Skoči na glavni sadržaj

Fašisti i staljinisti ušli u parlament. U kojoj mi to godini uopće živimo?

Reportaža

Izdanje:

Očekivala se promjena ali ne i tolika radikalizacija. Ekonomskom kaosu pridodan je ideološko-militantni segment. U fašističkoj “Zlatnoj zori” ne kriju da su spremni i vojno djelovati
fasisti_i_staljinisti_usli_u_parlament._u_kojoj_mi_to_godini_uopce_zivimo-saric-516.jpg

Reuters/AFP

Imao sam curu iz Vukovara, bio sam tamo par puta. Dok je bio srpski. Poslije nisam išao.“ Govori to uz osmijeh Ilias Panagiotaros, glasnogovornik “Zlatne zore“, stranke koju je ustvari teško okarakterizirati do sada poznatim političkim etiketama. Oni su nacisti koji mrze Njemačku, znak stranke je stilizirana svastika (do prije 5 godina su koristili onu originalnu), a nasilje je dio programa stranke. Neformalno sjedište stranke je upravo u Iliasovoj trgovini vojne opreme i navijačkih rekvizita. Uz stare postere iz Hitlerove Njemačke, tu je slika Željka Ražnatovića Arkana, amblemi četničkih organizacija, šubara s kokardom. I kape Crvene Zvezde i Partizana. Na pitanje kako se ta dva kluba uklapaju u cijelu priču jer su se Delije pobratimili s Olimpiakosom a Grobari s Paokom, dok on navija za Panathinaikos, Ilias kaže – to je nadstranačka stvar dodajući “Mi smo pravoslavna braća”. Zna da se njegov klub u Grčkoj, još od Zajecovog doba smatra hrvatskim, no s tim nema problema. “Svi ste vi Srbi ali to je vaš problem“, kaže uz osmijeh. Razgovaramo u dvorištu trgovine, okruženi s pet jakih momaka obrijanih glava. Tu je i njihova kamera, snimaju sve intervjue koje daju kako ih se, kažu, ne bi vadilo iz konteksta. Iako bi to bilo teško, jer je program stranke kratak i jasan – stranci van, Grčka Grcima. I točka. U operativnom dijelu program je potpuno razrađen – izlazak iz Schengenskog sporazuma, postavljanje ograde i minskih polja na granice.

Protjerivanje svih ilegalnih imigranata i onih legalnih koji su u Grčku stigli nakon pada vojne hunte 1974. godine. Tu je i uhićenje i suđenje svim dosadašnjim premijerima, ministrima i zastupnicima i zapljena njihove imovine. I naravno, okretanje vlastitim resursima. – Mi smo savršena zemlja, imamo sve što nam treba za život. Ali pogledaj što nam EU radi – imali smo tri šećerane, sada po njihovom nalogu zatvaramo dvije, a razliku šećera koji nam nedostaje uvozit ćemo iz Unije. E pa nećemo!- odlučan je.

Najlakše je okriviti strance

“Opasni su, jako su opasni”, kaže Apostolis Fotiaidis, sociolog koji se bavi upravo radikalizacijom grčkog društva. – Dakle, na prošlim izborima, prije samo tri godine, osvojili su 10.000 glasova, uglavnom navijačkih skupina koje su organizirano vodili na glasanje i to samo u Ateni. Sada im je dalo glas gotovo pola milijuna ljudi! I to diljem zemlje: i u Solunu, i na otocima, i u pograničnim područjima. Ne mislim da su svi koji su glasali za njih nacisti, ali su pogodili kod - govore ono što nitko u ovoj zemlji nema hrabrosti reći. A matematika je jednostavna: zbog krize je porast kriminala 60 posto, policija sa smanjenim plaćama je potpuno nezainteresirana za ugrožavanje vlastitog života, pa se sklanja, a tko je najsiromašniji? Upravo ilegalci, pogotovo tamnoputi, i lako su vidljivi. I iako službena statistika, kakva god bila, kaže da u pljačkama ilegalci sudjeluju manje od jedne petine, stvoren je dojam da su za nesigurnost u državi upravo vo krivi oni. I onda imate ovo što se dogodilo – kaže Fotiaidis. A dogodilo se, dakle, 21 zastupničko mjesto za “Zlatnu zoru” i obećanje da će svoje ciljeve ostvariti u parlamentu, ali i izvan njega. Na pitanje što znači “izvan”, lider “Zlatne zore” Nikolaos Michaloliakos samo kratko kaže: “Upotrijebite maštu”. No, ne treba mašta - praksa je tu. Paniotis Roumeliotis je prije mjesec dana išao kupiti cigarete na kiosku u samom središtu Atene. Prišla su mu dva mladića obrijanih glava i tražili da pokaže dokumente.

