Ususret Agrokorovoj reviziji: Tko je radio, dobro je i prošlo

„Uprava Agrokora na osnovu svojih poslovnih politika sastavlja financijsko izvješće. Revizori daju mišljenje na financijsko izvješće. Mišljenje revizora mora biti stručno, objektivno i neovisno. Uprava svake kompanije ima svoje strategije i u skladu sa zakonom primjenjuje određene računovodstvene politike. Izbor računovodstvenog postupka temelji se na postavljenim poslovnim ciljevima kompanije“, objašnjava nam Ivica Todorić, odnosno onaj tko piše u njegovo ime, na blogu preko kojeg se obračunava sa svima za koje smatra da su mu oteli i uništili koncern Agrokor.

„Revizija“ i „revizorske kuće“ valjda su jedni od najpopularnijih pojmova u posljednjih nekoliko mjeseci. Evo nam, uostalom, i Johna Gašparca, predsjednika uprave hrvatskog ureda globalne revizorske kuće PricewaterhouseCoopers, kako u povodu 20 godina rada te kuće hrvatskim medijima objašnjava što je to PwC i naglašava kako je pri kraju revizija Agrokorovog poslovanja. Taj revizorski izvještaj cijela javnost čeka u niskom startu.

PwC pripada takozvanoj „Velikoj četvorci“, globalnim revizorskim, računovodstvenim i savjetodavnim kućama u koju ulaze još i Deloitte, EY (donedavno poznat i kao Ernst & Young) i KPMG. Gašparac je, razumljivo, pun samohvale, ali je činjenica da su te tvrtke vrlo moćne, i što je najvažnije, prilično tajnovite na globalnom nivou, ponajviše zbog svoje organizacijske strukture koja im to omogućava.

„Revizori okupljeni u 'Velikoj četvorci' imaju centralne organizacije upravljanja, a raspoređeni po različitim zemljama kažu da su mreže neovisnih entiteta za koje tvrde da su zakonski međusobno nepovezane, pa ne objavljuju račune za svoju organizaciju kao cjelinu, jer kažu da takva globalna organizacija ne postoji. Posljedica toga je da ne znamo njihovu globalnu dobit, niti znamo informacije o njihovoj financijskoj stabilnosti. Također je slučaj da se izvješćivanje po zemljama ne odnosi na njihove aktivnosti u trenutnom obliku. To znači da ove tvrtke uživaju razinu neprozirnosti koja je uskraćena mnogim njihovim multinacionalnim korporacijskim klijentima. Ostatak ovog izvješća je, dakle, studija o neprozirnosti“, navodi se u nedavno objavljenom izvještaju „Velika četvorka – studija o neprozirnosti“ koju je provela GUE/NGL, lijeva grupacija u Europskom parlamentu. Ljudi koji su radili na ovom izvještaju u nekoliko navrata naglašavaju da njihovi podaci nisu potpuni jer „neprozirnost“ u naslovu izvještaja znači nedovoljnu transparentnost ovih kuća u pružanju podataka o svojem poslovanju na globalnom nivou.

Posljedica toga je da ne možemo sasvim precizirati njihovu globalnu dobit, niti znamo informacije o njihovoj financijskoj stabilnosti. Ono što su istraživači ovog izvještaja našli je da te tvrtke dominiraju tržištem revizije za sve velike svjetske korporacije. Na primjer, između mnogih, provjeravaju sve osim dvije FTSE 100 tvrtke registrirane u Velikoj Britaniji, a sve osim 10 tvrtki FTSE 350.

Osim toga, ove tvrtke imaju jedinstvenu poziciju u globalnom sustavu jer, iako su osnovane kao pružatelji računovodstvenih usluga, pružaju porezne i savjetodavne usluge, o čemu se u izvještaju navodi i ovo: „Ove tvrtke su  najneobičnijoj i jedinstvenoj poziciji da su i regulatori i istodobno pružatelji komercijalnih savjeta o zloupotrebi pravnih sustava u trenutnom sustavu globalnog kapitalizma“. Podatke koje revizorske kuće imaju, nemaju niti porezne službe.

Izvještaj pokazuje da velike četiri tvrtke računovođa ne izvještavaju precizno o svim jurisdikcijama, odnosno zemljama u kojima rade, iako se PwC približava tome. Utvrdili su da djeluju u 186 jurisdikcija s prosječno 3,41 ureda po jurisdikciji.

Tvrtke okupljene u „Velikoj četvorci“ su također ekonomski značajne: njihovi kombinirani prihodi od prodaje u 2010. godini premašili su 120 milijardi eura. Od tog iznosa od revizijskih i osiguravajućih usluga zarade 43 milijardi eura, gotovo 28 milijardi eura od poreznih usluga i 49 milijardi eura od savjetovanja. Zapošljavali su  887.695 ljudi u 2016. godini, dok se, procjenjuje se u izvještaju, pojavljuju u 186 jurisdikcija. Očito je da oni iznimno profitiraju: primjerice, prosječni partner Velike četvorke u Velikoj Britaniji zaradio je više od 500 tisuća funti (625 tisuća eura) u 2016. godini.

Vrlo su aktivne u poreznim oazama, za koje se u izvještaju inzistira na nazivu „tajnovita jurisdikcija“, u kojima je, pretpostavlja se, smješteno između 7,6 i 21 tisuća milijardi dolara. Istraživači su locirali urede u 43 od 53 poreznih oaza prema Indeksu financijske tajnovitosti.

Jasno je da veličina njihovog poslovanja u poreznim oazama nije uvijek proporcionalna populaciji ili BDP-u u nekoj jurisdikciji. „Velika četvorka“, u odnosu na veličinu lokalnog stanovništva, imaju više zaposlenika u Luksemburgu nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Kajmanski otoci su na drugom mjestu, a Bermuda treći.

