Zločin i kultura ili o željama, snovima i vječnim fantazijama Milane VR365

zlocin-i-kultura-ili-o-zeljama-snovima-i-vjecnim-fantazijama-milane-vr365-7179.jpg

Svoj brzi vlak prema političkom središtu dočekuje Milana VR365 2013. kad postaje udarna igla na listi MB365 za lokalne izbore i kada nastaje diljem svijeta opjevana fotografija na kojoj u nekom perivoju Milana B365 okruži razdragana lepeza stručnjakinja iz svih područja topeći se od miline dok on nasmiješen i zagledan u usud znalački prebire po nezategnutim žicama jadnoga instrumenta kao da je tek iščupani trupac
Svoj brzi vlak prema političkom središtu dočekuje Milana VR365 2013. kad postaje udarna igla na listi MB365 za lokalne izbore i kada nastaje diljem svijeta opjevana fotografija na kojoj u nekom perivoju Milana B365 okruži razdragana lepeza stručnjakinja iz svih područja topeći se od miline dok on nasmiješen i zagledan u usud znalački prebire po nezategnutim žicama jadnoga instrumenta kao da je tek iščupani trupac

Buduća ministrica kulture glavnoga grada nije, sretna kakva jest, ni morala planirati put u politiku, on joj se dogodio prirodno: otvorila je najprije knjižaricu u srcu rodnoga grada, ispisivala brojne žensko-muške kolumne slikajući se za njih na livadici s tek ubranim cvijećem, a zgodimice je nalazila i vremena za dirljive opise svoga grada i ne sanjajući da će jednoga dana sjesti u fotelju u kojoj se komotno i bez jasnih kriterija i pravila raspolaže sa šezdesetak milijuna eura godišnje

Najviše se veselim suradnji s ljudima i svemu novom što me čeka. Za mnom su dvije dragocjene godine u Skupštini Grada Zagreba u kojima sam dosta naučila o toj polifoniji, o raznolikosti razmišljanja o svakom problemu. Mislim da će mi to biti jako dobro u budućnosti, objasnila je u maniri ležeće sfinge, bez staklene kugle, novoproglašena pročelnica Ureda za kulturu Zagreba Milana VR365, gostujući na kraju prvoga radnog dana na HRT-u. U maniri pak razdragane predstavnice javnosti sretna je novinarka potvrdila da novoj ministrici zagrebačke kulture ne nedostaje političkog iskustva jer je na prošlim parlamentarnim izborima bila na listi našega gradonačelnika. Ukratko, razdraganost je u tih nekoliko minuta priloga bila obostrana jer je imenjakinja našega gradonačelnika nastavila u istom tonu objavivši napokon javnosti sretnu vijest da je prepuna planova i snova.

Kulturnjaci glavnoga grada i ostali sretnici pred ekranima taj su trenutak čekali mjesecima, sve od one sekunde kad je prethodna pročelnica iz kvote strančice Neovisni za Hrvatsku odzujala poput izgladnjela komarca iz Ureda za kulturu čim se raskinula njihova nimalo nježna koalicija s grupacijom MB365. Sjetit će se mnogi, u tome devetomjesečnom mandatu bez ijedne odluke, prethodnica Milane VR365, još od Sanaderovih dana sveprisutna Ana L., unijela se u ulogu Komarca iz Ezopove basne koji neko vrijeme (od 2005. do maločas) lagodno boravi na rogu Bika pa mu pri odlasku kaže da se sad on, Bik – napokon može odmoriti. Bik365 u liku našega najdražeg moćnika replicirat će Komarici, brz na jeziku kakav jest, nešto u stilu „Nisam zamijetio tvoj dolazak, a neću zamijetiti ni tvoj odlazak." Tako i bi, Ured je nastavio dalje po svom, a gradonačelnik, inače i aktivni bagerist, samoprozvani Konj i štošta još – po svom. Komarica u liku razočarane Ane L. također po svom, što se najkraće može opisati naravoučenijem iz iste basne: Poneki su moćnici bez koristi, bili nazočni ili ne. Pa iako ovaj tekst nije o Ani L., spomenuti se ona mora jer je umjesto nje Milana VR365 još tada, prije godinu dana imala sjesti u istu stolicu. Čestitalo joj se već naveliko po skupštinskim hodnicima, ali je na koncu ipak presudio tandem Bruna E. / Zlatko H. preuzevši u kratkom ali burnom braku s Milanom B365 ćošak za kulturu.

