može zaustaviti i delegitimirati pokušajima promjene Ustava jer bi se time ozbiljno ugrozili temelji našeg ustavnog poretka.

Promjena Ustava mora biti ozbiljan i sveobuhvatan posao koji će obuhvatiti njegova poboljšanja nužna za prilagodbu vremenu i okolnostima u kojima živimo i koja će vrijediti na dulji rok. Koja neće samo jačati, nego će i jamčiti ljudska prava svih građana, bez bilo koje vrste diskriminacije, te braniti međunarodne standarde zaštite ljudskih prava koje je Hrvatska preuzela.