„Realnost je takva da je 'Velika četvorka' centralna za operacije globalnog kapitalizma. Taj oblik kapitalizma ovisi o logici dioničarskog kapitala koje odgovorno koristi uprava, različita i odvojena od onih koji posjeduju poduzeće, a čija djela pregledavaju nezavisni revizori. Taj sustav ne bi mogao funkcionirati bez usluga revizije koje 'Velika četvorka' pruža. Te tvrtke su, dakle, kvaziregulatori u srcu globalnog financijskog sustava, a ipak znamo vrlo malo o njima. To predstavlja jasan paradoks: odgovornost globalnog kapitalizma ovisi o tvrtkama koje uživaju značajnu neprozirnost o vlastitom poslovanju“, navodi se u izvještaju.

Također se ističe da globalni kapitalizam, kao svi sustavi, ne može preživjeti bez regulacije. Nedostatak regulacije u kapitalizmu ne stvara 'slobodna tržišta'. Tržišni kvarovi stvaraju mogućnosti za zloupotrebe koje zabranjuju slobodan pristup tržištima, dopušta višak profita, pogrešno raspoređuje kapital, potiče monopole, dopušta neotkrivene prijevare i poriče izbor potrošača.

Nijedan od ovih ishoda nije društveno ili ekonomski koristan jer revizori igraju kritičnu ulogu u globalnom kapitalizmu. Oni sami odlučuju jesu li računi (ili financijski izvještaji) tvrtke istiniti i pošteni.

U procesu obavljanja ove zadaće, revizori također imaju dužnost ispitati jesu li knjige i evidencije tvrtke dovoljni da podrže tu svrhu. Dok to rade, oni nemaju izričitu zadaću istražiti prijevare, ali ako bi prijevara vjerojatno stvorila rizik za tvrtku kao cjelinu, očekuje se da ih trebaju identificirati.

„Važna stvar za trenutnu svrhu je da nitko drugi, uključujući porezne vlasti, nema ovaj rutinski pristup podacima tvrtke. Uloga revizora je, dakle, jedinstvena. Imenovan od strane uprave tvrtke i plaćen iz svojih sredstava, dužnost revizora je prema dioničarima društva. U nekim situacijama, kada postoji rizik likvidnosti, takva dužnost može ići dalje: revizor također može biti dužan vjerovnicima. Ta se dužnost izričito odnosi na porezne vlasti, koje su često glavni vjerovnici mnogih tvrtki“, upozorava se u izvještaju.

Kao što su mnogi naglasili, pozicija kvaziregulatora s jedne, i pružatelja usluga s druge, stvara sukobe interesa koje treba riješiti. Očigledno rješenje je podijeliti revizorske tvrtke od onih koji pružaju druge usluge, navodi se u izvještaju. Ako se to ne može postići u kratkom roku, porezne i druge aktivnosti tih tvrtki moraju biti čvrsto zasebno međusobno povezane diljem svijeta ukoliko se revizorska licenca odobri članu mreže u EU - sve manje od toga vodi sukobima interesa koje bi u bilo kojem drugom regulatornom okruženju bilo potpuno neprihvatljivo.

Struktura koju imaju četiri velike tvrtke računovođa - koja na jednoj razini sugerira postojanje globalno integrirane tvrtke, a na drugoj tvrdi da su zapravo sastavljene od brojnih odvojenih pravnih subjekata koji nisu pod zajedničkim vlasništvom, ali koji su samo vezani ugovornim aranžmanima za rad zajedničkih standarda pod zajedničkim nazivom - usvojena je jer to smanjuje regulatorne troškove i rizik, ograđuje ih od pravnih rizika, štiti vlastite klijente od regulatornih istraga i pruža neprozirnost na stvarnoj razini njihovih operacija i nagrade koje iz njih proizlaze. „U doba u kojem se transparentnost smatra temeljnom za odgovornost, neodgovarajuće je da vodeći svjetski revizori budu gotovo neprozorni za svoje poslovanje i da ne pružaju učinkovito izvještavanje o vlastitim aktivnostima kada igraju temeljnu ulogu u regulaciji globalnog kapitalizma“, upozorava se u izvještaju.

Kako bi se suprotstavilo riziku koje ovakve strukture nameću društvu, u izvještaju se predlaže da se tvrtke organiziraju na sljedeći način:
treba definirati da su pod zajedničkom kontrolom, a tako i pojedinačni subjekti za potrebe grupnog računovodstva unutar Europske unije; moraju biti licencirani kao pojedinačni subjekti za reviziju i oporezivanje u cijeloj Europskoj uniji; potrebno je pravodobno zahtijevati odvajanje cjelokupne revizije i drugih stručnih službi; treba, kao uvjet tih licenci, zahtijevati da pripreme konsolidirane financijske izvještaje širom svijeta koji moraju biti javno objavljeni te osigurati da ti konsolidirani financijski izvještaji obuhvaćaju cjelokupno javno izvješćivanje po pojedinim zemljama. 

ususret-agrokorovoj-reviziji-tko-je-radio-dobro-je-i-proslo-6136-7813.jpg

PwC pripada takozvanoj „Velikoj četvorci“, globalnim revizorskim, računovodstvenim i savjetodavnim kućama u koju ulaze još i Deloitte, EY (donedavno poznat i kao Ernst & Young) i KPMG
PwC pripada takozvanoj „Velikoj četvorci“, globalnim revizorskim, računovodstvenim i savjetodavnim kućama u koju ulaze još i Deloitte, EY (donedavno poznat i kao Ernst & Young) i KPMG