Ustavne promjene – olakšavanje duše ili crijeva?

ustavne-promjene-olaksavanje-duse-ili-crijeva-1319.jpg

Predsjednik je utorak proveo zvrckajući stranačke čelnike kako bi dogovorio stranačke konzultacije o ustavnim promjenama
Predsjednik je utorak proveo zvrckajući stranačke čelnike kako bi dogovorio stranačke konzultacije o ustavnim promjenama
Foto: 
FaH/ Siniša KALAJDŽIJA

U SDP-ovim kuloarima neformalno Josipovićevo pisamce usred formalnog procesa ustavnih promjena shvaćeno je kao provokacija

Predsjedniku Ivi Josipoviću nikako da krene s Ustavom i da postane neki faktor. Još od vremena kada je na račun poreznih obveznika naručivao ankete u korist proširenja svojih ovlasti i dao ih publicirati svojim medijskim ljudima od povjerenja ne bi li se narod pomamio i izašao na ulice kako bi kukom i motikom izvojevao moć za voljenog predsjednika. No, zato, pokazalo se u nekoliko dana, Ustav Ivi Josipoviću ponajprije služi za održavanje duševnog mira, psihičke stabilnosti i opuštenosti.

Prelaskom sa 17. na 18. prosinca dobacili smo već do 360.400 nezaposlenih. No, zbog toga nema permanentno užarenih telefona na relaciji Banski dvori – Sabor – Pantovčak. Štoviše, na tu temu već mjesecima nije zazvonio nijedan od važnih telefona.

Još i gore, ta je tema samo povod za sprdačinu među visokim državnim dužnosnicima. Kada je neki dan šef HDZ-a Tomislav Karamarko pozvao predsjednika Josipovića da iskoristi svoje ovlasti i sazove sjednicu Vlade zbog razarajuće gospodarske i socijalne situacije, ovaj ga je otpilio vadeći se na birokratske proceduralije da on može Vladu sazivati samo u ratnom stanju i neka pročita Ustav. Bez bilo kakve namjere, gluho bilo, da budemo Karamarkovi advokati, ipak bi pošteno bilo reći da je samo kolokvijalno interpretirao predsjednikovu ustavnu ovlast koja kaže da "može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja te da može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi".

Predsjednik je a priori odbacio mogućnost rasprave o državi koja se rastače dajući prednost formi nad sadržajem apela. (Kada bismo baš htjeli cjepidlačiti, onda bismo mogli citirati i njegova sladunjava, patetična, očito niškorisna obećanja iz inauguracijskog govora 18. veljače 2010. godine poput: "Zajedno s Vladom, u čije ovlasti spada gospodarstvo, uz pomoć gospodarske diplomacije - zagovarajući optimalna rješenja, spreman sam predano raditi na gospodarskim reformama" ili "Kao predsjednik Hrvatske, spreman sam biti na čelu promjena koje očekuju našu domovinu", ali nismo cjepidlake, pa nećemo). Jednom će ipak nekome morati objasniti zašto se odbija izjašnjavati o gospodarskim kapacitetima i dosezima Vlade uz izliku da nema ovlasti u gospodarstvu, ali to ne nalazi preprekom za zapošljavanje savjetnice za gospodarstvo kojoj dajemo plaću od 16,5 tisuća kuna.

Za razliku od sirotinje kojoj je na čelu, ali za koju se odbija čak i zainteresirati (osim prigodno pred kamerama) a nekmoli brinuti dok se ne zadovolji Ustavom propisana forma, potpuno suprotnim metrom predsjednik mjeri svoje pravo da mijenja Ustav. Pa tako predsjedniku Sabora, nakon što je parlamentarna radna skupina za promjenu Ustava utvrdila nacrt prijedloga, "dostavlja svoja razmišljanja" i ovdje ne robujući birokratskoj formi, za razliku od prethodnog slučaja, očekuje da se u parlamentarnoj proceduri diskutira o njegovim mislima, premda zna da je okasnio i upao u fazu u kojoj je moguće samo amandmanski djelovati. Riječ je o čovjeku koji je mandat i pol, doduše potpuno nevidljivo, prosjedio u Saboru, pa sve i da nije pravnik, morao je savladati procedure za donošenje propisa.

Nakon što je glatko odbijen zbog ignoriranja procedure, Ustavom ovlašteni predlagatelj objasnio je kako "njegova ambicija nije bila da amandmanskim putem sudjeluje u proceduri, nego da ponudi neka poboljšanja" i da je samo "evo, olakšao dušu".

U SDP-ovim kuloarima neformalno pisamce predlagatelja usred formalnog procesa koji želi, ali ne želi biti predlagatelj, shvaćeno je kao provokacija i podrivanje, pa slijedom toga i popraćeno komentarom – "korisnije bi bilo da je olakšao crijeva". Ustavnoreformatorski ki-bi-da-bi predsjednikov pristup prisnažio je njegov zaprepašteni prijatelj Branko Smerdel čvrstom pravnom argumentacijom da je nevažno što je zakasnio na raspravu jer "kum nije dugme" i da predsjednik nije isti kao ostala stoka sitnog zuba, nego je iznad zakona i procedure, pa može na miru mutiti vodu koliko ga volja.

Da je našem "kumu" uistinu bilo do serioznog i argumentiranog sudjelovanja u ustavnim promjenama, onda bi im se aktivno posvetio, umjesto što je u finišu rasprave nezainteresirano i od svih važnih državnika neprimijećeno sjedio na stadionu u južnoafričkom Sowetu na komemoraciji Mandeli, da bi živnuo samo kada bi ga službena kamera ušvenkala na velikom monitoru pa bi joj mahao oduševljeno kao tinejdžer na košarkaškoj utakmici.

Nakon što je ustavno olakšao dušu, predsjednika su ustavne promjene i slatko nasmijale. Štoviše, uvjeren je da se HDSSB-u, koji je pod pritiskom desničarskih optužbi za kolaboraciju s kukurikavcima, od ustavne reforme odustao samo dva dana prije izglasavanja, smije i cijela država. Kažu oni bliže granici da se grohot čuje i iz Mostara.

Crv u Josipoviću koji uporno želi biti netko bitan u politici, ali uvijek na krivim i nevažnim stvarima, opet nije dao mira pa je to "dramatično" poslijepodne, otkrivaju indiskrecije, proveo zvrckajući stranačke čelnike i razmatrao s njima opciju sazivanja stranačkih konzultacija o ustavnim promjenama.

Da mu tako slatko nasmijanom nakon olakšane duše i srce bude na mjestu - još je jedan beskoristan i besmislen angažman na pomolu. Josipović, Sabor, Perković, regije i referendum trče počasni krug.