Kada je odbio, pretukli su ga i same izbore je dočekao u bolnici. Već danima, iste skupine mladića ulaze u javni prijevoz i legitimiraju putnike te sve one koji nisu rođeni u Grčkoj uz batine izbacuju van. Policija ni jednom nije reagirala. “Mi se samo branimo”, kaže Ilias. “Nismo nijednom prvi napali”. Uz ciničan osmijeh, kaže kako su “izveli čišćenje” trga Omonije, “bez da su ikoga šakom udarili”. Naime, ilegalce su tukli grčkim zastavama na štapovima. “Ljudi su prepušteni sami sebi i zato se ovo događa”, kaže Andy Dabilis, vlasnik utjecajnog portala Greekreporter. – Najlakše je za sve okriviti strance. Mladi, od kojih je polovica bez posla, su laka meta za takvu propagandu. Znamo svi da imigranti rade samo teške i slabo plaćene poslove koje Grci ni u ludilu ne bi radili, a ipak se olako prihvaća propaganda da oni kradu radna mjesta našim ljudima. Kako će sve završiti, ne znam ali jako se bojim za ovu zemlju – kaže Dabilis i podsjeća da je na drugom polu pola milijuna glasova dobila KKE, komunistička partija boljševičkog tipa. Ona, istina, postoji već godinama i uvijek odbija sudjelovanje u vlasti, a imala je u prošlosti i razumnih poteza. No, jedina konstanta njihovog djelovanja je da žele biti u opoziciji sve dok ne budu mogli samostalno vladati. U prosjeku osvajaju od 8 do 10 % glasova, na ovim izborima dobili su 8 i pol, i u Grčkom političkom žargonu ih posprdno zovu “kamilica“. Iako imaju jaku omladinsku sekciju koja izdaje dnevni list i pravi nekoliko tv emisija za njih uglavnom glasaju stari komunisti, nekadašnji borci protiv vojne hunte. Prilično izvan vremena u kojem žive, u ovoj predizbornoj kampanji, jedna od glavnih tema im je bila kako je za današnju krizu u Europi krivo rušenje Berlinskog zida i raspad Varšavskog pakta. Syriza, koalicija stranaka koje se same nazivaju ekstremno lijevima, u usporedbi sa KKE su gotovo pa desničari. “Pa, u kojoj smo mi godini?!”, pita se Dabilis i naglašava kako su svi znali da će doći do preslagivanja u grčkoj politici ali ovakve rezultate nitko nije očekivao.

I ostale stranke koje su ušle u parlament, uz povijesni pad dviju “vječno” glavnih stranaka Pasoka i Nove Demokracije sa uobičajenih 80 posto glasova na svega 32 posto, krajnje su radikalne. “Nezavisni Grci” su radikalni desničari, “Demokratska ljevica” radikalni ljevičari - zajedno su dobili gotovo 17 posto glasova. Nova demokracija i Pasok svoje su gubitničke pozicije bili svjesni još od kada ih je prije šest mjeseci Europa natjerala na koaliciju koja će trajati kratko ali će potpisati sve što se od nje traži. Među ostalim, i novih 11 milijardi eura štednje koje bi trebale stupiti na snagu u lipnju. Drugim riječima, politika Europske unije, uvođenje protektorata nad Grčkom na način gdje su stanovnici, zapravo smetnja, financijskom sektoru, bila je snažan vjetar u leđa radikalizaciji.

Njemačko oružje

Priča koja je izašla u javnost mjesec dana prije izbora, bila je možda pravo paljenje fitilja. Naime, otpadnici iz Pasoka otkrili su medijima kako je prošle godine Grčka u jeku pregovora o “bailoutu“ kupila od Njemačke vojne opreme za dvije milijarde eura. Među ostalim, i dvije stare, nefunkcionirajuće podmornice. U isto to vrijeme, uprava je Njemačka tražila dodatnih 300 milijuna eura rezova na mirovinama grčkih radnika. “Zlatna zora“ je samo brutalno jasno rekla i iskoristila ono što ljudi sami vide. Isto to stanje iskoristila je i Syriza, koalicija više lijevih stranaka koja postoji u raznim oblicima već deset godina ali je zamah dobila kada joj je načelo došao 38-godišnji Alexis Tsipras. U grčkoj javnosti poznat je još od kraja 90-tih, jedan od začetnika antiglobalističke borbe u Grčkoj, cijelu priču svoje kampanje sažeo je u “Ne bogatašima!“. Protiv je mjera štednje, smanjivanja plaća i mirovina i povrata grčkog duga sve dok se ne utvrdi, imenom i prezimenom, tko ga je stvorio.

