Chris Hedges, autor je knjige ‘Rat je najveće zlo’
‘Rat je najveće zlo’, nova knjiga američkog novinara Chrisa Hedgesa, objavljena je nedavno i u Hrvatskoj i doživjela je prilično dobar prijem, a autor, Pulitzerom nagrađivani novinar, dao je i intervjue hrvatskim medijima. Zapravo bi to trebalo biti neobično, jer antiratna knjiga s nizom potresnih opisa stradanja ljudi u ratovima, pa i u Drugom svjetskom ratu, na prvoj strani ima i ovu rečenicu: 'Rusija ima svako pravo osjećati se ugroženo, izdano i ljutito', a završava pozivom na prekid isporuke oružja Ukrajini!
Kao da je zamišljena u kremaljskim uredima, knjiga kao glavnog krivca za valjda sve ratove u svijetu proziva Sjedinjene Države, a Ruse se, eto, ‘mamilo’ na rat u Ukrajini. Autor, doduše, kaže da invazija na Ukrajinu nije opravdana, ali rat može završiti samo ako se prekine dostava oružja Ukrajini, a u jednom intervjuu objašnjava čak i da ‘Rusija ima potpuno legitimnu povijesnu traumu - preko Ukrajine je u 20. stoljeću na nju dvaput izvršena invazija’. Šteta što je knjiga, koja je mogla biti važna i utjecajna, pala na ruskom ispitu, na kojem padaju mnogi analitičari, pa bi autor mogao biti zapamćen po HDZ-ovskom objašnjenju stvari (nije laž, nego redukcija), pa tako ruska invazija nije opravdana, ali Rusija ima legitimnu povijesnu traumu.
Hedges ima i osobnu vezu s Rusijom, nakon što je dobio otkaz/razišao se s urednicima u New York Timesu, radio je za američki ‘Russia Today’, rusko državno propagandno sredstvo, sve dok 'Russia Today America' nije zabranjena u Americi.
Zapanjujuće je čitati američkog ratnog reportera koji je prošao dosta ratova, kad u tutta forza prozivanju Sjedinjenih Država napada ljude koji su se ‘zalagali za zračne udare na Srbiju, pozivajući SAD da ‘odstrani’ Slobodana Miloševića’. Kako sad to, rat je najveće zlo, ali ipak je strašno napasti nekoga tko je 1991. godine počeo rat u Jugoslaviji? Rat je uistinu najveće zlo, i mnogi su i u nas 1991. mislili - samo neka završi, nikad više nećemo biti nesretni zbog sitnica, samo neka bude mir. Ali, kako do mira? E, tog dijela u knjizi nema, ima samo napada na one koji su se branili jer nisu bili baš sasvim bez grijeha. Pa su u Sarajevu, piše Hedges, obranu grada od srpske opsade u početku organizirali kriminalci. Naravno, jer je bošnjačko vodstvo imalo dječji pogled na svijet, zatvorit će oči, zalagat će se za mir i rata neće biti. Bilo bi to lijepo, ali nije realno.
U stvarnosti, Vladimir Putin izvodi svoje patološke krvave ispade još od čečenskog rata, sve kako bi se održao na vlasti i vjerojatno se smije i uživa u člancima zapadnih novinara koji mu daju za pravo, jer, kaže Hedges, Rusija se ima pravo ljutiti što je NATO postavio rakete 160 kilometara od ruske granice. Putin sam sebi javno postavlja cilj, pa kaže bit će kao Petar Veliki, ali ga zapadni novinari ipak opravdavaju. A Petar Veliki bio je nemilosrdni osvajač i teritoriji koje je on osvojio još su u sastavu Rusije, a u izgradnji Sankt Peterburga umrlo je između 40 i 100 tisuća radnika. Bilo je to prije 300 godina. Za ono doba car Petar bio je krajnje okrutan, ali i napredan, reformirao je Rusiju. Taj dio Putina ne privlači, samo okrutnost u uništenju ljudskih života, desetaka tisuća ruskih i ukrajinskih mladića i brojne Ruse koji nisu bili dovoljno poslušni pa su pali kroz prozore posljednjih godina, a krvavi niz završava ovih dana smrću Alekseja Navaljnog, političkog protivnika koga je smjestio u dugogodišnji zatvor i za kojim će cijeli svijet žaliti .
Hedges ima zanimljivo rješenje za Ukrajinu: neka isporuka oružja prestane! I to je po njemu jamstvo da nuklearnog rata neće biti. Divno, jednostavno, samo što nije realno, pa tko to može jamčiti da bi predaja Ukrajine zaustavila Ruse? A nema jamstva ni da bi broj poginulih bio manji kad bi se Ukrajina prestala boriti, a Rusi došli gdje god požele. Pa vidjeli smo što je ostalo u Buči nakon povlačenja ruske vojske. I na što bi ličila Europa s raskomadanom Ukrajinom i koliko bi ta zemlja bila nestabilna?
‘I Hrvatska je kriva, protjerala je Srbe’, piše novinar, iako su hrvatski Srbi zapravo sami sebe protjerali, nakon što su 1991. protjerali svoje susjede Hrvate.