Vodviljski nejasno? Ajmo ispočetka. Od dana kad je zvjezdica Milana VR (tada još uvijek bez atributa 365) tek zasjala na našemu političkom nebu, obrnulo se na stotine žetončića i žetončica u rukama njezina budućeg zaštitnika. Buduća ministrica kulture glavnoga grada nije, sretna kakva jest, ni morala planirati put u politiku, on joj se dogodio prirodno: otvorila je najprije knjižaricu u srcu rodnoga grada, ispisivala brojne žensko-muške kolumne slikajući se za njih na livadici s tek ubranim cvijećem, a zgodimice je nalazila i vremena za dirljive opise svoga grada i ne sanjajući da će jednoga dana sjesti u fotelju u kojoj se komotno i bez jasnih kriterija i pravila raspolaže sa šezdesetak milijuna eura godišnje:

Grički top nekome će prepoloviti dan, drugome će to biti vrabac iz susjedova dvorišta. Netko će se nakon dugog vremena vratiti kući i udahnuti miris ruža i domaćega kruha, a netko promatrati krovove rodnoga grada pod suncem ranoga jutra. 

Počeci u politici dakle nisu bili laki, ali politika je bila svuda oko nje, probijala se i u njezina djela na kojima se koče znakoviti naslovi tipa: Hotel u oblacima, Faraon iz Ilice je mrtav, Revolver, Ulica nevjernih žena, Proklete Hrvatice itd. Bavi se ona tu, osim ubijenim poetesama i tajanstvenim zapletima, političkim figurama iz daleke nam prošlosti – opisuje tako u jednoj dubokoumnoj skaski susret careva Franje Josipa, Wilhelma i Nikolaja negdje u alpskim vrhuncima, na summitu s temom može li se, eto, izbjeći taj veliki rat. No, ne zanosimo se, to je samo okvir koji omogućava autorici da progovori dublje o svojoj omiljenoj temi, A. G. Matošu, koji osiromašen i gladan doskoči čak do Alpa pa tamo nešto petlja s čak tri sveznajuće sluškinje iz grand hotela Majestic.

Već pet godina prije, potpisuje naša ženska sljednica „literata“ tipa Ferdo Becić i Julije Rorauer, s još tridesetak kulturnjaka opijenih obećanjima Milana B., onaj sramotni proglas Kultura kulturnjacima za podršku tom neimaru na predsjedničkim izborima 2009. Nekako u tome razdoblju realpolitika daje pravo Milani VR da svojim općepoznatim inicijalima doda i taj oblaporni 365 pa ona mrtva-ladna izjavljuje da ulazi u stožer Milana B365 samo zato da ne bi male knjižare od 40 kvadrata u središtu grada plaćale mjesečni najam od 20 tisuća kuna. Rečeno-učinjeno, ubrzo se vlasnici jedne knjižare, imenom Milana Vuković Runjić, otpisuju svi nagomilani dugovi koje ima prema Gradu.

Svoj brzi vlak prema političkom središtu dočekuje Milana VR365 2013. kad postaje udarna igla na listi MB365 za lokalne izbore i kada nastaje diljem svijeta opjevana fotografija na kojoj u nekom perivoju Milana B365 okruži razdragana lepeza stručnjakinja iz svih područja topeći se od miline dok on nasmiješen i zagledan u usud znalački prebire po nezategnutim žicama jadnoga instrumenta kao da je tek iščupani trupac. Dokazavši se prethodno u kreiranju spomenutih poticaja za sirotu nakladnicu Milanu Vuković Runjić, Milana VR365 biva potom postavljena za predsjednicu Odbora za kulturu grupacije MB365, a kotač te već sad briljantne političke karijere ne može se više ničim usporiti: dobiva mjesto na listi za parlamentarne izbore (kandidatkinja MB365 za ministricu kulture), zatim i na listi na posljednjim lokalnim izborima s koje napokon i ulazi u Skupštinu u kojoj (u prilog na HRT-u spomenutog gomilanja političkog iskustva) u 18 prvih sjednica nije guknula nijedno (0) pitanje ni prijedlog.

