Skoči na glavni sadržaj

Građevinac u strahu od izmaštanog tajfuna

U kinima

Izdanje:

Trenutak u kojem živimo savršeno je pogodan za tjeskobu koja izvire iz svake sekunde ovoga filma

Otkad je Edward Norton, što zbog nedostatka ambicije, a što zbog lošeg izbora uloga, manje više nestao s mape, za krunu kralja holivudske glume bore se dva nova talentirana momka. Jednome je ime Ryan Gosling, i mogli ste ga nedavno gledati u odličnoj “Vožnji”, a uskoro ćete i u Clooneyevim “Martovskim idama”, a drugi se zove Michael Shannon. Prvi put smo ga primijetili kad je ukrao šou Leu i Kate u inače kilavom “Revolutionary Roadu”, zatim nas je oduševio u Herzogovoj ludosti u produkciji Davida Lyncha “My Son, My Son, What Have Ye Done”, da bi briljirao u seriji “Carstvo zločina”. Drugi dugometražni film mladog američkog režisera Jeffa Nicholsa “U zaklon” u biti je Shannonov “one man show”, u kojem portretira Curtisa LaForchea, građevinca s apokaliptičnim slutnjama za koje nije siguran da li su stvarne ili plod njegove nadolazeće shizofrenije. Tako mu se priviđaju agresivni napadi inače mirnog psa, kišne kapi od motornog ulja i, kao ultimativna opasnost, dolazak ubojitog tajfuna, koji će mu pomesti kuću. Da u svom ludilu ne bi bio sam, u ulozi njegove supruge tu je Jessica Chastain, donedavno nepoznata djevojka koja je, zahvaljujući nastupu u “Drvu života” Terrencea Malicka, u 2011. snimila čak sedam visokoprofilnih filmova. Ona u filmu “U zaklon” praktički reprizira svoju ulogu zamalo neprimjetne, ali suportivne supruge iz američke suburbije koju je imala i u “Drvu života”. Ono zbog čega tjeskoba koja izvire iz svake sekunde filma “U zaklon” skoro savršeno funkcionira je trenutak u kojem je film nastao. Dok svijet iznenada napadaju Katrine, Eyjafjallajoekulli, i možda najviše recesije s duplim dnom, nije teško ionako apokaliptičnu atmosferu s ulice dodatno pojačati u kinu. Naravno, to ne bi bilo moguće bez maestralne Shannonove glume. Od barem nominacije za Oscar neće moći pobjeći...