Zašto nijedna crkva, pa tako ni katolička, ne može sudjelovati u pripremi zakona o pobačaju

zasto-nijedna-crkva-pa-tako-ni-katolicka-ne-moze-sudjelovati-u-pripremi-zakona-o-pobacaju-6547.jpg

Predstavnici crkve nisu izabrani ni na kakvim izborima, oni su samopostavljeni u vlastitoj organizaciji te stoga njihove ingerencije u odnosu na uređivanje društvenih odnosa putem zakona tu i prestaju
Predstavnici crkve nisu izabrani ni na kakvim izborima, oni su samopostavljeni u vlastitoj organizaciji te stoga njihove ingerencije u odnosu na uređivanje društvenih odnosa putem zakona tu i prestaju
Foto: 
Wikmedia

Crkva, s obzirom na to da tvrdi kako je 90 posto građana/ki Republike Hrvatske kršćansko (dapače, katoličko), načelno može utjecati na svoje vjernike, a oni kao građani glasači onda mogu izabrati predstavnike koji će donijeti/donositi zakone po mjeri crkvenog svjetonazora

Zbog čega crkva (katolička ili bilo koja druga) ne može sudjelovati u pripremi zakona o pobačaju?

1. Zakone RH donose državna tijela sastavljena od izabranih predstavnika građanki i građana.

2. Predstavnici crkve nisu izabrani na nikakvim izborima, oni su samopostavljeni u vlastitoj organizaciji, te stoga njihove ingerencije u odnosu na uređivanje društvenih odnosa putem zakona tu i prestaju.

3. Crkva može javno djelovati, ne i odlučivati o javnim poslovima.

4. Organizacije civilnog društva koje dijele svjetonazor crkve i njihove stavove su one koje u pripremama zakona mogu biti konzultirane, kao i bilo koje druge s političkog spektra, ali im blizina crkvi ne daje nikakvo posebno pravo na sudjelovanje.

5. Na isti način, jer je i sama jedna od nevladinih organizacija (kao i društvo za zaštitu tratinčica), i crkva može biti konzultirana, no nema nikakvo pravo da ju se pita za mišljenje. Donošenje novog zakona o pobačaju može značiti ili njegovo ukidanje (što je ipak manje vjerojatno) ili izmjene.

6. Ako se radi o izmjenama zakona, budući da je crkva a priori protiv abortusa (u skladu s vlastitom doktrinom), njezino prisustvo u pripremi zakona je besmisleno, jer je njezin stav već poznat i slabo je vjerojatno da će biti promijenjen.

7. Pod pretpostavkom (samo) izmjena Zakona, uloga crkve bi bila da na sve moguće načine oteža pravo žena na abortus, no ipak ga u osnovi prihvaća.

8. Prihvaćanje (makar i sa svim otežavanjima koja bi crkva mogla progurati) je grijeh u činjenju u kojem Crkva ne bi, opet slijedeći vlastitu doktrinu, smjela sudjelovati.

9. Crkva, budući da tvrdi da je 90% građana/ki RH kršćansko (dapače, katoličko), načelno može utjecati na svoje vjernike, a oni kao građani glasači onda mogu izabrati predstavnike koji će donijeti/donositi zakone po mjeri crkvenog svjetonazora.

10. Crkva ima ingerencije nad građanima-vjernicima, to jest nad onima koji na to pristaju, kao duhovno vodstvo. Tako može utjecati na svoje vjernice da ne vrše abortus. Time bi, obzirom na broj vjernika, abortusi nestali.

11. Državna vlast, međutim, ima izbornu legitimaciju koja joj daje pravo i dužnost političkog odlučivanja u granicama vladavine prava.