A zašto i bi? Kad je onomad ušla u Stožer MB365, sručile su se na nju, ni krivu ni dužnu, velike količine akata gradonačelnika poznatog po rasipanju našeg novca. Čim tako npr. Milana VR365 zamisli neki projekt, sleti joj lova na račun, jer se Milana VR365, već nagađate – ne mora kao ostali smrtnici ni javljati na Javni natječaj. Stožer trenutno odlučuje da nešto tako uzbudljivo i neophodno za našu kulturu kao što je npr. Proust u Veneciji, Matoš u Mlecima vrijedi čak 35 tisuća. Pa se potom omiljenoj autorici nakrcala za gladna usta Matoša i Prousta, uz pregršt cvjetnih buketa i – Nagrada Grada Zagreba. Zar je u takvom zaletu karijere problem uzeti tipkovnicu u ruke i ispisati inspirativnu odu domovini:

Domoljublje se ne mjeri velikim riječima ni širokim gestama, već otkucajima srca i mirisima jutra, voćkom poslije kiše i svime što smo u našoj povijesti ispisali, smislili, napravili i ostvarili: a najviše onim što smo obranili! Ostvarenje našega sna staro je četvrt stoljeća, a sanjali smo ga stoljećima! (2016.)

Nije prošlo ni desetak dana od tih pustih slavljenja njezina talenta, kad Milana VR365 shvati da u svojoj malenoj, ali skupoj knjižarici bez dugova, a koje smo mi platili, ima previše svojih neprodanih knjiga pa Grad Zagreb u liku vizionara hrvatske kulture kodnih imena Milan365, Ivica365, Tedi365 i slični365 poželi čitati knjige Milane VR365 u vrijednosti od čak 47.500 naših kuna. Kad ih iščitaju, daruju ih sve, plemeniti kakvi jesu, Knjižnicama grada Zagreba, gdje u Upravnom vijeću sjedi, gle čuda – istaknuta spisateljica Milana Vuković Runjić.

Dodajmo na kraju još jedan dokaz u slavu kompetencija Milane VR365, a to je nezakonito (a kako drugo) odbijanje skupštinskog „Odbora za izbor i imenovanja“ da Danijela Ljuboju predloži Skupštini kao kandidata ZKM-a za ravnatelja. Ljuboju je naime sve po pe-esu za to mjesto predložilo Kazališno vijeće kazališta, a nije, um Gottes willen, drugu Bandićevu uzdanicu S.Abramović365 koja se u istom onom perivoju zadivljeno opijala zvukovima panja u obliku gitare. Odboru koji je bez obrazloženja odbio Ljuboju kao da je bezvrijedni komad ambalaže, na čelu je – treba li to uopće navoditi – Milana VR365. Na pitanje zašto ne poštuje demokratsku proceduru te inzistira na Abramović koja nije dobila podršku nadležnoga Vijeća, naša je junakinja kao iz topa ispalila: Sigurno je da u programu D. Ljuboje piše ili ne piše nešto zbog čega smo donijeli ovakvu odluku.

Piše ili ne piše. Svejedno. Rekao Milan365 Milani365 da kaže ili ne kaže, učini ili ne učini. Svejedno. Zna ili ne zna. Svejedno. Glavno je da se dela s jednim jedinim ciljem: interesno na račun kreativnoga.

Kao što je svejedno zna li ili ne zna naša nova kulturtregerica išta o toj nesretnoj kulturnoj politici. Stoga je ni Novinarka365 u inauguracijskoj emisiji s početka ovog teksta nije ni mogla priupitati kako joj pada na pamet uspoređivati jabuke državnog i kruške zagrebačkog proračuna, zašto ne zna ništa o neodrživu modelu upravljanja (ne)kulturom u Zagrebu gdje su (za razliku od većine gradova EU-a od Tbilisija i Thessalonikija preko Tamperea do Tallinna i Turkua) potpuna nepoznanica kompetencije, planiranje i programska izvješća, ali i npr. podaci o tome tko sve obavlja djelatnost u pojedinim područjima. Nema tu evaluacija, rezultati natječaja ne znaju se ni do sredine ožujka za tekuću godinu, ukratko – kriteriji nikakvi ionako ne postoje, sustav se urušio. Dokaz ovih tvrdnji može se u dva klika pronaći u nalazima Državne revizije koja je onomad dobro pročešljala brojne zagrebačke ustanove u kulturi pa u njima utvrdila poslovanje s ozbiljnim nepravilnostima.

Odgovore na sva ta i brojna druga nepostavljena kultur-politička pitanja Milani VR365 stoga potražimo u njezinoj literaturi jer drugog izbora ni izvora nemamo:

Danas se možemo zapitati – koliko živi država? Odgovor glasi – koliko i naš ponos i ljubav prema njoj! Neka su carstva potrajala tisućljećima, neka mnogo kraće, ali dugovječnost neke države i nekog naroda tiču se osjećaja kojeg iskazujemo kada se svakim danom nosimo s ljepotama i teškoćama života u zemlji koju zovemo svojom. (2016.)