Zalaže se za novu preraspodjelu društvenog bogatstva, veće poreze bogatima, veliku državnu pomoć siromašnim. Na pitanje kako to provesti, poziva se na argentinski model, a cijela južnoamerička socijalistička priča, uz nacionalizaciju banaka i važnih tvrtki, jako mu je bliska. Iako je osvojio drugo mjesto sa svega par postotaka manje od relativnog pobjednika Nove demokracije, zbog grčkog izbornog modela u kojem prvoplasirani dobiva dodatnih 50 mandata, ima upola manje zastupnika od njih. Bahat i izravan, rekao je da je samo pitanje trenutka kada će vladati Grčkom. Ustvari bi mu najviše odgovaralo da se izbori ponove još nekoliko puta, što u grčkom razvoju događaja na političkoj sceni – nije isključeno. Kaže da se ne boji europskih sankcija, isključenja iz eurozone pa čak i iz same Europske unije jer Grčkoj se ne može dogoditi ništa gore od ovoga kroz što sada prolazi. Njegovi su glasači uglavnom mladi, onaj drugi pol nasuprot “Zlatnoj zori“. Tsipras sam sebe naziva “ekološkim socijalistom“, a izjava po kojoj je upamćen je dje glavna gubitnica grčkih izbora Angela Merkel. Nije htio komentirati uspjeh “Zlatne zore“, ne izgovara njihovo ime, a nacisti su ga nazvali tek kratko – komunističkim ološem.

Bolna točka - novinari 

Tako je grčkom ekonomskom kaosu pridodan i ovaj ideološkomilitantni segment. I ne samo politički. U “Zlatnoj zori” ne kriju da su u svakom trenutku, kada oni procjene da je vrijeme, spremni vojno djelovati. “Nemamo klasične kampove, kakvi se pokazuju na televiziji. Ali, znamo da je disciplina iznad svega. Nema alkohola ni droge, samo trening”, dodaje Iliasov pomoćnik George Panaiotis. Zasada se ta disciplina vidi u dijeljenju hrane starijim građanima, dobrovoljnom čuvanju kvartova, besplatnim uslugama prijevoza. Mlade kupuju pričom, a stare pomaganjem. Bolna točka su im - novinari. Sa stranima pričaju, s grčkima ne jer, kažu, lažu. Objavili su kako imaju dosje o svakom važnijem grčkom novinaru, a pokazali su to na primjeru Xenie Kounalaki koja je prije mjesec dana u grčkim novinama, a tekst je prenio nje mački Der Spiegel objasnila zašto “Zlatna zora” ne bi smjela postojati u normalnoj državi. U komentaru pod tim tekstom na web stranicama, dugom 2500 riječi, s potpisom “Zlatne zore” pretresena je cijela njena karijera, korijeni, uz objašnjenje zašto nije rođena u Grčkoj, kao i podaci o njenoj 13-godišnjoj kćeri. Komentar završava riječima: “Kommt zeit, kommt rat, kommt attentat”, jasnom prijetnjom smaknućem.

Grčki su novinari u jasnom strahu. S Illiasom ponovno razgovaramo nakon izbora. Kaže kako su prezadovoljni rezultatima i jedva čekaju najvjerojatnije ponavljanje izbora jer će dobiti još više glasova. – Grčka se probudila. Sada je svima jasno da država može biti uspješna samo po Hitlerovom modelu: stranci van, domaći u red. Je li u njegovoj Njemačkoj bilo nezaposlenih? Je li bilo kriminala? Je li se netko bunio? E to ćemo napraviti i ovdje” – likuje Illias.

Apatijom do fašizma 

Inače fakultetski obrazovan, Illias kaže kako je svjestan da to nije laka misija. Otkriva i joker iz rukava... – Gledajte, mi ćemo doći na vlast kroz deset do petnaest godina. Ako EU bude postojala, vjerojatno će nas htjeti izolirati poput Heidera i ostalih. Ali gospodo, imamo i na to odgovor: kad toliko volite imigrante, pozvat ćemo cijelu Afriku da dođe kod nas, svima ćemo dati EU državljanstvo i poslati ih vama. Kako će vam se to svidjeti? – likuje Illias. Sociolog Fotijaidis uvjeren je kako radikalizacija Grčke neće završiti mirnim putem. – Gledajte, ovo društvo je prepušteno samo sebi. Odlazi tko može, onaj tko ostaje u principu, preživljava. Četrdeset tisuća kućanstava u glavnom gradu već mjesecima živi bez struje jer je ne mogu platiti. Nevjerojatna je brzina urušavanja svega za što su ljudi mislili da je vječno – upozorava Fotijaidis. Prepričava razgovor s vlastitim ocem. – Naša je obitelj još prije tri godine bila vrlo dobrostojeća. Ja na sveučilištu, sestra glumica, majka vlasnica dućana, a otac građevinske tvrtke. Danas, ja primam plaću umanjenu za 40 posto, sestra je bez primanja već 15 mjeseci, majka je zatvorila dućan, a otac, nakon dvije godine bez posla, kako bi vratio dugove ide u Irak raditi kao obični fizički radnik. I sad zamislite kako izgleda naš razgovor doma.

Otac, vječni ljevičar, je neki dan rekao kako možda ne bi bilo loše pustiti “Zlatnu zoru” da malo “sredi stvari”. E to je problem i događa se svugdje – zaključuje Fotijaidis. Današnja generacija mladih Grka najobrazovanija je u povijesti. A nemaju nikakvu perspektivu. Svako predviđanje o boljem životu, u idealnim uvjetima, govori o poboljšanju tek za nekih deset godina. A i od tih idealnih uvjeta Grčka je miljama daleko. Jedini kojima je vrijeme idealno su momci iz “Zlatne zore”.