Izdanje:
Ovih dana navršava se 31 godina od pokušaja puča u španjolskom parlamentu, a jedna je knjiga osobito zanimljivo obradila ključni dan novije španjolske povijesti, koji je odlučio hoće li opet potonuti u diktaturu ili nastaviti put prema demokraciji. Bio je dugo hit na top-listama. Riječ je o romanu 50-godišnjeg pisca Javiera Cercasa “Anatomija jednog trenutka”, nama poznatog po “Salaminskim vojnicima” i “Brzini svjetlosti” u izdanju Frakture. Žanrovski je na razmeđi romana i eseja, a 2010. dobio je Nacionalnu nagradu za prozu i podigao dosta prašine. Pisan kao dokumentaristička proza o 23. veljače 1981. čita se kao politički triler. Nalik je igri zrcala. Roman je strukturirao oko jednog trenutka – upada naoružanih vojnika na čelu s potpukovnikom Tejerom na zasjedanje parlamenta.
Kamera je snimala još sljedećih 30-ak minuta. Iako nije bilo izravnog prijenosa, velik broj Španjolaca uvjeren je da su gledali puč uživo! Kamera hvata ulaz vojnika, viku, prijetnje, pucnjeve u zrak, i dok se svi bacaju pod klupe, tri čovjeka ostaju sjediti. To su general Gutierrez Mellado, predsjednik u ostavci Adolfo Suarez i vođa Komunističke partije Santiago Carrillo. Svakoga Cercas izdvaja u zasebnom poglavlju, bavi se njihovom političkom poviješću, te procjenjivanjem razloga za hrabro odbijanje da se pokore naređenju potpukovnika Tejera. Glavni lik ipak je Suarez. Iako knjiga ne počinje laskavim epitetima, kako se djelo razvija kod pisca raste poštovanje. Kralj ga je nakon Francove smrti postavio na vlast kao predstavnika falange (a potječe iz republikanske obitelji) smatrajući da će šarmer bez jasnih političkih stavova poslužiti kao dobar sluga za tranziciju španjolskog društva u demokraciju. I premda će kasnije otići zaboravljen, slomljen Alzheimerovom bolešću, njegove prve dvije godine vlasti uistinu su fascinante, nakon 40-godišnje diktature! Ekonomska kriza 1980., terorizam i korupcija uvjerili su kralja i oporbu da Suareza treba što prije natjerati da se povuče. Cercas kralju upisuje odgovornost za puč jer je podupirao mišljenja da Suarez treba odstupiti. Generalima je dao naslutiti da bi podržao neku vrstu vojne vlasti da se u zemlji uvede red. Ti su stavovi izazvali najviše polemika. “Kralj je olakšao udar i u tome je pogriješio, kao i veliki dio političke klase“, ističe Cercas. Suarezovi dogovori donijeli su demokratski ustav, zakone o slobodi tiska i udruživanja, a ekonomski dogovori zaustavili inflaciju od 45%. Zakon o autonomiji, kojim se željelo Baskiji, Kataloniji i Galiciji priznati određenu autonomnost, dao je autonomiju i onima koji to nisu tražili. Zanimljiv je i portret Mellade, umirovljenog generala koji je sa Suarezom imao dobar odnos. S Carrillom je Suarez, unatoč dijametralno suprotnim pozicijama, dogovorio legalizaciju KPŠ nakon 40 godina, a Carrillo je pristao na ukidanje nekih simbola koji su smetali desničare.