U nas se često zaboravlja i da na Jalti 1944. godine nije bila neka cvjetna livada, iako je nastavak rata između dotadašnjih saveznika izbjegnut, ali zapravo je samo potvrđeno stanje na terenu, Sovjetima je prepušteno ono što su ionako osvojili. Cijena je bila visoka, jer je pola Europe ostavljeno Staljinu pod nogama i morali su trpjeti pola stoljeća da se riješe Rusa. Sve zato što u Europi nije bilo snaga koje su se mogle riješiti nacista niti oduprijeti boljševicima kad su je gazili sve do Berlina, a Amerikancima je 1945. bilo dosta ratovanja.
Od tada do danas, Europa čeka da je Amerikanci brane, pa su sad u panici, jer morat će to sami ako se vrati Donald Trump. Bilo bi smiješno, da nije tako strašno, strašno upravo onako kako u zapravo potresnoj knjizi s puno ratnih svjedočanstava opisuje reporter Hedges, jer novi veliki rat mogao bi nam biti ponovo pred vratima. Europa opet nije spremna i opet se ne zna što će Amerika. Glavni uzrok novog rata, ako ga bude, bit će vjerojatno procjena da je Amerika oslabila. Tada bi mogli uskočiti istočnjački ‘mudraci’ i despoti koji žele vladati u svim zemljama u svom susjedstvu, činiti što ih je volja u pokorenim zemljama bez uplitanja sa zapada, nazivaju to ‘multipolarnim svijetom’ i ocjenjuju da je sada nastupio pravi trenutak. Naivni su zapadnjaci već progutali mamac multipolarnog svijeta, navodno boljeg jer kao danas je unipolarni, Amerikanci zapovijedaju i to je loše. Takve bi za nagradu valjalo poslati na putovanje tamo gdje vladaju ti novi ‘polovi’, u ujgurski logor u Kini ili u ruske bolnice iz kojih kroz prozor padaju liječnici.
U proteklim desetljećima bilo je, naravno, svakakvih američkih ratova, opravdanih i neopravdanih, ali to zahtijeva nešto detaljniju analizu uzroka i posljedica. I Joe Biden krenuo je povlačiti SAD s ratišta, otišavši u kaosu iz Afganistana, jer se Afganistanci jednostavno nisu htjeli braniti od talibana. Umjesto manje ratova, Biden ih je dobio više, jer su Europljani igrali mlitavo s Putinom dvadeset godina, pa ruski vožd pomalo prezire Europljane i mislio je da, što se njih tiče, može slobodno krenuti na Kijev. Ali, Ukrajinci su se htjeli boriti i zaslužili su i dobili pomoć, najviše iz SAD-a, ali nedovoljnu da otjeraju Ruse.
Hedges je pesimist, sreća što nije pisao 1939. godine, pa kaže kako je američkom vodstvu jasno da Rusiju nije moguće pobijediti. Objektivno, ni Hitlera zapravo nije bilo moguće pobijediti na početku rata. Činilo se da ni Ruse nije moguće pobijediti u veljači 2022., pa je zasad ispalo drugačije i Rusija se morala povlačiti.
I sam Putin ovih dana u dvosatnom tv-intervjuu govori u vlas isto što i američki novinar: Rusiji nije preostalo ništa osim napada na Ukrajinu i jedino rješenje je da Ukrajini više nitko ne šalje oružje.
'Ako uistinu želite zaustaviti borbe, morate prestati slati oružje. Sve će biti gotovo u nekoliko tjedana, to je to', rekao je Putin.
Šteta što nije vidio novi argument Chrisa Hedgesa u njegovom intervjuu u hrvatskom mediju, pa da dometne da je Ukrajina legitiman cilj jer je preko nje dvaput napadnuta Rusija. Dvije godine nakon što je napao Ukrajinu, nakon priličnih poraza koje je ruskoj vojsci na opće iznenađenje nanijela ukrajinska vojska, Putin se odlučio pojaviti uoči izbora u Rusiji, napuhanog i ispeglanog lica i pun alternativnih činjenica o povijesti. Sretan je, očito, što Rusi ipak nisu sasvim istjerani iz Ukrajine, jer zapad štedi i oteže šaljući pomoć, pa se Putin toliko ohrabrio da čak opravdava i Hitlerovu invaziju Poljske 1939. godine.
Prije nekoliko godina Hillary Clinton usporedila je Putina s Hitlerom i bila dočekana salvama kritika. Sad se Putin osilio da sam to učini, ali nitko se ne usudi to ponoviti niti uvidjeti što to točno znači. Ohrabruje li to analitičare koji tvrde da Putin govori istinu kad kaže da ga ne zanima ni Poljska ni Latvija? Čini se razumnim da se Rusija neće usuditi ići na članice NATO saveza, ali mnogima je teško vjerovati Putinu čak i kad kaže koji je dan u tjednu. Pitanje je zapravo što Putin očekuje ako se Trump vrati u Bijelu kuću, a što od svojih ultradesničarskih štićenika po zemljama Zapadne Europe. Može biti zanimljivo i podsjetiti se da je Putinov uzor Petar Veliki osvojio baltičke zemlje i 1720. zabranio ukrajinski jezik.
Kako bilo, Rusi ipak nisu uspjeli pokoriti Ukrajince, pa vjerojatno Ruska Federacija i nema snage za neki novi rat, osim ako ne pribjegne krajnjem sredstvu.